Nermina Alić: Džezve – svijećnjaci i lampe oduševljavaju kupce

Jedina žena kazandžija u našoj zemlji govori o razlozima zašto je nastavila očev zanat, ljubavi koju ima prema ovoj profesiji, izazovima s kojim se susreće…

Piše: Zana Kološ-Mulabdić

Odluku da preuzme očev zanat Nermina Alić donijela prije 15 godina, dok se i formalno obrazovala upravo u umjetničkom smjeru. Biti kazandžija na sarajevskim Kovačima za jednu ženu specifičan je izbor, a naša sagovornica i jedina žena koja se u našoj zemlji bavi ovim zanatom…

– Kazandžijski zanat je muški posao stoljećima. U bližoj historiji pojavljuje se poneka žena, ali isključivo u domenu ukrašavanja, kao što je izrada savata, gravure i slično. Ono po čemu sam jedinstvena jeste da se bavim oblikovanjem predmeta tj. kovanjem i okivanjem, kao i kalajisanjem – priča nam Nermina, dodajući kako je odrastala uz oca Hadžana Alića, koji je bio vrhunski majstor kazandžijskog zanata…

– Moj interes je došao spontano, a zahvaljujući njemu razvio se u zdravom i uspješnom smjeru. Tako da, koliko god iz perspektive drugih ljudi moj odabir zanimanja izgleda neobično, iz mog ugla je spontan i logičan – kaže naša sagovornica.

 Izlet u kreativno

Uz sve one divne predmete koji su nekad, a i sad, činili važan dio posuđa u  bosanskim domaćinstvima, od đuguma do ibrika i džezvi, te kompletnog pribora za kafu, naša je sagovornica u ponudu donijela i inovacije – osmislila je i izradila džezve-svijećnjake i lampe…

–  Pomirila sam tradiciju sa inovacijom. Inicijalna ideja je došla spontano. Najprije iz moje ljubavi prema osvjetljavanju predmeta općenito, malo iz želje da kreiram proizvod koji je originalno moj, a naslanja se na tradiciju, ali i iz potrebe da napravim izlet u kreativno, koristeći tradicionalne tehnike i predmete. Kako god, nakon četrnaest godina od nastanka prvog svijećnjaka i nešto manje od prve lampe, interes za njima ne prestaje. Iako sam  mislila da će svijećnjaci biti zanimljivi strancima, domaći kupci su me razuvjerili i to se nastavlja  svih ovih godina.

Bolje karte

Spoj kreativnosti, funkcionalnost i tradicije oduševio je sve one koji su vidjeli Nerminina djela. Ona je ručno napravila i baklju za EYOF 2019. godine, koji se održao u Sarajevu. No, svakodnevica ovdje i sada nije baš ružičasta…

– Vjerujem da svi imamo prijatelje koji su nedavno napustili našu zemlju. Razumijem ih i žalim što im ovdje nije ponuđeno bolje i više. Ja sam tu i ne planiram ići. Možda je meni sudbina podijelila malo bolje karte, pa mi je dala istinski poziv koji, čini mi se, samo ovdje ima smisla. Bilo bi mnogo bolje kada bi zanati koji izumiru imali stvarnu podršku svih nivoa vlasti i kada bi se ovom dijelu naše kulturne baštine posvetila istinska pažnja. U iščekivanju tog dana, mali broj nas će nositi i čuvati tradiciju koja nam je povjerena.

Problem svih zanatlija je i nedostatak zakona kojim bi se zaštitili originalni bh. proizvodi od kopija…

–  Na moju sreću, većina kupaca zna prepoznati kvalitet. Tu mislim i na turiste. Fenomen je da stranci, koji prvi put vide naše tradicionalne proizvode, mogu uspješno objasniti razloge zašto je moj proizvod kvalitetniji. I to njihovo znanje i interes ne prestaju da me oduševljavaju – kaže na kraju Nermina.