Munich: Tamo gdje je sve po mom

Poučena ranijim iskustvom, ovog puta savršeno sam znala šta želim vidjeti i obići: Olimpijski grad i Olympiaturm, veliki Zoološki vrt „Hellabrunn“, Trg na kojem su uveliko tekle pripreme za Oktoberfest, BMW muzej, barem jedno jezero (ovog puta izbor je pao na Starnberg), ponovo sam željela obići palaču Nymphenburg i centar grada MarienPlatz, te obavezno otići na izložbu Petera Lindbergha u galeriji umjetnosti „Kunsthalle“. I da, u petodnevni raspored morala sam „utisnuti“ svoj mali ritual: odlazak na čuvene hamburgere u „Hans im Gluck“

Piše: Lejla Lojo-Karamehmedović

Foto: Haris Karamehmedović

U martu ove godine Njemačka turistička zajednica  u Sarajevu organizirala je promociju svoje turističke ponude, te novinarima kao i turističkim radnicima govorila o onome na šta se jedna od najrazvijenih država na svijetu ove godine fokusirala kada je turizam u pitanju. Uz više sreće, nego znanja, ali i činjenicu da sam, bez obzira što ne govorim njemački, znala ko je njemački voditelj koji se dosjetio da zdjelu za wok stavi na bob stazu i tako izmisli novu sportsku disciplinu, te u istom organizira takmičenje, osvojila sam petodnevno putovanje (za dvije osobe, sebe i supruga ) u ovu, sedmi put po redu, drugu najomiljeniju turističku destinaciju u Evropi.

 Hamburgeri i kobasice

Za slučaj da, ipak, ne znate ko je dosjetljivi voditelj koji je stazu za wok stavio na bob stazu, odgovor je Stefan Raab i TV Total.  Osvojeno putovanje bilo je zakazno za sami kraj augusta, a destinacija: Minhen. Možda bih se više obradovala nekom drugom gradu, no poklonu se u zube ne gleda. Minhen, kao i svaki drugi milionski grad, uvijek ima nešto novo za pokazati, a sigurno je ostalo i puno toga što nisam uspjela vidjeti prvi, niti drugi put. I još jedna činjenica bila je na mojoj strani: isti grad nikako ne možete isto doživjeti tokom dva različita godišnja doba. A ja sam imala priliku da Minhen prvi put posjetim tokom ljeta. Moram se suglasiti sa onima koji su mi govorili da je Mihnen u to doba godine najljepši.

Poučena ranijim iskustvom, ovog puta savršeno sam znala šta želim vidjeti i obići: Olimpijski grad i Olympiaturm, veliki Zoološki vrt „Hellabrunn“, Trg na kojem su uveliko tekle pripreme za Oktoberfest, BMW muzej, barem jedno jezero (ovog puta izbor je pao na Starnberg), ponovo sam željela obići palaču Nymphenburg i centar grada MarienPlatz, te obavezno otići na izložbu Petera Lindbergha u galeriji umjetnosti „Kunsthalle“. I da, u petodnevni raspored morala sam „utisnuti“ svoj mali ritual: odlazak na čuvene hamburgere u „Hans im Gluck“. Znam da Minhen nisi posjetio ukoliko nisi probao čuvene bavarske kobasice i pivo, no ja radije biram ukusne i sočne hamburgere sa velikim izborom soseva poput onoga od avokada. Vjerujte, vaše nepce neće ostati ravnodušno. Neće ni novčanik, da se ne lažemo. Klasični hamburger u ovom lancu restorana košta cc devet eura, računajte duplo ukoliko vas je dvoje i dodajte tome piće, krompiriće i sos, i ovaj „skromni“ ručak izaći će vas cc 30 eura. Zamislite da u BiH platte 60 KM dva hamburgera sa coca colom i krompirićima. No, jednom se živi. A i za njemački standard to i nije neka suma…Zamislite da za iznajmljivanje garsonjere mjesečno izdvajate od 800 eura pa naviše, sve u zavisnosti od toga u kojem dijelu grada želite živjeti.

