Ne treba ništa na neviđeno

“A, za ovu 2023. treba biti posebno oprezan. Šta su sve natovarili na nju u prošloj, na neviđeno, ja sam se začudila da je ona uopće došla“

Realno, ovoj 2023. ne treba prihvatiti Terms and Conditions dok ih ne pročitamo. Svake godine na foru i neviđeno kliknemo Prihvatam, a poslije ti baguje cijeli sistem. Memorija vrti po pola sata, e-mailovi se otvaraju cijelu vječnost, a na društvene mreže jedva da ikako uđeš. Šta fali da se probere jedna dobra godina i da u njoj ostanemo neko vrijeme. Recimo, do decembra ide 2022, pa 2022/2, /3. i sve tako. Uglavnom, shvatili ste: ne treba ništa na neviđeno. Sjedneš, brate, pročitaš, ako ne odgovara ne prihvatiš i veselo niz put u istoj godini u kojoj si i došao. Recimo, da smo znali za 2020, pa ko bi tu normalan kliknuo Accept All 2019? Nismo trenutno u mogućnosti, probajte opet dogodine i idemo dalje.

A, za ovu 2023. treba biti posebno oprezan. Šta su sve natovarili na nju u prošloj, na neviđeno, ja sam se začudila da je ona uopće došla. Stvarno, zamislite tu scenu: mi se svi naoštrili, na stolu meza i francuska, iz televizora se čuju Hanka i oba Halida, na nama crveni veš da sluti na radost, djeca odavno pozaspala u drugoj sobi. Držimo onaj šampanjac palcem za čep, (prozor niko ne otvara, jer cijene grijanja), čaše i i vama i vašima svako dobro spremni. Deset… Sedam… Pet… Tri, dva, jedan – SRETNA NOVA GO… Kad ono ništa. Nema vatrometa ni petardi, vani mrtva tišina. Baš – ništa.

– Kako ništa, gdje vam je Nova godina?

– Nije došla.

– Jeste li gledali ispred vrata?

– Jesmo. I ispred vrata i u haustoru i u špajzu i ispod stola. Ništa.

Onda još sat vremena svi sjede i atmosfera je malo neugodna. Dva najhrabrija člana obukli jakne, uzeli lampe i izašli da vide da nije tu negdje oko zgrade, a svi ostali sjede oko stola. Smanjili ton na televizoru, a sarmu na dvicu, vratili onaj šampanjac u frižider, neko pokrio mezu krpom da se ne suši. Da joj nije šta bilo? Ma normalno da joj je bilo! Pa cijelu godinu prije toga govore te poskupit će, te nestat će, te pocrkat ćemo od gladi, te proljeće će biti najkišnije, ljeto najtoplije, zime najstudenije. Neće biti brašna, piletine, struje, a i pare su skroz upitne. Ko bi normalan došao u takve uslove?  I šta ćemo sad? A ništa, sad ide dvije hiljade dvadeset druga, drugi dio.

– Kad će Nova?

– Kad se steknu uslovi.

Elem, ništa, naravno, nije bilo tako. Sarma se, u veselju, skoro pa pojela, crveni će nam veš zacijelo donijeti enormne količine neslućene radosti. Idu novi poslovi, s poslovima i pare, a od para ćemo, da je naopako, kupiti i hljeba i struje. Pa da je sad milion, ne puni mobitel ko ima, nego ko je naučio. Neka je ona nama zdrava, da smo u njoj bolji i pametniji ljudi koji se međusobno više poštuju, a lako ćemo za to koji je broj. Da grlo oderete smijehom, bradu ljubljenjem, a kofere putovanjima.

Sretna Nova!