„Povjerenje koje sam izgradila s ljudima veoma je važno za posao koji obavljam, ali prije svega za mene kao čovjeka. To je nešto što se nosi iz kuće. Radim odgovoran posao, očekivanja jesu velika, ali kreću prvo od mene same. Postavljam sebi visoke ciljeve i na poslovnom i privatnom planu“
Razgovarala: Indira Delić; Foto: Saša Ratković
„Imam sreću što radim sa sjajnim ljudima u Hemofarmu, kako sa timom u BiH, tako i sa beogradskim timom komunikacija“
Kada pomenemo ime Irene Knežević u novinarskim krugovima, pregršt je komplimenata na njen račun. Novinari stare garde za nju su kazali da je vrsna stručnjakinja, a oni mlađi u njoj vide svog uzora. Irena je završila žurnalistiku na Univerzitetu u Banjoj Luci i po vokaciji je diplomirana novinarka. Nakon više od 20 godina provedenih u medijima, danas obnaša funkciju menadžerice za korporativne komunikacije u kompaniji Hemofarm. Kaže da su joj karijeru obilježili sjajni likovi koje je upoznala kroz vrijeme, kako u kompaniji u kojoj radi, a tako i s ljudima van kompanije s kojima sarađuje…
– Počela sam da radim kao novinarka, veoma mlada. Imala sam 19 godina. Dijete praktično. U to vrijeme organizovale su se mnoge edukacije za mlade ili buduće novinare i tako sam ja, spletom okolnosti, završila jednu od njih i shvatila da su mediji moj put. Nakon toga sam počela raditi u novinskoj agenciji koja je okupljala mlade novinare i gdje sam upoznale ljude koji su i dan danas, dvadeset i kusur godina kasnije, neizostavni dio mog života. Nešto kasnije sam počela raditi kao dopisnik AP-a, gdje sam takođe upoznala sjajne ljude i novinare od kojih sam imala priliku da učim. Na kraju svake priče, sve se svodi na ljude.
Karijeru nam obilježe usponi i padovi. No, kada ste, u profesionalnom smislu, na sebe bili najviše ponosni?
– Kada mogu da pomognem nekome! Ma koliko to zvučalo izlizano, to je zaista istina. Kao novinar u Novom Reporteru imala sam priliku da radim mnogo na terenu, svoj omiljeni novinarski žanr – reportažu. Obilazila sam mnoga mala mjesta u BiH i prenosila priče njihovih žitelja. Nekada su te priče bile vesele, a ponekad teške i tužne. Dešavalo se, zahvaljujući priči koju smo napisali, da neke tužne priče dobiju sretan kraj – kada su se javljali dobri ljudi koji su pomagali porodicama da naprave kuću, dograde kupatilo, sobu, pošalju pomoć, pronađu posao….. I dan danas kada me neki od ljudi iz mojih priča sretnu, razmijenimo sjećanja. Rekla bih da je sreća da sam, kroz karijeru mogla pričati dobre priče i pomagati ljudima na različite načine. Dobre priče pričaju se i u Hemofarmu. Zajedno pomažemo drugima. Naprimjer, kada je bilo najpotrebnije u doba pandemije, akcijom Superheroji pomogli smo bolnicama širom zemlje i podizali svijest o važnosti jačanja organizma, ali i poštovanja preventivnih mjera. Tu su i Hemofarmove Brke koji apeluju na važnost pregleda za muškarce, naša stranica Zdravlje žene – koja ženama svih doba pruža informacije o temama važnim za njih, te mnoge druge akcije koje smo pokretali ili u kojima smo učestvovali. Ponosna sam na svaku priču koju ispričamo.
Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili kroz godine iskustva?
– I pad je let, ali moraš se usuditi da poletiš.
S kojim poslovnim izazovima se susrećete svakodnevno i koliko Vam je važno da opravdate ukazano povjerenje i ispunite očekivanja?
– Povjerenje koje sam izgradila sa ljudima veoma je važno za posao koji obavljam, ali prije svega za mene kao čovjeka. To je nešto što se nosi iz kuće. Radim odgovoran posao, očekivanja jesu velika, ali kreću prvo od mene same. Postavljam sebi visoke ciljeve i na poslovnom i privatnom planu. Dajem sve od sebe da uspijem i teško mi pada kada se dese skretanja sa mog zacrtanog puta. Imam sreću što radim sa sjajnim ljudima u Hemofarmu, kako sa timom u BiH, tako i sa beogradskim timom komunikacija. To su ljudi puni ideja, kreativnosti i prevashodno ljudskosti. Vjerujem da upravo odatle dolaze i naši rezultati.
Kako izgleda jedan Vaš radni dan?
– Počinje s obaveznom kafom i čitanjem novina, news portala… Kancelarija, sastanci u i izvan firme….. strategije, kampanje… Kada sam u kreativnom procesu, muzika me inspiriše, pa me često možete me zateći sa slušalicama. Moram da priznam da mi je privikavanje na rad u kancelariji bio izazov u početku, jer sam radeći skoro dvije decenije kao novinar imala nekonvencionalno radno vrijeme i tu mi je trebalo prostora da se naviknem na rano ustajanje i kancelariju.
Koliko se u poslu vodite intuicijom?
– Intuicija jeste važna u nekim segmentima, ali je još važnije da se izbalansira sa iskustvom i činjenicama. To je lakše postići u timu, jer svako ima svoj pogled na stvari i svoje mišljenje.
Kada niste okupirani poslovnim obavezama – kako provodite slobodno vrijeme…
– Provodim ga s porodicom i prijateljima. Imam sina tinejdžera, pa tako dosta vremena provedem u kuhinji pripremajući veliku količinu hrane. Knjige su moja strast i moja ljubav. U svakoj torbi imam po jednu i čitam ih gdje stignem, kod frizera, kozmetičarke, a često na sastanke dolazim ranije, pa i taj način ugrabim vrijeme za nekoliko stranica.