Bh. tekstilna i modna industrija mogla bi pratiti kretanja na evropskom tržištu ukoliko bi primijenila odgovarajuću strategiju razvoja. BiH je okrenuta evropskom tržištu i s njim je najviše povezana, te bi trebala ostvariti transfer tehnologije i znanja i najboljih praksi iz Evropske unije. Iskusni bh. modni dizajneri, kao i mladi bh. modni dizajneri mogu služiti kao idealna spona za povezivanje tekstilne i modne industrije, i stvoriti bh. modnu industriju, odnosno istu podići iz pepela
Piše: Amra Zvizdić; foto: Almin Zrno
Industrija tekstila i odjeće jedna je od najstarijih, najvećih i najrazvijenijih grana lake industrije. Na globalnom nivou trenutno teži nešto više od 450 milijardi američkih dolara i zapošljava oko 75 miliona ljudi, od čega čak tri četvrtine radne snage čine žene. Imajući u vidu da se 65% ukupne proizvodnje tekstila odvija u Kini, na prvi pogled čini se nemoguće izboriti s tako velikim tržištem i plasirati konkurentan proizvod. Međutim, rješenje leži u održivosti, kontinuiranom razvoju inovativnog dizajna i kvaliteti. Iako je Evropska unija zažmirila na jedno oko i olakšala uvoz kineske robe u zemlje zapadnog svijeta, potrošači sve više zaziru od proizvoda sačinjenih od sintetičkih materijala, a na cijeni više nije samo hrana organskog porijekla, već i tekstil.
Od planske do tržišne ekonomije
Začeci bh. tekstilne industrije datiraju s početka prošlog stoljeća kada se proizvodnja bazirala na zanatskim principima. Takav način proizvodnje uskoro biva zamijenjen modernim, savremenim tekstilnim proizvodnim pogonima. Tendencija razvoja ove grane industrije nastavila se sve do početka minulog rata. BiH je ostvarivala izuzetne rezultate i u velikoj mjeri doprinosila vanjskotrgovinskom balansu bivše države. Manji industrijski pogoni bili su prisutni u svim krajevima zemlje, dok se stvaranjem industrijskih kombinata u potpunosti zaokružio proizvodni ciklus tako da su proizvodnja i prerada tekstila, i proizvodnja gotovih proizvoda bili dio iste industrijske cjeline. Proizvodnja domaćih odjevnih marki i doradnih, takozvanih lohn poslova kretala se u omjeru 70:30, a za plasman obje vrste proizvoda bilo je otvoreno ne samo jugoslovensko već i svjetsko tržište.
Početkom rata većina proizvodnih pogona je devastirana, a iskorak u tehnološkom smislu po završetku rata bio je faktički nemoguć. Tada počinje problematični period za ovu industrijsku granu. Raspad bivše države i gubitak tržišta zaštićenog protekcionističkim mjerama s više od 22 miliona potrošača doveo je do potpunog nesnalaženja u tranziciji sa socijalističke, planske ekonomije na tržišnu, poslijeratnu ekonomiju i pomanjkanja vlastitog dizajna i modnih brendova.
„Kupujmo domaće“
Kako bi se sačuvali poslovi, postojeće fabrike su se okrenule isključivo doradnim poslovima za strane naručitelje, većinom iz zemalja Evropske unije. Ako Bosnu i Hercegovinu stavimo u evropski, pa čak i globalni kontekst, možemo lako zaključiti da je geografski položaj čini izuzetno atraktivnom za poslovne partnere iz zapadnih zemalja. Kratko vrijeme isporuke, kvalitetna radna snaga, potrebno znanje i iskustvo čine je poželjnim partnerom za poslove dorade tekstila. Treba napomenuti da su cijene rada u bh. tekstilnoj industriji izuzetno niske, pa se time još i hvalimo.
Agencija za unapređenje stranih investicija u BiH potencijalnim investitorima, između ostalog, poručuje kako bi trebali investirati u bh. tekstilnu industriju zbog jeftine radne snage, a ja se pitam kada smo počeli degradirati sami sebe? Pored jakih domaćih kompanija koje proizvode, primjerice, odjevne predmete od pamuka, uvozimo pamučne odjevne predmete i donji veš iz Turske, i to u vrijednosti većoj od 17 miliona KM samo u prošloj godini. Navijamo za organsku ishranu, kupujemo GMO odjeću. Odbijamo fast food, uvozimo fast fashion. Nesvjesni koliko je nedostatak kontrole toksina i štetnih bojila u odjevnim predmetima poguban za naše zdravlje, uvozimo proizvode koji su dobro izreklamirani, ali suštinski jako loše izrađeni. „Kupujmo domaće“ je slogan koji se veže gotovo isključivo za prehrambene proizvode, a istinski protekcionizam domaće industrije od strane države je nepostojeći. Domaća proizvodnja jeste manjeg opsega ali, uz prilagođavanje potrebama savremenog tržišta, mogli bismo transformirati tekstilnu industriju i razviti kvalitetne proizvode koji su traženi na međunarodnom tržištu.
