Nedeljka Kamberović: Moj ožiljak, moja tetovaža!

Ovo je priča o ženi koja je u cvijetu mladosti poput najjačeg vojnika stala na noge i krupnim koracima počela se boriti protiv karcinoma dojke. Posustajanja nije bilo. Danas, sve loše je iza nje… Odlučila je prvi put javno govoriti o svojoj borbi, u nadi da će njeno iskustvo pomoći drugim damama koje se bore s ovom opakom bolešću

Piše: Indira Delić, foto: Edvin Kalić

Bio je to sasvim običan dan. Nedeljka se vratila s posla. Ručala je. Istuširala se i samokontrolom, slučajno, napipala kvržicu na dojci. Uslijedila je neprospavana noć. Strah, netrepeljivost, nemoć su je obuzeli, a prvim izlaskom sunca već je bila spremna kako bi otišla ljekaru i suočila se sa svojim strahom.

No, u to vrijeme razloga za paniku nije bilo. Uradivši nalaze dijagnosticirane su joj benigne ciste na dojci, koje nisu opasne. Doktori su joj kazali da takve izrasline posjeduje svaka treća žena, a i da ne zna za njih. One pucaju, nestaju, ali ih je potrebno pratiti šestomjesečnim kontrolama.

Četiri godine poslije sve je krenulo po zlu… Redovna kontrola nije se završila uobičajeno. Ovaj put zabrinuti doktorov izraz lica ledio joj je krv u žilama. Poslali su je hitno na magnet, punkciju… I samo nekoliko dana poslije stigao je nalaz, kojim joj je dijagnosticiran karcinom dojke.

 Šok i nevjerica

Ovo je priča o Nedeljki Kamberović, dami koja je u cvijetu mladosti poput najjačeg vojnika stala na noge i krupnim koracima počela se boriti u ovoj teškoj bitci. Posustajanja nije bilo. Danas, sve loše je iza nje… Odlučila je prvi put javno govoriti o svojoj borbi, u nadi da će njeno iskustvo pomoći drugim damama koje se bore s ovom opakom bolešću.

– Nakon saznanja da sam oboljela od karcinoma dojke uslijedili su šok i nevjerica. Niko u mojoj porodici nije bolovao od ovakve ili slične bolesti. Sve mi je to bilo, nekako, daleko. Dobila sam papir na kojem je bila ispisana moja dijagnoza… Sve je izgledalo kao smrtna presuda. Nisam znala šta da radim, gdje da idem, kome da se obratim. No, vrlo brzo sam se sabrala i krenula u „borbu“. Nailazim na veliku podršku porodice i sjajnih doktora s Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Zahvalna sam do neba doktorima s onkologije i radiologije. Dr. Muftić sazvao je tri konzilija. Sa svojim timom sve je razmotrio, a onda je meni detaljno objasnio. „Razbio“ mi je svaki strah i mnogo mi je pomogao – počinje svoju priču Nedjeljka.

Nakon završenih pregleda i papirologije Kamberović je bila spremna za operaciju. Na svu sreću uspješno je okončana, a odmah nakon buđenja iz narkoze dočekala ju je korpica koja je za nju bila od velikog značaja. Naime, u okviru projekta Think pink – Race for the Cure (Zajedno smo jedno) sve operirane dame u BiH dobile su paketiće u kojem su pronašle sve ono što im je bilo potrebno u tim trenucima. Brošure o karcinomu dojke, meleme, adresu i podatke o udruženju „Renesansa“ (udruženje osoba oboljelih i liječenih od tumora dojke). Antistres lopticu i još mnogo štošta…

– Operirana sam prije šest godina. Sve je prošlo kako treba. Poslije zahvata bilo je teško. Uslijedile su hemoterapije, zračenje, te hormonska terapija (trošim je već pet godina). Primam injekcije, no uskoro završavam s tim. Tokom mog oporavka posebno me ispunjavao rad udruženja „Renesansa“, gdje osobe oboljele od karcinoma dojke imaju priliku razgovarati sa psiholozima, kako grupno, tako i individualno. Druže se s damama s istim ili sličnim iskustvima. Na „zajedničkim sastancima“ nismo pričali o tužnim temama, već smo jedna drugoj pomagale. Zamislite dođe vam žena koja je pobijedila karcinom prije 18 godina i ispriča vam svoje iskustvo. Sve to vam bude veliki potstrek da budete jači u svojoj borbi – kazala je Nedjeljka, koja već dvije godine volontira upravo u Renesansi, kao instruktorica smijeh joge.

Pitali smo je li tokom procesa oporavka tražila pomoć doktora privatnika, te je li koristila alternativnu medicinu.

