Nadine Mičić: Štikla je nepisano pravilo izazovnosti

„Za mene rijetko postoji namjenska kupovina, jer ja uvijek nađem nešto što mi se dopada i tu dolazimo do začaranog kruga u kom ja valjda uvijek mogu kupovati, što znači trošiti, što znači problem“ – iskrena je šarmantna glumica. S obzirom na to da je stil način izražavanja, koji karakterizira sve one značajke po kojima se jedinka razlikuje od ostalih, sigurni smo da je upravo ova riđokosa ljepotica najbolji izbor za našu rubriku „Fashion talk“

Razgovarala: Dina Hadžajlić

Foto: Lejla Muratović     

Rođena Zadranka, odnedavno diplomirana glumica Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu privukla je pažnju svojim izvanrednim talentom, izgledom i šarmom. Već na drugoj godini studija njen talenat potvrđen je najvećim priznanjem Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu – za najbolju studenticu glume. Sarajevsku publiku osvojila je igrajući u predstavama poput „Hasanaginica“, „Pijani“, „Ana Karenjina“ kao i u predstavi „Demoni“ koja je ujedno bila njen diplomski ispit – ocijenjen najvišom ocjenom. Ovog puta s Nadine pričamo o modi.

 

  Opiši nam svoju jutarnju proceduru oko odijevanja. Koliko vremenski traje, isplaniraš li kombinaciju noć prije ili izabereš ono što to jutro odgovara tvom raspoloženju?

– Jutarnja procedura, uključujući šminkanje i odijevanje traje dvadesetak minuta. Nikada ne planiram odjevne kombinacije, jer se uvijek i isključivo oblačim onako kako se osjećam. Tako da su moja jutra nekad over the top, a nekad vrlo casual.

 Boja koja se ovo ljeto najčešće provlači kroz tvoje odjevne predmete?

– Ne postoji određena boja, a ni određeno godišnje doba za isto. Koliko god je glupavo, moja boja kose umnogome određuje boje koje mogu nositi. A za ljeto mislim da s bijelom niko ne može pogriješiti.

 U čemu se osjećaš najudobnije, a u čemu najizazovnije?

– Udobno mi je u svemu dokle god nisam napuhana. Fenomen u kojem su žene kao baloni zbog malo glutena je vjerovatno najveće zlo. Za mene je štikla nepisano pravilo izazovnosti. I pored sve boli, koju često nanose, najstabilnija sam na potpeticama.

 Imate veoma specifičnu boju kose, pojačavate li je bojenjem i možete li se zamisliti s nekom drugom nijansom?

– Kosu tretiram farbom, jer nažalost nije  ovakva prirodno, iako imam crveni pigment u kosi. Moj frizer Eldin Nuhić je glavni odgovorni, tako da se njegova dozvola traži za sve što namaštam, a namaštavam često. Boja moje kose je ovakva zadnjih šest godina, s manjim odstupanjima, i potpuno sam zaboravila kako izgledam s prirodnom bojom kose, ali mi i nije neka želja da se prisjetim jer sam vrlo zadovoljna ovom.

  Postoje li granice u izražavanju tvog modnog stila?

– Kada bih morala imenovati svoj stil bilo bi mi nemoguće. Kao što sam rekla, odijevam se po raspoloženju i kupujem ono što mi se dopada, te odgovorno tvrdim da je moj najveći problem što za većinu odjevnih predmeta nađem kombinaciju, opravdanje i svrhu. Moj ormar je vašar.

  Koja osoba te inspirira svojim stilom?

– Obzirom na to da su društvene mreže vrlo utjecajne i da svakodnevno imamo priliku gledati milijarde odjevnih kombinacija, često pronađem inspiraciju baš tu. Ali mi također većina brzo dosadi, jer je sve prilično pokalupljeno. Mama je po zanimanju kostimograf, ali se nije nikada miješala u ono kako bih ja. A baka i nana obje i dalje vode računa o odjeći i izgledu, tako da sam to prepisala od njih.

  Koji kostim iz predstava u kojima si do sada igrala bi najradije ponijela sa sobom i u njemu se prošetala gradom?

– Vjenčanicu. Nisam vjerovala dok je nisam probala, ali ima svoju posebnost. Šalim se. Suknja, iz zadnje predstave koju sam igrala, mi je mnogo draga, crna asimetrična suknja, visokog struka sa dosta tila. Ništa spektakularno, ali opet efektno.

 Koliko sam kostim doprinese tvojoj interpretaciji uloge koju tumačiš?

– Mnogo. Trudim se od početka procesa rada na predstavi imati bar neku naznaku kostima. Kostim pomogne u osnovnom stavu, načinu kretanja, ali i igre. Ali je i jako bitno analizirati lik da bi kostim bio tačan. Nije isto igrati u glokna ili pencil suknji, iako mislimo da je suknja suknja.

  Čime obično „podižeš“ večernju kombinaciju?

– Štiklama uvijek i zauvijek, nekim detaljem u jarkoj boji, ili šminkom koja uvijek ide u svrhu odjevne kombinacije.

 Kako gledaš na današnju bh. modnu scenu i kakvo mišljenje imaš o odijevanju naših žena?  Koliko se njihov stil razlikuje od onih u Zadru?

– Uvijek podržavam smjelost, ali je društvo u BiH poprilično ograničeno s tim \”šta ide\” i \”šta ne ide\”, čast iznimkama. U konstantnoj borbi su šta im se sviđa, i šta će okolina reći, toliko da se ne mogu odvažiti da probaju, a kamoli da kupe i prošetaju svoj novi komad. Pojavom svjetskih modnih kuća žene su odlučile ići za većinom tako da na sniženjima možete naći najzanimljivije komade jer njih niko ne želi. Zadranke su malo sigurnije, ali čak ne toliko kao Zagrepčanke.

 Koliko često odlaziš u shopping i kupuješ li odjeću namjenski ili kupuješ spontano kada ti se nešto svidi?

– Onoliko često koliko mi finansije dozvoljavaju. Za mene rijetko postoji namjenska kupovina, jer ja uvijek nađem nešto što mi se dopada, i tu dolazimo do začaranog kruga u kojem ja valjda uvijek mogu kupovati, što znači trošiti, što znači problem.

Na kojoj ljestvici je moda u tvom životu?

Moda i modni trendovi su za mene tu da ih isprobam ukoliko mi se sviđaju. Ništa ne slijedim slijepo i ne pridajem značaj tome. Mislim da iz svega trebamo uzeti ono što nam se dopada, ipak na kraju dana mora nam biti ugodno s nama samima.