Naša sagovornica već deset godina radi u Centru za rani rast i razvoj u Dispanzeru za predškolsku djecu JZNU Dom zdravlja dr. Mustafa Šehović u Tuzli. Angažirana je i kao saradnik iz prakse na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, oblast logopedija i audiologija u naučno-nastavnoj bazi u Logopedskom centru “Moj logoped”. Za naš magazin govori o najznačajnijim izazovima profesije kojoj pripada…
– Odluka da upišem Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Univerziteta u Tuzli, Odsjek logopedija vezana je za moje djetinjstvo, odrastala sam s rahmetli amidžom, koji je imao Down sindrom. To iskustvo i saosjećanje odigralo je ključnu ulogu u opredjeljenju za ovo zanimanje – kaže na početku razgovora dr. sc. Jasmina Klebić.
– Razumijevanje izazova i svakodnevnih potreba osoba s poteškoćom i njihovih porodica ključno je za pružanje adekvatne podrške i intervencije. Kroz svoje odrastanje, a kasnije kroz studiranje i rad sam mogla da sagledam kroz šta sve porodice koje imaju dijete s poteškoćom prolaze i s kakvim izazovima se svakodnevno suočavaju, kao i koliko je važna podrška u cijelom sistemu, procesu rane intervencije, te važnosti uloge logopeda – naglašava naša sagovornica, dodajući kako za ovu profesiju, osim educirani, morate biti empatični, uporni, strpljivi, energični i kreativni…
POSTAVLJANJE CILJEVA
– Ovaj poziv vam nudi priliku da budete najbolja verzija sebe, jer pomažete onima kojima je pomoć najpotrebnija.
Iako je izuzetno vezana za svoju profesiju njeno prvo zaposlenje bilo je na mjestu voditelja prodaje kompanije Meggle d.o.o. Posušje. Tu je, kaže, savladala vještine u oblasti menadžmenta, timskog rada i komunikacije, kao i strategije za postizanje postavljenih ciljeva.
– Nakon magisterija, doktorata iz oblasti logopedije, završenog prvog ciklusa menadžmenta u zdravstvu i brojnih edukacija iz oblasti ranog rasta i razvoja u regiji i inostranstvu moja karijera logopeda se razvijala velikom brzinom. Već deset godina zaposlena sam u JZNU Dom zdravlja dr. Mustafa Šehović Tuzla u Dispanzeru za predškolsku djecu – Centar za rani rast i razvoj. Angažirana sam kao saradnik iz prakse na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, oblast logopedija i audiologija u naučno-nastavnoj bazi u Logopedskom centru “Moj logoped”. Aktivan sam član federalne radne grupe za rani rast i razvoj, te sarađujem s brojnim vrtićima, udruženjima i javnim ustanovama koji se bave ovom problematikom.
Svakodnevnica teče, uz jutarnju rutinu koja je, kaže, uvijek produktivna. Jasmina ustaje u pet ujutro, a nakon tuširanja slijedi čaj ili sok od narandže…
– Sve obaveze upisujem u svoj Ženski rokovnik. To mi pomaže da se pripremim za obaveze i fokusiram se na prioritete. Slijedi pravljenje doručka za djecu i već od sedam sati sam na poslu. Nakon posla i svih obaveza oko djece i kuće, idem u teretanu. To je vrijeme koje posvetim samo sebi. Moj individualni trener Dario Mujkanović pomaže mi s planiranjem i izvođenjem različitih vježbi i treninga. Vikendom je vrijeme koje najviše provodim sa svojom porodicom i prijateljima.
NOVI POČETAK
Ističe da su njena posvećenost poslu i energija za neprestanim planiranjem i napredovanjem kontinuirane…
– Moji roditelji su uvijek bili dobro organizirani, tako da smo moja sestra i ja dosta organizacijskih sposobnosti usvojile i tokom samog odrastanja. Inače, u narednom periodu očekuje me promocija knjige pod nazivom – Rani rast i razvoj multidisciplinarni pristup, koje smo napisali moje kolege i ja. Kako godine prolaze i kroz dosta situacija u poslovnom i privatnom životu shvatila sam da je svaki novi dan prilika za novi početak. Svi smo mi autori sopstvene priče, zato pišite i radite sve sa strašću, hrabrošću i bezgraničnim optimizmom. Onda je uspjeh neizostavan.