  Gradski prevoz

U skladu sa njihovim standardom formirane su i sve ostale cijene. S obzirom da smo u Minhenu boravili dok su svi naši prijatelji, koji imaju tu sreću da tamo žive, bili na poslu, u obilazak destinacija uputili smo se sami. U-bahn je najbolje prevozno sredstvo koje možete koristiti u Minhenu, inače savršeno uvezanom svim vrstama gradskog prevoza. Pored U-Bahna, tu su i S-Bahn, voz, autobus, a želite li sačuvati okolicu i više misliti na prirodu, onda iznajmite bicikl. Ostavljena bicikla po svim dijelovima Mihnena su sasvim uobičajena situacija. Dovoljno je da imate aplikaciju na telefonu, kod za otključavanje bicikla i nastavite svoj put.

Jednako je i sa automobilima. Ako vam ne odgovara nijedna vrsta prevoza, niti taxi, možete iznajmiti vozilo jednog od dva uslužno-prevozna sistema: „Car2Go“ ( vozila Smart i Mercedes) ili „Drive Now“ (samo vozila BMW-a). Dovoljno je da na jedno od ovih vozila naiđete parkirano u gradu, imate instaliranu aplikaciju na telefonu, pomoću nje otključavate automobil i plaćate vožnju, odvezete se na željenu destinaciju i parkirate auto. Obavezno mobitelom slikajte stanje koje ste u automobilu zatekli kako biste imali dokaz da ga niste oštetili. A ukoliko na svom putu morate sipati gorivo, vaša mobilna aplikacija će vam sumu koju ste platili preračunati u besplatne kilometre puta.

U Mihnenu je jednostavno sve krojeno po mjeri njegovih građana, pa im i naše priče o nenajavljenim svakodnevnim nestancima vode zvuče nemoguće i nevjerovatno. Nama, opet, uz sve što smo za ovih pet dana vidjeli i doživjeli, zvuči nevjerovato da U-bahn ili bilo koji drugi prevoz baš nikad ne kasne, da su u zgradi u kojoj žive naši prijatelji, sagrađenoj još prije 50 godina napravili podzemne garaže za stanare kako bi oko zgrada sačuvali prostor za parkove ili da se danas, kroz središte grada, nastoje graditi tuneli za automobile kako se štetni gasovi ne bi ispuštali u zrak.  Trebamo li spomenuti da smo u Mihnenu boravili mjesec prije velikih izbora za novog kancelara, te da smo od predizborne kampanje vidjeli samo jedan plakat jedne stranke, zalijepljen na zidu izvan središta grada? Plakate stranke Angele Merkel (CDU) nismo vidjeli iako smo se iskreno nadali da će zadržati titulu „vječne kancelarke“. Srećom, naša su se očekivanja i obistinila.

   Peter i Linda

Izložba čuvenog fotografa Petera Lindbergha u galeriji umjetnosti „Kunstahalle“, smještenoj na MarienPlatzu bila je otvorena duže od mjesec. Imala sam sreću da nakon našeg dolaska traje još samo jedan dan, pa smo se najprije tamo zaputili. Zamislite sva djela fotografa koji je napravio najslavniju naslovnicu Voguea ikada ( pet supermodela u bijelim košuljama početkom ’90-ih) na jednom mjestu. Njegovi fotoaparati, razvijeni filmovi na kojima su crvenom bojom zaokruženi favoriti za naslovnice, avionske karte, pisma i poruke zahvalnosti slavnih ličnosti s kojima je radio poput Claudije Schiffer ili Linde Evangeliste. Izenadila me činjenica da je upravo on nagovorio Lindu Evangelistu da se ošiša sasvim nakratko i tako postane jedna od najpoznatijih modela ’90-ih? Najprije je, zbog svoje frizure, izgubila nekoliko važnih ugovora. No potom je puno veće ugovore potpisala. Rizik se, svakako, isplatio.

