Nataša Hajdarević, Ivana Hadžihasanović i Svea Thalia Ćatić: Balet nas vodi kroz život

Ko jednom osjeti draži baleta više nikada ne bježi od tog osjećaja ljepote. Dokaz za ovo su tri dame, bivše balerine, čiji su životni putevi određeni ovom vrstom umjetnosti. Iako više nisu u baletskoj sali i ne stoje na nožnim prstima još uvijek su vezane za bijelu „odoru“

Razgovarala: Andrea Tomašević Kolenda

FOTO: Edvin Kalić

 NATAŠA: Sarajka Nataša Hajdarević srednju Muzičku školu završava 1994. godine, kao jedini maturant na  Odsjeku balet.

\"\"

(Nataša, Ivana i Svea Thalia)

Igrala je u dramskim predstavama u Narodnom pozorištu Sarajevo/„Zla žena“, „Dama s  kamelijama“/. U ratu u opkoljenom Sarajevu igrala je u baletskoj predstavi „Bolero“ i dramskim predstavama „Tvrđava“ i „Sarajevska trokuka“.  Dobitnik priznanja Sarajevske zime „Srebrena pahuljica“ za afirmaciju i očuvanje baletske umjetnosti u opkoljenom Sarajevu. /2017/.

Ima zvanje magistra na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu i članica je Udruženja za promociju savremnog plesa – Tanzelarija.

IVANA: Ivana Hadžihasanović (Gojmerac) – baletski je pedagog u OMBŠ \”Novo Sarajevo\” i magistar muzičkih nauka. Ona je također i doktorant na Pedagoškom fakultetu u Sarajevu uz podršku Neurofiziološkog instituta Kliničkom centra u Ljubljani. Autorica je knjige \”Ples, muzika i djeca s posebnim potrebama\”, kreatorica MD kreativne terapije, docent na Sveučilištu Hercegovina, freelancer savremeni plesač i umjetnička direktorica Udruženja za promociju savremnog plesa – Tanzelarija.

SVEA THALIA:  Baletni pedagog Svea Thalia Ćatić rođena je u Sarajevu gdje je završila osnovnu i srednju školu. Parelelno s redovnom osnovnom školom završila je i muzičku školu „29. novembar“ na Grbavici u Sarajevu (odsjek za klasični balet) i maturirala na odsjeku za klasični balet u Srednjoj muzičkoj školi.  Na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu diplomirala je 2012. godine i stekla stručni naziv BA (bachelor) Trener sporta i magistar je Menadžmenta u sportu od 2014 godine.

Već dvije godine radi  kao trener i baletni pedagog u klubu ritmičke gimnastike „BosnaGym“, a ujedno je i intsruktor ballet fitnessa.

Neposredno prije početka agresije igrala je u dramskim predstavama „Zla žena“ i „Dama s kamelijama“ u Narodnom pozorištu u Sarajevu“, snimila nekoliko epizoda obrazovne serije „Priče klasične starine“ i sudjelovala na brojnim školskim koncertima iz klasičnog baleta. Aktivni je član nevladine  organizacije  za promociju i razvoj savremenog plesa u Bosni i Hercegovini „Tanzelarija“.

Nekada aktivne, a danas ne tako česte u baletskoj odori, cijeli život ste vezane za ovu granu umjetnosti. Poželite li se nekada vratiti u stare dane?

NATAŠA: Balet doživljavam kao nešto najbliže i najdraže u mom životu. I da mogu birati ponovo svoj životni put i način odvijanja puta u njemu, bez imalo razmišljanja balet bi bio jedino što bih odabrala.

IVANA: Ovo je odlično pitanje s obzirom na to da me život konstantno na različite načine vraća na staze baleta. Već sa dvadeset godina sam počela raditi kao baletni pedagog kada sam mislila da se nakon baletskog obrazovanja više nikada neću vratiti na staze plesne umjetnosti. A onda su se otvorila mnoga vrata koja su me konstantno povezivala sa mojom prvom ljubavi. Baletom sam se bavila kroz pedagogiju, nauku i terapiju, a onda sam dobila priliku da izađem iz tih okvira, dobivši priliku da kao freelancer ponovo stanem na daske teatra u predstavama savremenog plesa u BiH i Evropi. Uskoro postavljam svoj koreografski prvijenac pod mentorstvom Igora Kirova i Aleksandra Ilića u okviru Balkan Dance Project Vol.3.

SVEA THALIA:   Budući da je cijeli moj život satkan od baletne umjetnosti kao aktivne balerine, poštovaoca baletne umjetnosti, a danas baletnog pedagoga, s vremena na vrijeme javi se intenzivna želja za igranjem na daskama koje život znače. U tim trenucima osiguram sebi uvijek neku priliku da zaigram balet u nekoj situaciji koju osmislim, kao npr. koncert u školi u kojoj predajem. To je nešto što živite cijeli život i ne možete nikada pustiti da ode.

Odakle uopće ljubav prema baletu?

