Larisa Buro je mezzo sopranistica, rođena u Zenici. U momentu kada je prvi put osjetila šta sve može da se uradi učenjem pravilne vokalne tehnike i kako sve glas može da se ”oblikuje”, shvatila je da će operno pjevanje biti njen poziv. Kada joj ni to nije bilo dovoljno, počela je samostalno osmišljavati melodije koje će da pjeva.
Magistrica je opernog pjevanja, mezzo sopranistica i filmski kompozitor.
– Od ranog djetinjstva potpuno je bilo jasno da će muzika biti moj poziv a moju maštu i talenat roditelji su rasplamsavali kupujući mi različite plastične insrumente i mikrofone i dok su druga djeca vozila bicikla po susjedstvu ja sam pjevala “koncerte” na improvizovanoj bini ispred plišanih igračaka. Nedugo poslije toga ti “koncerti” i moje igralište preseliti će se na pozorišne daske Bosanskog Narodnog Pozorišta u Zenici, a sve poslije toga je došlo samo po sebi. Isključivo sam željela pisati u maniru muzike koju slušam a koja nije mainstream. Dakle, kroz sva ta teatarska, koncertna, scenska iskustva generalno, kroz dugogodišnje pedagoško iskustvo rada sa spektrom glasova velikog broja mojih učenika i kolega, kroz utjecaj književnosti i filmova uz koje sam odrasla neminovno je bilo da se ta nakupljena emocija kanališe u kreaciju muzike za karaktere, dogadjaje, price, romane i na kraju naravno – za film, kao skup svega toga. Muzika soundtracka je muzika duše likova, situacija, zapleta za koje pišete. Složiti ćete se sa mnom da bi bilo zanimljivo imati sopstveni orkestar ili bend koji će muzički da isprati jedan vas uzbudljiv radni dan? Rezultat bi bio fantastičan zar ne? Mislim da svako ima svoj životni sountrack a ja sam komponovanjem uvijek u potrazi za svojim, kazala je Larisa Buro, mezzo sopranistica.
Klasično pjevanje zahtjeva, kako ističe, velika odricanja. Odgovornost pjevača je da konstantno trenira i njeguje “pjevački aparat” kao i sve mišiće koji su direktno odgovorni za poizvodnju tona, ali i cijelokupni organizam koji bi trebao da bude očuvan da bi glas bio u upotrebljivom stanju.
– Pravilna pjevačka tehnika, njega živog instrumenta/organizma, konstantni pjevački trening i usavršavanje jeste jednako zdrav glas. Izbjegavanje naših “nevidljivih neprijatelja” virusa i bakterija, pogotovo u periodima koncerata ili predstava, može biti jako naporan i stresan psihološki proces. Zato, u većini slučajeva pribjegavamo konstantnom jačanju imuniteta i odbrambenog sistema i to nekako postane životni stil. Ne bih tu izostavila ni važnost unutrašnjeg mira, i pravilno kanalisanje stresa koji je jedan od najvećih neprijatelja glasu, ističe Larisa.
Za Larisu je najljepši dio karijere jedne operne pjevačice upravo taj proces otkrivanja i učenja muzičke dionice, te konkretno pjevačke uloge.
– Pokušaj razumijevanja i zbližavanja sa samim karakterom i likom čiju ulogu pjevate. Muzičko upoznavanje sa vizijom samog autora. Naravno tu je i komunikacija sa publikom i razmjena energije koju publika aplauzom i pozitivnim reakcijama vrati izvođaću. Najteži dio su opet ta odricanja koja nekome padaju lakše, dok se drugi teško nose sa istim. Sam proces spremanja koncerta može biti iscrpljujući, ali ako volite svoj posao i uživate u njemu zaista ništa nije teško. Jedini uslov opstajanja u nekom poslu je bezgranicna ljubav prema tom poslu.
Biti odlučni u svom poslu, poznavati svoj glas i mogućnosti, te ako ne srljate i pravilno birate program koji ćete pjevati, sigurno posao jedne mezzo sopranistice neće vam biti problem.
