Leila Hujić Cunningham i Brent Cunningham: U braku je važno imati vrijeme za sebe

Uspješni brakovi, naročito iz različitih kultura su rijetkost, no Leila i Brent tu su da svjedoče da bez obzira odakle dolazile, srodne duše se prepoznaju. Zajedno su već 17 godina, a ovog ljeta, baš u Sarajevu slave 14. godišnjicu braka

 

Piše: Lejla Lojo-Karamehmedović

Foto: Edvin Kalić

Svako ljeto za Leilu Hujić Cunningham, certificiranu instruktoricu pilatesa i osnivačicu FitPilates YouTube kanala u Los Angelesu, znači i dolazak u njen rodni grad – Sarajevo. Leila je, naime, iz Sarajeva otišla na samom kraju rata, te zahvaljujući programu za izbjeglice i porodičnim vezama, zajedno s bratom Tarikom uspjela doći u SAD, koje su posljednje dvije decenije njen dom.  Tamo je formirala svoj život, ali i porodicu. Zato se dolasku u bh. glavni grad ne raduje samo ona. S podjednakim uzbuđenjem i iščekivanjem, kofere pakuju i njen suprug Brent, te kćerke Amna (7,5 godina) i Ajla (4,5 godina). S ovim bosansko-američkim parom, koji svoju ljubav uspješno čuva već 17 godina, razgovarali smo u jednoj od ljetnih sarajevskih bašti. Leila se s osmijehom na licu prisjetila svojih prvih američkih dana i susreta s Brentom, koji je tada radio u kompaniji koja se bavila prodajom nekretnina. Sudbina je htjela da baš u toj kompaniji i Leila, nakon završenog studija međunarodnog biznisa, počne raditi kao pripravnik.

\"\"

Odgođeni prvi sastanak

  • Sjećam se da sam došla na intervju za posao i odmah sam primljena. Rečeno mi je da počinjem raditi od naredne sedmice. Bila sam uzbuđena. Zanimljivo je da je gospodin s kojim sam obavila intervju kasnije prišao Brentu i rekao mu: „Mislim da sam ti našao djevojku“… (smijeh). Naravno, nisam imala pojma o tome. Samo sam znala da počinjem raditi narednog ponedjeljka u 7:30. Bila sam veoma uzbuđena, a kada sam došla u officeu nije bilo nikoga osim Brenta. Upoznali smo se i on mi je cijeli dan bio na usluzi. Upoznao me s ostalim kolegama, pokazao mi prostorije. Sljedećeg jutra na stolu me čekala koverta. Mislila sam da mi uprava želi dobrodošlicu, ali poslije sam shvatila da to ne funkcionira baš tako… (smijeh). Zapravo je pismo bilo Brentovo i pitao me da izađemo. Kako se komercijalnim nekretninama u Americi uglavnom bave muškarci, plašio se da će me neko drugi pitati za izlazak prije njega… (smijeh).  Poslala sam mu mail i napisala: „Ne, hvala“. U to vrijeme bio mi je važan samo posao. Tek sam počela raditi i željela sam se dokazati – prisjeća se Leila, dodajući da je s Brentom ipak počela izlaziti, ali u društvu. Zajedno s kolegama išli bi na piće poslije posla i kako ga je bolje upoznavala, nakon šest mjeseci, skupila je hrabrost i ovog puta ona njega pozvala da izađu.
  • Došla sam s drugaricom, a on je već sjedio na dogovorenom mjestu i čekao nas. Kad sam ga ugledala, osjetila sam tremu i poželjela sam da se odmah vratim, ali prijateljica mi nije dozvolila. Sjeli smo, pričali, pa smo šetali i nakon toga smo se počeli zabavljati. Zanimljivo je da smo radili u istom officeu i obično svi preporučuju da se ne zabavljate s osobom s kojom radite da se ne bi narušili skladni poslovni i prijateljski odnosi. Tako smo odlučili da skrivamo našu vezu i svaki put bismo izlazili na neka skrovita mjesta. A onda je došao Božić i organizirano je veliko slavlje u uredu. Odlučili smo da je to pravi trenutak da vezu objelodanimo. No, kad smo im saopćili da se zabavljamo, niko nije bio iznenađen. Rekli su kako su već znali i da uopće nismo bili uspješni u skrivanju – s osmijehom se prisjeća Leila.

Uspješni brakovi, naročito iz različitih kultura su rijetkost, no Leila i Brent tu su da svjedoče da bez obzira odakle dolazile, srodne duše se prepoznaju. Zajedno su već 17 godina, a ovog ljeta, baš u Sarajevu slave 14. godišnjicu braka.

  •  Vjenčali smo se nakon tri godine zabavljanja. Znala sam da će Brent biti muškarac za kojeg ću se udati, jer dok sam se zabavljala s drugim, uvijek bi bilo nekih problema. A s Brentom je sve išlo glatko od samog početka. I kada je upoznao moju ujnu, jer mi je ona bila najbliži rod u Americi, znala je da je on muškarac za mene.