NATAŠA: Još kao maloj  djevojčici  pojavila se ljubav prema baletu.Tako sam s devet godina upisala 1. razred osnovne baletske škole. Kroz dugogodišnje školovanje u baletskom obrazovanju, zamišljala sam da jednog dana i postanem baletski igrač. Poslije osnovnog obrazovanja upisala sam i srednju Muzičku školu/odsjek za balet, i mislila sam da je to jedan od koraka da budem što bliže ostvarenju svog cilja, ali nažalost zadesio me rat i nemogućnost da jedan određeni period istu školu i pohađam usred ratnih dejstava. Zahvaljujući dobrim ljudima kod kojih sam se školovala, istu završavam 1994. godine, kao jedini diplomant iz moje klase.

IVANA: Kao djevojčicu su me fascinirale te prefinjene dame koje plešu bajke na vrhovima prstiju. Tako sam i ja zaplesala svoje bajke.

SVEA THALIA:   Najprije je to bila sportska gimnastika, ali nakon povrede odustala sam od tog sporta. U međuvremenu, prijateljica mojih roditelja je bila aktivna balerina u Narodnom pozorištu u Sarajevu, s čijom sam kćerkom bila najbolja prijateljica. Ona je već tada pohađala baletsku školu. Na njen nagovor, upisala sam je i ja ne znajući tada da će mi to biti životno opredjeljenje.

 Na koji način i kojim metodama, danas svojim učenicima prenosite znanje i ljubav prema baletu? Jeste li zadovoljni onim s čim se susrećete i vidite li svoje učenike sutra kao uspješne ljude koji će nastavili baviti ovim pozivom?

IVANA: Učenici koji nam dolaze uglavnom dolaze jer vole balet, ali kada krenemo s ozbiljnim radom onda shvate da to baš i nije tako jednostavno kako im se činilo do tog trenutka. Tada pokušavamo sve prepreke prijeći kroz smijeh i kroz mnogo razgovora i podrške. Sarajevo ima mnogo talentirane djece međutim njihov put od osnovnog obrazovanja do profesionalnog igrača do ove godine nije imao konstantu zbog neadekvatnog nastavnog plana. Ipak zahvaljujući nekolicini baletnih pedagoga, među kojima je i moja malenkost, koji su bili uporni u svojim nastojanjima da usklade nastavni plan s objektivnim potrebama baletskog obrazovanja, možemo se nadati da će ti talenti i njihov rad ugledati svjetla pozorišta.

SVEA THALIA:   Svoje učenike učim najprije poštovanju koje trebaju iskazivati međusobno, ali i prema starijima. Učim ih da budu složni i da budu timski igrači. Sve to će im trebati kada budu zajedno igrali na sceni, posebno u svakodnevnom životu. Tek poslije toga učimo balet. Svakoga dana im nesebično prenosim svoje znanje koja sam stekla u baletskoj sali od svojih profesora, ali isto tako čitajući literaturu o metodici klasičnog baleta i educirajući se dodatno kada god se za to ukaže prilika. Danas su neke od mojih učenica također baletni pedagozi, što me čini neizmjerno sretnom.

NATAŠA: Nisam u pedagoškoj ustanovi, odnosno baletskoj školi kao moje prijateljice, ali trenutno radim na afirmaciji baletske umjetnosti u Općini Vogošća. Balet u Vogošći, nije postojao 30 godina, ali zahvaljujući ljudima u Upravi KSC Vogošća, došli smo na ideju da pokrenemo Kurs baleta pri ovoj ustanovi, gdje afirmiramo djevojčice od 4 do 14 godina i zaista sam ponosna na ljubav ovih malih djevojčica i ubijeđena sam da će od njih par jednog dana biti i uspješan baletskih igrač.

U organizacijskom ste timu „Tanzelarija“ (Organizacija za promociju savremenog plesa), koja je ove godine upriličila takmičenje iz klasičnog baleta pod nazivom „Balance 2017“. Kakve su bile pripreme, koliko su trajale i kako ste zadovoljne ishodom takmičenja?

NATAŠA: Tanzelarija – Organizacija za promociju savremenog plesa, na inicijativu svojih članova (baletskih igrača i pedagoga) je s početkom 2016. godine pokrenula projekat „Balance“. Osnovna ideja ovog projekta je razvoj plesne umjetnosti na teritoriju cijele Bosne i Hercegovine kroz takmičenje iz klasičnog baleta, a s ciljem suzbijanja maloljetničkog prestupništva prvenstveno na teritoriju Kantona Sarajeva, a potom i cijele BiH. Po prvi put na jednom mjestu su se okupili učenici iz svih baletskih škola i studija iz Bosne i Hercegovine, pod budnim okom internacionalnog žirija. Takmičenje je bilo otvorenog tipa, tako da smo aktivirali učenike osnovnih i srednjih škola sa Kantona Sarajevo kao publiku, te ih tako upoznali s plesnom umjetnosti i svim aktivnostima koje zahtijeva ova umjetnost.

