Nihad F. SOFTIĆ: Živim svoju tajnu

Tri autorske knjige, edukacije iz oblasti prava, magistarski rad iz Poslovne psihologije, specijalizacija iz Strateškog planiranja, upravljanja preduzećima i ljudskim resursima, diplome u oblasti Life choacinga u Americi nisu bile dovoljne da usreće i ispune životnu misiju izuzetno uspješnog biznismena iz Gračanice. Životnu svrhu vidi u radu s djecom, pa upravo zbog toga svoje vrijeme usmjerava na angažman u vlastitom franšiznom lancu multidisciplinarnih škola “School and School”. Tome će posvetiti i svoj doktorat, ali i dane kojima hrabro korača ususret. On želi samo jedno – da svijet učini boljim mjestom

Piše: Zana Kološ-Mulabdić

Postoje ljudi čije životne priče podsjećaju na hollywoodske scenarije nagrađene Oscarom. No, iako inspirirajuće, uvijek nose i težak lični pečat. Gračanlija Nihad F. Softić u svom ne tako dugom životu proživio je pravi filmski zaplet s mnogostrukim obratima.

Godine 1998. pokrenuo je vlastitu firmu, koja se bavila računarima. Ubrzo je doživjela ekspanziju. Narednih godina bilježila je stalni poslovni rast i uskoro je njegova vlastita kompanija IT Computers imala 60 prodajnih mjesta i 600 zaposlenih. Na  poslovnom vrhuncu, kao lider u osam godina postojanja, dobio je laskavu titulu “Menadžer godine”.

No, dvije godine kasnije doživljava bankrot i ostaje bez svega. Pet godina nakon trenutka koji je, kako nam kaže, bio jedan od najtežih u njegovom životu, ali i ključni za dalji uspjeh, 2014. počinje inspirirajuću poslovnu priču s multidisciplinarnim lancem škola “School and School”.

Od te prijelomne 2009. godine do trenutka kad je ponovo zasijao na poslovnom tronu prošlo je pet godina. Pet godina rada na sebi, unutrašnjih borbi, propitivanja.

Bilo je trenutaka kada je, kaže, želio samo da umre. Osjetio je tada svu stigmu okruženja tipičnu za naš prostor prema čovjeku koji doživi neuspjeh. Danas je svjestan da je to bio put kojim je trebao da ide. Zbog toga je zahvalan na trenutku kada je izgubio sve, jer je zbog svega toga postao čovjek koji sada jeste. Bolja verzija sebe.

Stalni rad na sebi

– Mislio sam da ne postoji nesretniji čovjek od mene. No, napravio sam rez. Otišao sam i počeo raditi za američku kompaniju u Los Angelesu. Znao sam da je ključno pomjeriti se iz sredine u kojoj sam do tada boravio. Educirao sam se, a imao sam i dovoljno vremena za stalni rad na sebi. Radio sam posao na dnevnoj osnovi od sat ili sat i po vremena. Sve ostalo vrijeme provodio sam u pisanju, završavao magistarski rad i usavršavao se.

A u vremenu provedenom u pisanju osjećao se gotovo kao u transu. Čudio onom što bi kasnije pročitao, jer, kaže, jednostavno nije ni znao da posjeduje takav talent, niti način razmišljanja.

– Pitao sam se sebe odakle mi sve ovo u mislima?! Znao sam pisati pet ili šest sati u komadu. Danas sam svjestan da je to za mene bila neka vrsta psihoterapije. Rat sa samim sobom. To je nešto posebno, a ujedno i najteže što čovjek može voditi. Tragao sam za ključnim pitanjem – moje svrhe u ovom životu.

Tako su nastale hiljade stranica na osnovu kojih su do sada objavljene tri knjige. Prva znakovitog naslova “Pola čovjek, pola Bog” govori upravo o putu pronalaska sebe. A Nihad je konstantno učio. Iako pravnik po vokaciji, magistarski rad je usmjerio na Poslovnu psihologiju, te je tokom boravka u Americi završio i Life Coaching akademiju. Bio je spreman iskustvom kao i edukacijom da pomogne drugima. Po izlasku knjige, onih koji su tražili pomoć i savjet bilo je sve više.

– Ljudi se vole identificirati. Većina me je putem e-maila ili telefona pitala isto, šta da urade i kako da se izbore s gubicima, do toga kako uspjeti ponovo? Uvijek sam savjetovao da promijene najprije sredinu, okruženje i prijatelje. U prijelomnim trenucima u životu čovjek obično ostane sam. Za mene je to bio blagoslov. Moja najveća podrška bila mi je porodica, no to mi nije bilo dovoljno. Inače, moja sreća je što imam takav način razmišljanja da, čim se pojavi problem, tražim rješenje. Tako je bilo zadnjeg dana kada sam izlazio iz moje firme. Nikad se više nisam vratio u nju – kaže Nihad, dodajući kako ga je pisanje oslobađalo.

– Većina nas ima neke recenzije nad samim sobom, dijelove koje ne želimo reći. Razgoliti se i priznati da si propao i izgubio sve u našoj sredini je sramota, jer ne postoji tzv. preduzetnička kultura. Amerikanci vas u tim situacijama poštuju, jer vide da si se vratio u posao i ponovo postigao uspjeh. Oni znaju da je moć u tim ljudima.

