Kako su savjetovanje i psihoterapija aktivizam na polju ličnog razvoja? Da li sjediti u stolici klijenta znači raditi na sebi, pronalaziti sebe i svoj put? Da li u stolici klijenta sjedim, slušam i čekam? Po šta dolazim i šta mogu ponijeti s terapije? Moram li uopće sjediti?
Piše: Senka Čimpo, psihologinja i psihoterapeutkinja
Pitanja je mnoštvo i katkad se čine bizarnim. Odgovora nikad dosta. I čini se da ne postoje baš oni koji su tačni. Kako pronalazimo put do sebe? Da li na psihoterapiji ili nju pronalazimo u stvarima oko sebe i životu? Koji su to mediji kroz koje spoznajemo sebe? Sigurno da kroz sve svoje aktivnosti pronalazimo sebe, srećemo druge, tako postajemo ono što jesmo i rastemo. Jedan od puteva koji na kreativan način obuhvata osobu u cjelini i sve aspekte njegovog bivanja i djelovanja je psihoterapija.
Psihoterapija nas podsjeća i podržava u tome da smo rođeni s resursima i sposobnošću da živimo kreativan i ispunjen život. Psihoterapija nas također podržava i izaziva onda kada je proces kreativnog i ispunjenog života na neki način prekinut ili zaustavljen. Psihoterapija nas podržava da iznova nalazimo nove i kreativnije načine rješavanja problema ili kriza s kojima se suočavamo. Psihoterapijski proces je put na kojem nam svjesnost o vlastitim osjećanjima, odnosima, ponašanju, donosi mogućnost i odgovornost da nešto promijenimo.
Kako smo to aktivni u psihoterapiji?
U procesu psihoterapije eksperiment(iranje) je ono što donosi puno bogatstvo i neiscrpne mogućnosti istraživanja novih načina postojanja i ponašanja, proširivanja svjesnosti, ojačavanja samopodrške, izražavanja, priznavanja. Ovakav pristup obuhvata rad na tjelesnim procesima, uključuje dodir, pokret, zvuk, stvaralaštvo, sva čula i iskustva. Pokreće pojedinca na način koji mu je blizak ili nekad potpuno novi. Uključuje igranje uloga, vođene fantazije, tehniku prazne stolice, rad na snovima. Imaginacija i kreativnost u eksperimentiranju otvaraju put ka novim, punijim uvidima. Eksperiment predstavlja svojevrsni ples na granici poznatog i sigurnog, liniji gdje prestaje zona komfora i počinje novo iskustvo.
Rad u grupi je snažno \’oruđe\’ savjetovanja i psihoterapije. On otvara mogućnost članovima grupe da istraže svoja osjećanja i odgovore, iskuse i isprobaju vlastite i nove obrasce ponašanja. U grupi se odnosi i obrasci svakog od članova formiraju i pojavljuju po \’modelu\’ onih grupa kojima pripadaju u životu (porodica, prijatelji, radno okruženje…). Jedan od najznačajnijih aspekata rada u grupi je upravo mogućnost međusobnog dobivanja povratne informacije od drugih članove grupe i direktnog učenja i uviđanja na osnovu reakcija drugih ljudi. Tako grupa predstavlja mjesto sigurnog i poticajnog prostora za istraživanje, rast i razvoj.
A šta je to terapijsko u životu?
Zašto imamo hobije? Kako odaberemo zanimanje? Zašto je nekada najlakše izraziti se, prebroditi tešku situaciju ili jednostavno se rasteretiti kroz aktivnost? Kako nam pomažu ljudi kojima smo okruženi? Neke od aktivnosti iz svakodnevnog života nam zasigurno \’pomažu\’ i uglavnom smo toga svjesni. Zato se tim aktivnostima vraćamo, razvijamo ih i njegujemo. Izražavanje kroz umjetnost, uživanje u stvaranju drugih, vlastita produktivnost, prisustvo drugih nas obogaćuju, imenuju, podržavaju strukturu, otvaraju nove puteve. O snazi ovakvog djelovanja svjedoči to da je ona danas pretočena u cijeli niz terapijskih modaliteta: art i muzikoterapiju, terapiju plesom i pokretom, radno-okupacionu terapiju, biblioterapiju, pet terapiju i mnoge druge.
Za kraj. Ili početak…
I zaista zvuči nevjerovatno! Ko bi me mogao poznavati bolje od mene same i zašto mi u tome trebaju drugi ljudi, profesionalci i članovi grupe? Lično iskustvo rada na sebi, bivanja u psihoterapiji, u grupama i individualno su mi otvorili novi svijet i put ka samoj sebi. Put na kojem samo odredište zaista nije cilj. To je put na kojem dišem, kreiram, bivam u kontaktu, razvijam svoje potencijale. Tako sam aktivna. Zašto sam izabrala posao u kojem drugima pomažem da tragaju za sobom? Kako pomjeram vlastite granice istražujući prirodu korakom, biciklom, očima i smijehom djece? Kuda sve stignem zaranjajući u knjige? I tako sam aktivna!
Ovdje su sažeti pokret traganja za sobom, te obrisi savjetovanja i psihoterapije. Mogućnosti su naravno mnogobrojne, neiscrpne i na raspolaganju kao putevi traganja za svakoga ponaosob. Zakoračiti na svoj put i aktivno tragati na njemu (p)ostaje odgovornost svakog od nas. Sretan put!