Iako je prvobitna ideja bila da se projekt „Balance“ ne završi samo na jednom takmičenju, već da se i dalje kontinuirano nastavlja, veliko interesiranje i odziv baletskih škola i studija, kao i medija, ali i nove publike osnovnog i srednjoškolskog uzrasta, nam je dao znak da je projekt „Balance“ od velikog značaja i doprinosa plesnoj umjetnosti i obrazovanju, te da će projekt imati potencijal za dalji razvoj.

Što se tiče organizacije ovogodišnjeg „Balance 2017“ i kolegice i ja smo zaista ponosne na samu organizaciju i na pohvale koje smo dobili od učesnika, jer smo se zaista potrudili da razliku od prošle godine podignemo na jedan mnogo veći nivo i naravno uspjele smo.

 Da li vam ponekad bude žao što su vrijednosti koje balet nosi, u današnje savremeno doba, malo potisnute u stranu? Koji je razlog što se o baletu tako malo priča?

SVEA THALIA:   Raseljenost devedesetih godina doveo i do promjene u strukturi stanovništva, politika je učinila svoje i još niz drugih faktora učinili su da balet danas bude u nezavidnom položaju nažalost.

NATAŠA: U današnje vrijeme svaka vrsta umjetnosti je zaista veliki poticaj da se ljudi osjećaju sve bolje i na trenutak pobjegnu od realnosti. A balet kao umjetnost, nažalost nije toliko voljen među publikom. Vjerovatno zbog toga što nije prepoznata u njegovom svjetlu kakav zaista jeste. Svaki rad s mladima i upoznavanje s početnim baletskim koracima, ne znači da će postati profesionalni igrači, ali sigurna sam da će se prije svega obrazovati mladi da budu školovana publika koja će s uživanjem pratiti i uživati u ovoj grani prelijepe umjetnosti.

IVANA: Mislim da smo danas preokupirani i okruženi materijalizmom i da smo zaboravili na svoju duhovnost koju jednim dijelom pronalazimo i u umjetnosti. Zaboravili smo pravu svrhu umjetnosti, pa tako i baleta.

No razlog zašto se o baletu tako malo priča jeste zato što nemamo veliki broj publike koja zna na koji način pratiti jednu baletsku ili savremnu predstavu. Publika bilo kojeg tipa se odgaja generacijama. S obzirom na ratna  i poslijeratna dešavanja dobili smo jednu veliku generacijsku rupu. Sada je na nama da odgajamo novu publiku koja će razvijati naviku za posjećivanjem pozorišta i ljubav prema plesnoj umjetnosti. U svakom poslu postoji neka aktivnost kojom oduševimo druge. Šta je to čime balerine fasciniraju publiku?

NATAŠA: Balerine su  lijepe zbog vježbi, od toga daleko ljepšima čini ih kada senzibilnost i krhkost tijela obiluje snagom i ljubavlju, kada prožive ulogu, kada ožive najdublja emocionalna stanja likova, a posebno kada sve to uspješno prenesu na scenu. No i nakon ekspresije na sceni i izvan nje ljepota ostaje u pokretu balerine, u njenom držanju, u osjećaju.

IVANA: Pretpostavljam da publiku fasciniramo lakoćom pokreta koji su realno veoma teški za izvođenje.

SVEA THALIA:   Publikum će uvijek oduševiti i ostaviti bez daha virtuoznost balerine, mnogo uzastopnih pirueta, visina noge, izdržaj u pozama solo ili s partnerom, ali isto tako i predivni kostimi koje nose, scenografija i muzika koja ih prati.

Koje su prednosti baleta i postoji li nešto što biste izdvojili kao manu? Čemu još balet uči (pored plesa)?

IVANA: Balet pored tehnike i estetike pokreta uči disciplini, radnim navikama, samostalnosti, koliko je potrebno uložiti napora za postizanje ciljeva, odgovornosti, podršci svojim drugarima, te uči djecu da se nose i s razočarenjima kada ne postignu željeni cilj.

SVEA THALIA:   Višestruke su prednosti baleta. Balet ima za cilj da osobu ojača tjelesno i duhovno, da je disciplinira, načini timskog igrača od nje, ali joj ujedno pomogne u prevenciji kada je zdravlje u pitanju.

U čemu se pronalazite u slobodno vrijeme? Da li su te vanposlovne aktivnosti vezane za balet ili za nešto drugo?

NATAŠA: Svoje slobodno vrijeme pored baleta i usmjeravanja djevojčica kroz kurs baleta, najviše volim da provodim sa svojom kćerkom Enom. S obzirom na to da je ona velika djevojka i ima neka druga interesovanja u životu, najbolje se odmaram kad sam pored nje i meni bliskih prijatelja.

IVANA: Mnogo volim planinarenje koje je ustvari moj izduvni ventil, mada sam u zadnje vrijeme zapostavila ovu aktivnost, jer sam majka tromjesečnog dječaka.

SVEA THALIA:   Slobodno vrijeme je ponovo vezano za ples. Često odem u neki klub gdje uživam u latino plesovima, jer je to u skladu s mojim karakterom. Aktivno treniram u GYM-u Hard body program gdje imam jako pozitivnu ekipu, a velika strast su mi motori i uživam gledati Moto GP trke u toku sezone.