Magnetići sa njegovim fotografijama, koje sam kupila u suvenirnici nakon što sam obišla pet velikih prostorija sa izloženim radovima, danas mi krase frižider i mame osmijeh. Poželjela sam istu izložbu u Sarajevu.Sigurna sam da bi se tražila karta više.

Vjerovatno zbog nedostatka istog u našem glavnom gradu, u meni se probudila dječija želja da obiđem zoološki vrt „Hellabrunn“. Upozorenja da za obilazak zoološkog vrta, koji se prostire na rezervatu od 40 hektara površine i kroz koji protiče rijeka Isar, imala su veoma utemeljene osnove. Ako mislite da sam uspjela vidjeti svih 750 vrsta domaćih i egzotičnih vrsta kojima je ovaj vrt dom, varate se. Koliko raznolikim životnjskim carstvom, toliko sam se divila uvjetima u kojima žive i brojnim drugim sadržajima za djecu, ali i odrasle. Najbolje od svega što u zoološkom vrtu svaki dan, u određenim terminima, možete prisustvovati hranjenju životinja, vježbama i treninzima s njima, poput treninga sa lavovima, ili jednostavno šetati sa domaćim životinjama. I da, karta sa odraslu osobu košta 15 eura, a za dijete je duplo jeftinije.

 Octoberfest i BMW

Olimpijske igre u Minhenu održane su 1972. godine. Tada je podignuto i olimpijsko naselje kao i toranj Olympiaturm, jedna od omiljenih turističkih destinacija. Zbog lošeg vremena nismo u potpunosti mogli uživati u pogledu na Minhen. No, kada je vedro i sunčano, kažu da je sa vrha tornja moguće čak vidjeti i Alpe. Na samom vrhu nalazi se i Rock and Roll muzej sa originalnim stvarima svjetskih izvođača. A da biste došli do tornja, morate proći kroz Olimpijsko naselje. Nepisano je pravilo da Olimpijski gradovi „zamru“ nakon što sva slava i sjaj sportskih igara i osvojenih medalja prođu. No, Nijemci su svoje olimpijsko naselje pretvorili u studemtski grad. Naime, zbog visokih cijena iznajmljivanja stanova, kućice u kojima su nekada boravili učesnici Olimpijade, danas u studentski domovi.

Nedaleko od Olimpijskog naselja smješten je veliki BMW salon. Ukoliko želite pogledati muzej sa oldtimerima potrebno je da platite ulaz. No odlučite li pogledati najsavremenija dostignuća ove čuvene njemačke auto kuće, ulaz je besplatan.

Vrijeme nam baš nije išlo na ruku tokom naše posjete Minhenu. Koristili smo svaki trenutak da vedrinu ukrademo od kiše, pa smo uspjeli obići i čuveni trg princeze Therese na kojem su uveliko tekle pripreme za Octoberfest. Površinu na kojoj se održava najpoznatiji svjetski festival piva teško je uporediti sa bilo kojom u BiH, no meni je djelovala kao pola Sarajeva. Gotovo mjesec prije njegovog početka (počeo je 16. septembra) bile su potpuno sagrađene pivnice za posluživanje piva koje se svake godine grade iznova, od temelja do krova. A u najveći šator za posluživanje piva „Hofbrautent“ može stati 9.991 osoba. Najmanji „Guguhupf“ prima 60 pivopija. Mada je posjećenost Octoberfesta posljednjih godina opala zbog terorističkih napada, organizatori su za ovu godinu najavili posebne režime, te je poptuno zabranjeno unošenje bilo kakve tečnosti, a svaki dio Octoberfesta pokriven je videonadzorom. Još smo jednu zanimljivost saznali o ovom festivalu. Ukoliko vam neki pivopija ponudi da s njim popijete pivo, te to učini tri puta, a vi i dalje ne želite, obejzbeđenje će ga ukloniti iz šatora. Nije zgoreg da znate. Možda vas put baš za vrijeme Octoberfesta odvede u Mihnen. Mi znamo da nas hoće. Minhen je grad u koji se veoma rado vraćam i grad u kojem je baš sve po mom.