Maëlys de Rudder Tanović: Na putu sreće

Nedaleko od Sarajeva, na proplancima rosom okupane livade fotografirali smo  Maëlys de Rudder Tanović – osnivačicu i direktoricu predškolske ustanove, osnovne i srednje škole Bloom. Na snimanju, poput prave profesionalke, ništa nije prepuštala slučaju, pa je rado pozirala našem fotografu – spremna da veći dio tog dana posveti ekipi našeg magazina. Nije nam trebalo dugo vremena da shvatimo da je Maëlys jednako kao ovom intervjuu, posvećena i predana svemu ostalom što radi. Ovo je njena inspirativna priča.

Razgovarala: Indira Delić; Foto: Edvin Kalić

Stavke iz biografije naše sagovornice, osnivačice i direktorice predškolske ustanove osnovne i srednje škole Bloom – koji implementiraju Montessori filozofiju, zaslužuju naše divljenje. Ostat ćete impresionirani njenim postignućima, kao i doprinosima obrazovanju u našoj zemlji. Maëlys je francusko-belgijskog porijekla i supruga našeg Oskarovca Danisa Tanovića – s kojim je prvi put našu zemlju posjetila 1996. godine. A, kada su se odlučili preseliti u Sarajevo – u kojem je u tom periodu, nakon nemilih dešavanja koja su zadesila našu zemlju, vladala posebna atmosfera i nada u bolje sutra, Maëlys je odlučila osnovati private pedagošku ustanovu…

U Sarajevu ste pronašli svoj životni profesionalni poziv. Osnovali ste predškolsku ustanovu, osnovnu i srednje školu Bloom. Kako Vi, s ove distance, analizirate svoj poslovni put?

 – Posjedujem veliku strast za razvojem čovjeka, te sam željela posao koji je kompatibilan sa mojom željom – da budem prisutna kao majka. Odlučila sam spojiti to dvoje. Moram priznati da je to velika avantura, iako, stimulativna – nije bez izazova, te je veoma transformativna.

Kakva su bila Vaša prva iskustva susreta s Bosnom i Hercegovinom, građanima?

– Moj prvo iskustvo s Bosnom i Hercegovinom desilo se u maju 1996., bio je to susret s Danisom.

Koliko je za uspjeh potrebno riskirati? Koliko puta ste Vi to učinili?

– Ne vjerujem u formate. Ljudi su različiti, uspjeh ima različite forme i zahtijeva različite kvalitete. Prilično sam odvažna i mogu podnijeti pad. Volim izazove i sa zahvalnošću prihvatam lekcije neuspjeha – otporna sam u tom smislu. Ali, moj najveći izazov bio je održati nivo posvećenosti i strasti. Naučiti kako ustrajati kada projekat prolazi kroz manje inspirativne faze.

 Kako izgleda jedan Vaš radni dan, te šta Vas motivira u poslu…

– Odvezem djecu ujutro u školu i provedem nekoliko sati dnevno u Bloomu. Također, radim od kuće i na drugim projektima. Po djecu, iz škole, idem poslijepodne, provedem neko vrijeme s njima kod kuće, te obično ponovo radim navečer. Uživam u radu. Sviđa mi se osjećaj svrhe koji dolazi od timskog rada prema zajedničkom cilju.

Na koje poslovne uspjehe ste posebno ponosni?

– Ponosna sam na svoj tim. Gledati te ljude kako se razvijaju i ostvaruju svoj potencijal kroz iskustvo i vrijedan rad zaista su velika nagrada.

Jeste li se, kao žena liderica, do sada susretali s predrasudama kada je riječ o poslu?

– S etiketama uvijek dolaze predrasude. Mi smo svi i žrtve i počinitelji. Osjetila sam tu nepravdu, ali također sam mnogo naučila o vlastitim predrasudama.

Smatrate li da je ženski potencijal kod nas neiskorišten i zašto je to tako? Možete li napraviti komparaciju sa stanjem u evropskim i zemljama svijeta…

– Smatram da su žene u ovoj zemlji moćne, pune života i veoma aktivne. Ipak, ja nisam žena iz ove zemlje. Samo one mogu reći osjećaju li se snažnim ili ne. U nekim dijelovima svijeta, između muškaraca i žena odvija se zdrava diskusija. U drugima, žene su još uvijek veoma ranjive i kvalitet njihovog života zavisi o vrijednostima muškaraca koji ih okružuju.

 Ponosna ste majka petero djece – Livine, Danija, Orhana, Indije i Handriana. Kojim ih životnim vrijednostima?

– Učim ih da budu nezavisni, te da život žive srcem.

 Kako provodite svoje slobodno vrijeme u Sarajevu?

– Vodim prilično jednostavan život. Porodica, bliski prijatelji, vrijeme u prirodi, dobra knjiga. Pokušavam naučiti koreanski jezik. To je veoma stimulativno iskustvo koje budi davno zaboravljene dijelove mog mozga.

Imate li svoj omiljeni dio grada u Sarajevu? Koji?

– Baščaršija, bez sumnje. Autentična je, lijepa, ali, istovremeno, haotična.

Sudeći prema Vašem njegovanom izgledu, ostavljate dovoljno prostora za ljepotu. Na šta se svodi Vaša njega, koliko ste često na beauty tretmanima i šta obično preferirate kada je riječ o make-upu?

– Imam dva pravila. Dosljednost i prirodnost, koliko je god moguće. Prakticiram isti program vježbi od petnaeste godine. Također, prakticiram transcendentalnu meditaciju dva puta dnevno. Idem redovno na masaže. Ne nosim mnogo šminke i koristim isključivo kozmetiku na biljnoj bazi. Vegan sam. Kada imam priliku, idem u duge šetnje ili jednostavno provodim što više vremena vani.

Koliko Vam je moda, kao dio životnog stila, bitan segment? Kako opisujete svoj stil i koliko pratite trendove?

– Moda je kreativni ventil u mom životu i zadovoljava moju ljubav prema vizuelnoj i taktilnoj estetici. Sakupljam lijepe komade odjeće, a onda ih ne nosim, jer moje dnevne aktivnosti zahtijevaju efikasnost i udobnost. Kada se ipak odlučim na kreativniji outfit, potpuno uživam u tom senzualnom iskustvu. Također, mislim da je oblačenje forma komunikacije. Volim posmatrati kako se ljudi izražavaju kroz ono što nose i načinom na koji se kreću.

Prema Vašoj procjeni, u šta bi se u Bosni i Hercegovini trebalo investirati?

– Definitivno u autoputeve. U nove modele obrazovanja. Iako je to svugdje potrebno, BiH je mala zemlja i promjena se može ovdje odviti brzo, ako volja postoji.

Vaši planovi za dalje kako na poslovnom, a tako i na privatnom putu?

– Želim posjetiti Južnu Koreju. To je fascinantna zemlja! Iz nekog razloga, podsjeća me na Bosnu…

Danis i ja rastemo zajedno

 – Supruga sam upoznala na jednoj konferenciji. On je snimao, a ja sam bila asistent govornika. Danis i ja smo slobodnog duha i konstantno potičemo jedno drugo na prevazilaženje granica. Mi rastemo zajedno.