– Naglasila bih da sve što pričam je iz ličnog iskustva. Savjetovala bih sve dame da idu na Radiologiju gdje će dobiti detaljne rezultate kad se pregledaju. Išla sam kod privatnika i pored pojma „fibroadenomi“ ( Fibroadenomi obično imaju glatku teksturu i pomični su pod prstima. Hoće li se moći i napipati, zavisi o tome koliko su veliki i gdje su u dojci smješteni. Fibroadenomi su obično bezbolni, ali mogu biti i bolni, posebno u predmenstrualnom periodu kada su dojke u cijelosti natečene i osjetljive. Međutim, potreban je velik oprez u slučajevima kad se fibroadenomi javljaju nakon 35. godine života, jer se u toj dobi u dojkama već mogu pojaviti i zloćudni tumori koji su izgledom vrlo slični fibroadenomima!)  na nalazima je stajao upitnik. Niko mi nije rekao da moram paziti, te da moram na dalje pretrage. Dobila sam nalaze i to je to. Rekli su mi vidimo se za šest mjeseci. Tek kasnije sam saznala sve podrobnije o tome. Iako se duže čeka, na Radiologiji ćete dobiti sve detaljno, jer ljudi gledaju i pregledaju apsolutno sve. Zato, iz mog ličnog iskustva, savjetovala bih, opet, da idete na radiologiju. Nakon navršenih 20 godina žene trebaju početi s redovnim ultrazvučnim kontrolama – kazala je Kamberović i dodala:

– Rak nije gripa da se može izliječiti alternativnom medicinom. Trebate pratiti i usvajati sve ono što vam kažu doktori. Hemoterapijom „pijemo“ imunitet, a ako se vi koristite alternativnom medicinom, te podižete imunitet, idete u kontru i ništa ne postižete. Dakle, moj savjet je poslije tretmana i terapija koristiti se alternativnom medicinom.  

Svoj smiraj pronašla je u jogi, u početku kao jedna od članica da bi kasnije napredovala, educirala se, te postala instruktorica joge. Već dvije godine u udruženju „Renesansa“ instruktorica je terapeutske smijeh joge, koja predstavlja jedinstveni sistem vježbe koju je razvio dr. Madan Kataria. Kombiniraju se vježbe smijeha s vježbama disanja, što dovodi više kisika u naše tijelo i naš mozak, od čega osjećamo da imamo više energije, te da smo zdraviji. Svako se može smijati bez oslanjanja na humor, šale i komediju. Smijeh se simulira kao fizička vježba u grupi, gdje se uz očni kontakt i dječiju razigranost pretvara u pravi zarazni smijeh. Smijeh joga je zasnovana na naučnoj činjenici da naše tijelo ne pravi razliku između simuliranog i stvarnog smijeha.

Zarazni smijeh

– Smijeh je zarazan, u „Renesansi“ smo toliko opuštene, povezane… i zaista sve to mnogo pomaže tokom procesa oporavka – istakla je Kamberović.

Nekoliko hiljada građana iz cijele Bosne i Hercegovine i ove godine proslavilo je život na ulicama našeg grada. Naime, „Trka/šetnja za ozdravljenje “Race for the cure” ujedinila je sve dame, a Nedjeljka je bila jedna od učesnica, te s ponosom ističe svoje učešće u istoj.

– Ukazali smo na potrebu redovnih pregleda, s obzirom na činjenicu da se radi o izlječivoj bolesti ukoliko se otkrije na vrijeme, a sva sredstva sakupljena od registracija utrošit će se za besplatne mamografske preglede u ruralnim dijelovima zemlje i paketiće “prve pomoći” za svaku novooperiranu ženu u BiH. Ovim projektom pokazale smo i da smo sve jednake, bez obzira iz kojeg dijela naše zemlje dolazimo.

Nakon nemilih događaja, koji su je zadesili Nedjeljka se u potpunosti promijenila. Kako kaže, naučila je više cijeniti sebe.

– Trebamo se promijeniti toliko da nas bolest ne prepozna. Ne trebamo se stidjeti svojih ožiljaka, to je mjesto na koje ulazi svjetlost. Mladi danas iscrtavaju svoje tijelo tetovažama, a nama su naši ožiljci tetovaže koji oslikava više nego bilo šta drugo na svijetu.  Moj ožiljak oslikava mene, moju jačinu. Svaki dan me podsjeća na to da nisam odustala već da sam se borila. Oslikava moju snagu. Promijenila sam se toliko da me bolest ne može prepoznati – kazala je Nedjeljka, te istakla važnost redovnog doktorskog pregleda, ali i samopregleda, koji svaka dama može obaviti kod kuće.

– Veoma je važno da odlazite na redovne doktorske preglede. Također, važan dio zdravstvenog odgoja i kulture, svakako, je i samopregled dojki. Nažalost, ta je metoda u našoj praksi je zanemarena. Karcinom dojke, ukoliko se otkrije na vrijeme, izlječiv je – završava Nedjeljka.  

 Kuća Yoge – smiraj za sve

Pored časova Smijeha yoge u „Renesansi“, Kamberović je i osnivačica „Kuće Yoge“ koja se nalazi u sarajevskom naselju Dobrinja.

– Yoga House ili Kuća Yoge je prvi Yoga studio na Dobrinji, koji je kreiran iz ljubavi, dugotrajnog izučavanja ove drevne metode, kako bi pružio zajednici iz ljubavi mjesto transformacije, personalnog rasta, poboljšanja zdravlja i kvaliteta života. Moja prijateljica Aida Zulović, vlasnica „Prana Yoga studija“ i ja ostvarile smo svoj san u profesionalnom smislu… Pohađale smo razne edukacije, dobile certifikate, te otvorile studije. U sestrinskom smo odnosu. Tako da, ukoliko platite članarinu kod nje, možete vježbati, kod mene i obrnuto. Radi se o klasičnom yoga studiju gdje radimo Vinyase, Hatha yogu, lebdeću… Svi oni koji žele postati dio nas, mogu nas kontaktirati putem fb. strane „The Yoga House“ ili  na broj telefona 061/410-964.