Ključni problemi
Ipak, kao ključni problemi u bh. tekstilnoj i modnoj industriji ističu se, paradoksalno, previsoka cijena rada u odnosu na tržišta na kojima se takmiči (Kina i Indija, prim.aut.), malo i ograničeno domaće tržište, ovisnost o malom broju vanjskih kupaca, nedostatak adekvatne razvojne strategije i slaba razvijenost pratećih i povezanih industrija. Također, bitno je uzeti u obzir i nizak nivo svjesti potrošača o značaju i važnosti kupovine domaćih proizvoda i, samim time, ulaganja u domaću ekonomiju. Primarne uzroke nezavidnog stanja potrebno je tražiti i u samim tekstilnim preduzećima koja se ne prilagođavaju u dovoljnoj mjeri trenutnim zahtjevima promjenjivog tržišta, ne pokušavaju spoznati buduće potrebe, ne moderniziraju se, ne restrukturiraju svoju proizvodnju, dok istovremeno ne ulažu dovoljno u nove materijale, dizajn i ljudske potencijale.
Bh. tekstilna industrija sporo odgovara na brze tržišne promjene i zahtjeve kupaca, nedovoljno primjenjuje savremene marketinške metode i u nekim slučajevima raspolaže menadžmentom niske obrazovne razine. Razvojna politika tekstilnih preduzeća u BiH može i mora omogućiti takav rast i razvoj koji neće značiti napredak isključivo u odnosu na postojeće stanje već i mnogo povoljniji položaj na međunarodnom tržištu.
Najvažniji ciljevi mogli bi biti: povećanje investicija, ulaganje u bolju kvalitetu proizvoda, moderniji dizajn koji bi doveo do proširenja lanca distribucije, a samim tim i plasmana proizvoda, povećanje stanja stručnosti, sposobnosti, vještina zaposlenika, a posebice dizajnera koji osiguravaju posebnost proizvoda. Takozvana etička moda zasigurno predstavlja veliku šansu za domaću industriju. Uzimajući u obzir sve veću potražnju za proizvodima iz slow fashion asortimana, sigurno je da je uz pravilne investicije, kvalitetan dizajn i implementaciju moguće plasirati proizvode izrađene na etičkim i održivim principima te tako način ući na svjetsko tržište. Trenutno se omjer lohn poslova i vlastite proizvodnje kreće u omjeru 90:10, dok se plasman tih 10% vlastitih proizvoda bazira na blatantnom kopiranju krojeva međunarodnih klijenata i komisionu, tzv. „kombi“ prodaju. Opet, degradiramo sami sebe.
Transfer tehnologije i stanja
Bh. tekstilna i modna industrija mogla bi pratiti kretanja na evropskom tržištu ukoliko bi primijenila odgovarajuću strategiju razvoja. BiH je okrenuta evropskom tržištu i s njim je najviše povezana, te bi trebala ostvariti transfer tehnologije i znanja i najboljih praksi iz Evropske unije. Iskusni bh. modni dizajneri, kao i mladi bh. modni dizajneri mogu služiti kao idealna spona za povezivanje tekstilne i modne industrije, i stvoriti bh. modnu industriju, odnosno istu podići iz pepela. Uzmemo li u obzir dobre prakse iz susjednih zemalja, možemo vidjeti izuzetno uspješan primjer u Hrvatskoj gdje je Fashion.hr koncept uz pokroviteljstvo Hrvatske privredne komore osnovao Fashion.hr industriju upravo radi povezivanja hrvatskih modnih dizajnera i dizajnerica i tekstilnih preduzeća. Ljudski potencijal je temeljni, ekskluzivni i jedini inteligentni element proizvodnje tekstilnih proizvoda, a kompanije u BiH sve više iskazuju potrebu za kvalitetnim i obrazovanim kadrom. S obzirom na nisku razinu atraktivnosti većine zanimanja unutar ove industrije, potrebno je organizirati različite promotivne aktivnosti kako bi se mladi ljudi motivirali za upis u strukovne tekstilne škole. Trenutna niska razina motiviranosti proizilazi prvenstveno iz niskih primanja, nepovoljnih uslova radnog mjesta, normiranog rada i rada na određeno vrijeme. Politika tekstilnih preduzeća trebala bi posebno istaknuti orijentiranost na povezivanje s obrazovnim institucijama te zapošljavanje radnika educiranih u tekstilnim srednjim školama i visokoobrazovnim institucijama.
Moda kao hobi
A gdje je u svemu tome moda? Sudeći po sverastućem diletantizmu na domaćoj modnoj sceni, moda se svodi na zanimljivi hobi, degradirajući pri tome nerijetko etablirane modne dizajnere i dizajnerice, decenije učenja, kvalitetnog rada, kreiranja, promišljanja i dokazivanja na domaćoj i međunarodnoj modnoj sceni. Zašto? Zato što smo tako u mogućnosti. Nezavidan položaj u kojem se nalazi modna industrija u velikoj mjeri ovisi o maćehinskom odnosu države prema ovoj itekako bitnoj grani industrije. Generalno gledajući, industrija tekstila, odjeće, kože i obuće se ubraja u tradicionalne grane prerađivačke industrije. Kao dio te industrijske cjeline, tekstilna industrija u BiH mora evoluirati od domaće, prerađivačke industrije do industrije koja će veliki značaj pridavati dizajnu i samouvjereno nastupati i poslovati na svjetskom tržištu. Šta joj u tome može pomoći? Isključivo poticaj od strane države, primjena novih, savremenih principa poslovanja, izgradnja konkurentnog i kvalitetnog modnog brenda, vjera u kvalitetni domaći modni dizajn, te zasigurno malo sreće.