– Svojim kolegama uvijek savjetujem da što više upoznaju svoj glas, nauče biti objektivni prema sebi, svojim mogućnostima i prije svega nikad ne prestanu uživati u svome glasu. Kada je ova profesija u pitanju, jako je tanka granica između uživanja i zamke zvane ”posesivna opterećenost pjevačkom tehnikom” zbog čega se onda pjevanje pretvara u matematiku a svi znamo kako se muzičari snalaze u matematici, kazala je Buro.
Zainteresovanost mladih ljudi za časove pjevanja je iznenađujuće veliki, što dokazuju i popunjeni termini u njenom rokovniku.
– Moj rokovnik ispunjen terminima za časove pjevanja i sva iskustva sa krcatih prijemnih ispita na pjevačkim odsjecima i u srednjem i u visokom obrazovanju – govore upravo suprotno, iako sam mišljenja da na našim prostorima generalno, svaka grana umjetnosti vapi u pomoć. Možda su nam se zato vrijednosti toliko iskrivile. Umjetnost ima za cilj stimulisanje ljudskog uma, duha i inteligencije. Mislim da bi svi zajedno trebali dobro razmisliti o tome.
Nedavno je objavila kompoziciju “Samo sa tobom”, koja je inspirisana Sci-Fi romanom “ALTRUISTA- anomalije srca”, autora Selima Alagića.
– Tekst je napisao Nusret Imamović, muziku smo uradili Nedim Talić i ja, a aranžman i produkciju uradio je Ashar Kurtović. Kompozicijom smo svakako čitaocu približili karakter glavnog protagoniste, njegove konstantne unutrašnje borbe i suočavanja sa svijetom oko sebe koji će svaki njegov princip staviti na iskušenje. Roman bih zaista preporučila svima a jedan od meni lično najdražih citata je : “iskušenja su kao pupoljci uspjeha i snage koji izranjaju iz našeg srca. Oni probijaju ljudske pasivnosti i suhoparnosti našeg života. Pokazuju ono najljepše što se krije u nama”.. Suradnja sa Selimom je uveliko dobila svoj nastavak a vec na proljece/ljeto “svjetlo dana ce vidjeti” jos jedna kompozicija iza koje ovaj put kompletno, tekstom, muzikom i produkcijom stojim sama a autorov jedinstveni univerzum ce dobiti još jedan spektar muzičkih tema, boja i podloga.
Ponekad autore inspiracija sama pronadje a njoj se upravo to desilo sa filmom “Bosanski vitez”. Muziku na ovom projektu potpisuje upravo Larisa, a kako ističe, on sa sobom nosi ogromnu količinu emocija.
– Taj nepregledni prostor odnosi se na silno bogatstvo našeg muzičkog naslijedja i kompozitor prosto na raspolaganju ima bogat spektar muzickih boja koje se mogu koristiti i sa kojima se moze eksperimentisati. Instrumentarij muzike “Bosanskog viteza” pored standardnih instrumenata orkestra svakako ce činiti i neka od naših najstarijih tradicionalnih svirala.
Pored klasične muzike, Larisa je zaljubljenik u ekperimentalne muzičke sastave koji eksperimentišu sa tradicionalnim i modernim zvukom.
– Neki od njih su recimo Faun, Omnia, Heilung, Wardruna.. Ima tu i naših domaćih sastava koje volim poslušati i koji rade jako lijepo. Takodjer volim muziku ex-yu scene, rock i metal scenu 70.-tih i 80.-tih i pojedine bendove dosta ekstremnijeg tvrdjeg zvuka.
Njena želja je sarađivati sa velikanima filmske muzike današnjice.
– Naravno. Voljela bih suradjivati sa velikanima filmske muzike današnjice, kao sto su recimo Hans Zimmer ili Howard Shore. Biti maleni dio njihovog radnog procesa i muzičkog opusa bilo bi apsolutno ostvarenje svih snova, kazala je Larisa uz osmijeh.