A svoju moć naš sagovornik iskoristio je za novi projekt koji će se pokazati superuspješnim – na otvaranje multidisciplinarnih škola “School and School” u kojima će djeci omogućiti da otkriju ono čime se zaista žele baviti u budućnosti. Ideju je dobio posmatrajući ljude oko sebe, koji su cijeli život proveli baveći se onim što ne vole.

– Mnogo ljudi me kontaktira u 40-im godinama. Čini mi se da je to vrijeme posebno bitno za sve nas, jer tada nekako pravimo presjek života. Obično smo tada završili s ostvarenjima onog što želimo u smislu porodice i posla. Tad duša traži svoje. Razmišljao sam o svemu tome, kako i koliko ljudi utječu na svoju budućnost?! Kako je, recimo, moj sin Azur upisao i izabrao fakultet?! Shvatio sam da su te stvari izuzetno značajne i da obilježe naš život. Sjetio sam se i pogleda jedne naše prijateljice, ozbiljnije žene koja je u životu, naizgled, imala sve – novac, porodicu, putovanja… Taj pogled pun neke praznine. Jer njena duša nije ostvarila životnu svrhu. Tad sam shvatio da svakom od nas još u najranijem uzrastu treba pružiti mogućnost da pokaže ono što želi i talent koji posjeduje – kaže Nihad, čija je upravo to misija.

– Djeca obično biraju životni put prema mišljenju roditelja uz njihovo tzv. “liječenje kompleksa”. Tu su i mediji, te sredina u kontekstu usmjeravanja. Da bih popravio ovaj svijet, što je moja najveća želja, ja sam shvatio da moram nešto uraditi – napraviti školu u kojoj ćemo analizirati djecu dok uživaju u različitim aktivnostima i otkriti njihove talente. Tako da im profesori daju projekte i posmatraju ih. Na kraju godine iznosi se subjektivna percepcija predavača – da li je dijete introvert ili ekstrovert, koja je vrsta inteligencije kod djeteta najizraženija i slično. Dakle, djeca su u kreativnom i stimulirajućem okruženju, što im daje priliku da se zaljube u nešto. A znamo da smo uspjeli kad vidimo njegovu fokusiranost.

 Istinski smiraj i vrijeme za sebe

Nihad tako danas posjeduje sedam škola u većim gradovima širom BiH s izuzetnim kadrom i uspjesima djece koja se, birajući neki od ponuđenih programa, opredjeljuju za oblasti u kojima će se s uspjehom baviti u budućnosti. Uz stalni rad priprema doktorat koji će se baviti upravo izuzetnim rezultatima koje su mališani postigli. Također u planu je otvaranje i novih škola u regiji. Tu su i različiti pozivi za predavanja u susjednim zemljama upravo zbog specifične životne priče. Pitamo ga kako koristi vrijeme samo za sebe…

– Tokom onih pet godina, kad sam intenzivno radio na sebi, naučio sam dosta o meditaciji i yogi. Dosta sam i čitao, najviše Mešu Selimovića i Hermanna Hessea. Inače, imam svoj ritual, koji i sad prakticiram, da odem na kafu sam sa sobom. Stavim slušalice, pijem kafu i posmatram ljude. Pišem. Sad volim tako zapisivati svoje male misli, a to plasiram na Instagramu. Ali, sve uz muziku. Ona me uvijek prati. Nekako tako su poredani i moji prioriteti – dragi Bog, muzika, filozofija i moja porodica.

Svi članovi Nihadove porodice uključeni su u rad škola. Stariji sin Azur direktor je škole u Sarajevu, supruga Amela vodi školu u Gračanici, a i za mlađeg sina Haruna tu je, također, otvorena mogućnost za rad. Naš sagovornik kaže da uživa, jer u tom angažmanu, kao i njegovi najbliži, vidi potpuni smisao svog života. Osvrćemo se i na Life coauching i njegovu popularnost u svijetu…

– Prošao sam tu edukaciju, ali se ne bavim time. Za mene je life couching najljepši dio pozitivne psihologije. Uživao sam radeći s ljudima. Cilj trenera je da isprovocirati klijenta da on sam nađe rješenje. Čovjeka koji je pronašao odgovor prepoznat ćete po tome što na kraju seanse ima iskru u očima. To je ta čarolija. Za razliku od toga, recimo, klinička psihijatrija baveći se našim mentalnim zdravljem sve svodi na dijagnozu i lijek – govori Nihad, dodajući kako tokom cijelog perioda i problema s propadanjem firme nije popio niti jednu tabletu.

Priču nastavljamo o vremenu za opuštanje i brizi o zdravlju. Kaže da je završio i jedan stepen reikija, te da uživa u vožnji biciklom. Izuzetno pazi na ishranu, te naglašava da nam naše tijelo na različite načine poručuje u kakvom je stanju.

– Za mentalni balans meni je pomoglo pisanje. Neko, opet, crta, neko trči. Svako traži svoj način. Lijek za sve je u nama. I zaista je kako zračiš, tako i privlačiš. To kažem jer živim svoju tajnu. Uz pisanje, yogu i meditaciju moram istaći da svako jutro prije svega započinjem molitvom. I još nešto, na putu do svrhe nikad se nisam takmičio s drugima, nego sa sobom. Da budem bolji nego što sam bio trenutak prije, kaže na kraju Nihad F. Softić.