A Brent je, s druge strane, znao da će oženiti Leilu od prvog dana. Za naš magazin kaže da je planiranje prosidbe trajalo dugo, a plan mu je zamalo i propao. Srećom, sve se dobro završilo.

Zaruke uz zalazak sunca

  •  Tada sam radila u kancelariji koja je od stana gdje smo živjeli bila udaljena 45 minuta vožnje i svaki dan bih kasnila kući. A Brent je planirao da me zaprosi na plaži uz zalazak sunca. I tog dana me zamolio da dođem ranije jer smo, navodno, trebali izaći s nekim parom na večeru. Sve je isplanirao i čak su naše kolege znale njegove namjere, pa su mi tokom cijelog dana govorili da trebam ranije ići kući. A meni tog dana posao baš nije išao kako sam planirala, pa me prijateljica pozvala da poslije radnog vremena odemo na piće. Otišla sam i potpuno zakasnila na večeru. Kad sam konačno došla, sunce je već bilo zašlo, ali smo ipak izašli na plažu. Bilo mi je čudno zašto moramo baš tu noć i tada hodati po plaži… (smijeh). Šetali smo i šetali, a onda je Brent u jednom trenutku samo kleknuo i zaprosio me. Naravno da sam pristala. Poslije sam zvala roditelje da im kažem, plakali smo….

Razlika između Brenta i Leile je pet godina. On ima 46, a ona 41. Američki zet kaže da je odmah znao da je Leila žena njegovog života, no odmah poslije Leile, trebalo je osvojiti i njene roditelje.

  •  Kada sam prvi put došao u Bosnu bilo je s namjerom upoznavanja Leilinih roditelja i rodbine. Mama je bila malo stroga. Vjerovatno je očekivala nekog zgodnog Bosanca – kaže Brent, šaleći se.

Činjenica je da su se Leilini mama i tada nadali da će se njihova kćerka, nakon završene škole, vratiti u Bosnu.  Čak je i Leila imala iste planove, ali onda je sudbina umiješala svoje prste.

  • Mami nije bilo baš lako. Mislila je da je Brent stranac koji će me odvući i potpuno odvojiti od Bosne, ali kad su ga upoznali, shvatili su da nema takve namjere. I to je tako i danas. Već 17 godina svakog ljeta dolazimo u BiH. Brent je prihvatio našu kulturu i sve ostalo. I nismo se odvojili, nego smo se samo još više vezali. Naše djevojčice jedva čekaju trenutak kada krećemo u Sarajevo. Sve više su vezane za BiH i tako se dobro snalaze po gradu, baš kao da žive ovdje. Još je fascinantnija njihova veza s rođacima. Kada se sastanu, izgleda kao da se druže svaki dan. Krv nije voda – priča Leila, koju smo na kraju zamolili za savjet za uspješan brak.

Evo šta nam je rekla.

  •  Na braku treba raditi svaki dan. A  mi se trudimo da odvojimo vrijeme za sebe. I danas sebi organiziramo sastanke baš kao kada smo se zabavljali.  Najmanje dva ili tri puta mjesečno izlazimo samo nas dvoje. To nam je veoma važno. A kako radimo jedno blizu drugog, nastojimo uvijek ukrasti koji trenutak za nas. Veoma je važno da bračni partneri neko vrijeme provedu sami, bez djece i bez prijatelja. Isto tako, morate uvijek imati vrijeme za familiju, vrijeme za sebe i vrijeme za supruga. Tako sve savršeno funkcionira – na kraju će naša sagovornica.

 Od nekretnina do fitnessa

Iako je Leila karijeru počela kao trgovac nekretninama, s vremenom se prekvalificirala, te je danas polje njenog djelovanja fitness i pilates. Los Angeles je vjerovatno najpogodniji grad u Americi za bavljenje ovim sportovima. Ljudi većinu vremena provode vani, a i svi žele lijepo izgledati.

  • Dok sam radila u officeu, redovno bih išla i u teretanu. Kako sam nekada studirala stomatologiju, a i roditelji su mi doktori, nije mi bilo važno samo da vježbam. Trebalo mi je nešto više od fizičkog napora. A onda sam čula za pilates. Počela sam ga vježbati i osjećala sam se odlično i psihički i fizički. Jer, pilates je stil života. Godinama sam išla na treninge pilatesa, a onda mi je prijateljica, koja je otvarala pilates studio, ponudila da počnem raditi kod nje. Bilo je to u trenutku kada sam tražila drugi posao vezan za nekretnine. I ja sam umjesto nekretnina izabrala ponudu moje prijateljice. Išlo mi je dobro i onda sam otvorila vlastiti studio. Kao i u svakom poslu, tako i se i kao trener konstantno morate nadograđivati i raditi na sebi. Ali ja volim ovo što radim, tako da mi ništa nije teško.