VAŽNOST RANE INTERVENCIJE I KAKO PREPOZNATI KADA JE POTREBNA?
– Iz godine u godinu sve je veći naglasak na ranoj identifikaciji i intervenciji kod različitih razvojnih poteškoća, uključujući jezičke i komunikacijske poteškoće. Ovo može dovesti do većeg broja djece koja dobivaju potrebnu podršku. Povećana svijest i edukacija, roditelji su sve svjesniji različitih razvojnih prepreka i poteškoća. Zatim, promjene u načinu života, moderni način života, uključujući sve veću upotrebu tehnologije, može utjecati na jezički i komunikacijski razvoj djece. Smanjenje verbalne interakcije može doprinijeti razvoju određenih jezičkih poteškoća.
KAKO BI SE NOSILI S OVIM IZAZOVIMA, RODITELJIMA SE PREPORUČUJE DA OBRATE PAŽNJU NA SLJEDEĆE:
- Rani pregledi i procjene, redovni pedijatrijski pregledi i rane logopedske procjene mogu identificirati potencijalne poteškoće u razvoju i omogućiti brzu intervenciju ako je potrebno.
- Podsticanje komunikacije, aktivno podsticanje verbalne i neverbalne komunikacije kod djece je ključno. Igranje, čitanje knjiga i razgovor s djecom su važne aktivnosti. Pokušajte ograničiti vrijeme provedeno pred ekranima, djeca do tri godine ne smiju biti izložena elektronskim medijima.
- Nikada nije previše rano posjetiti i potražiti savjet logopeda. S obzirom na to da su roditelji model svom djetetu bitno je da pravilno razgovaraju sa svojim djetetom i da mu ne tepaju. Poželjno je govoriti djetetu jednostavnim jezikom, kraćim rečenicama i naglašavati ono ključno u rečenici. Osim toga, roditelji najčešće reagiraju na prvi djetetov glas, znajući već šta od njih traži. Potrebno je pokušati potaknuti dijete da nam objasni šta želi svojim riječima. Umjesto da mu unaprijed damo ono što traži, ponudimo mu mogućnost izbora, naprimjer: hoćeš li piti vodu ili sok? Djetetu oskudnog rječnika mnogo znače ponuđene opcije u usvajanju jezika kao i učestalo imenovanje, komentiranje i opisivanje stvari oko sebe.
- I ono što je najvažnije da znaju budući roditelji i roditelji male djece jesu znaci upozorenja. Ako beba ne počinje da brblja (mama, baba, tata). Ne progovara ni jednu riječ sa 16 mjeseci. Ne kombinira dvije riječi s dvije godine. Ne pokazuje prstom šta želi. Ne odaziva se i ne okreće se prema izvoru zvuka. Gubi ili ne razvija govor i socijalizaciju. Ne pokazuje interes za istraživanje okoline. Ne interesiraju ga/je druga djeca. Ne može zadržati pažnju na zadanim aktivnostima. Loš ili ne postojeći kontakt očima. Ne zna se igrati igračkama, igra nije funkcionalna. Ne zna svrhu svakodnevnih predmeta (npr. češalj – češljanje, telefon – prinosi uhu, čaša – pretvara se da pije i sl.). Opsesivno reda igračke ili druge predmete iz okoline. Ne prati jednostavne vokalne naloge (npr. dođi, daj, donesi, uzmi, otvori i sl). Nekad vam se čini da dijete ne čuje. Ne reagira/ne odaziva se na svoje ime. Čudna repeticija (ponavljanje) određenih ponašanja, neobično korištenje tijela (lepršanje rukama, hodanje na prstima, zagledanje ruku, igranje prstićima, pokrivanje ušiju, stavljanje prstiju u uši i sl.) Zatim, opsesija određenim radnjama ili predmetima (opsesija vodom, svjetlima, prekidačima, svjetlucavim predmetima, vrtenje poklopaca i sl.). Insistiranje na rutinama i redoslijedu određenih radnji, događaja.
- Sve su ovo znaci upozorenja koji trebaju znati svi roditelji, ali i zdravstveni radnici i saradnici kako bi se na vrijeme reagiralo.