Ivan Bosiljčić: Jedni drugima smo dati na duhovno sazrijevanje

Poznati srbijanski glumac nedavno je boravio u našem glavnom gradu, osim što posjeduje nevjerovatne glumačke sposobnosti, skrenuo je na sebe pažnju i sjajnim vokalnim, ali i plesačkim sposobnostima. Porodično je ostvaren čovjek, suprug poznate pjevačice Jelene Tomašević i otac malene Nine

Piše: Indira Delić

Ivan Bosiljčić, poznati srbijanski glumac, nedavno je boravio u našem glavnom gradu. Kako kaže, svaki put se oduševi bosanskom prijestolnicom u kojoj ima i dosta kolega i prijatelja, a pošto se nedavno okušao kao i producent, nada se da će u budućnosti imati priliku svoja filmska ostvarenja predstaviti i na najvećoj regionalnoj festivalskoj smotri filma, SFF-u.

Bosiljčić, osim što posjeduje nevjerovatne glumačke sposobnosti, skrenuo je na sebe pažnju i sjajnim vokalnim, ali i plesačkim sposobnostima. Porodično je ostvaren čovjek, suprug poznate pjevačice Jelene Tomašević i otac malene Nine. Ovog svestranog umjetnika pitali smo, koji je ključ uspjeha.

– Porodica je uvijek u prvom planu. Ne postoji univerzalan recept za uspjeh. Smatram da sve one statistike (bit ćete uspješni ako…, trebate se ponašati ovako- onako) su beznačajne. Svako treba kreirati, odnosno naći svoju listu prioriteta, svoj odnos prema ljubavi. Jedni drugima smo dati na duhovno sazrijevanje. Po meni je, brak zajedničko odrastanje, to je najbolji način da čovjek sazri, ako ne „poraste“ ne bi mogao dalje kroz život – kazao je glumac.

Porijeklom je iz Užica, malog grada zapadne Srbije, koji se nalazi u podnožju planine Zlatibor na kojoj je znao provoditi dane puštajući zmaja.

– Najviše slika iz djetinjstva pamtim s planine Zlatibor, na kojoj sam zavolio zmajarstvo. Prvog zmaja mi je kupio otac, a poslije sam nabavljao sve veće i veće, a danas imam čitavu kolekciju. Uživao sam gledajući „snagu planine“, na njoj možete uhvatiti vjetar rukama. Sa zemljom se može razgovarati bez riječi. Bitno je ostvariti kontakt s prirodnom silom. Na taj način sam prikupljao energiju – prisjetio se Ivan.

Ovaj pozorišni, filmski i televizijski glumac važi za jednog od najangažiranijih glumaca u svojoj generaciji. Ostvario je glavne uloge u serijama „Ranjeni orao“, „Greh njene majke“, „Nepobedivo srce“, „Urgentni centar“… Igrao je višestruke uloge u svojoj zemlji u Pozorištu na Terazijama, Narodnom pozorištu, Zvezdara teatru i brojnim drugim. Na festivalu srbijanske nacionalne drame i kazališta, koji se svake godine održava u Novom Sadu „Sterijino pozorje“ Ivan je dobio nagradu (samo dva glumca u historiji Sterijinog pozorja dobila su nagradu za ulogu u mjuziklu). Igrao je Maneta u \”Zoni Zamfirovoj\”.

– U teatru imam ozbiljniju karijeru nego na filmu. Trenutno ulazim u zrelost potrebnu za filmske finese. Za mene je prelomna uloga, kako za čovjeka, a tako i glumca bila igrajući u djelu „Zona Zamfirova“.  To je jedna lijepa ljubavna priča iz književnosti iz naših krajeva o dvoje različitih socijalnih staleža. Ona je bogata, on siromah. Zaljubljuju se, te se na razne načine bore za svoju ljubav… Sjajno je bilo igrati u tom mjuziklu za koji smo dobili nagradu. Ta nagrada je posebna, pogriješio bih ako bih rekao da nije. Za mene je izuzetna iz još jednog razloga: dobio sam je u predstavi koju je režirao Kokan Mladenović, a partnerski sam je zaslužio i podijelio s Nebojšom Dugalićem – kazao je Bosiljčić i dodao da se okušao i kao koproducent.

– Dugo sam vjerovao da se neću pomaći od glumačke pozicije i gabarita, ali eto okušah se i kao koproducent u jednoj zanimljivoj beogradskoj produkciji, to je filmska produkcija „Terirem“ koja pravi Art House filmove, koji izuzetno dobro prolaze na svim evropskim festivalima. Nadam se da će produkcija Terirem na sljedećem SFF-u predstaviti filmove na kojim radimo. Radi se o filmu „Nerođena“. Naime, glavnu ulogu igra glumica koja boluje od kancera dojke, a sa svojom bolešću se bori kroz umjetnost. Radimo i na filmu „Senoviti mediteran“, također, jedna sjajna priča.

Bosiljčić nam je na kraju otkrio i da mu je veoma bitna priprema prije izlaska na scenu.

– Dobra priprema mi daje sigurniji uspjeh. Mislim da ograničavanjem umjetnika dolazi do onesposobljenja za posao. Svi mi, glumci, imamo određene rituale prije izlaska na scenu – istakao je.

 I dalje sam najveći suprugin fan

– Supruga Jelena je moja najveća podrška. Bio sam veliki poštovalac njenog rada i prije nego što smo se upoznali. Pratio sam njen rad. Mi imamo jedno pravilo ne nosimo posao kući, dakle ne pričamo mnogo o tome kada smo u svoja četiri zida. Porodični prostor je neutralan, a scena je posao. Kada dođem na njen nastup i sjednem u prvi red kao suprug, veoma brzo „odletim“ sa svima u visine i postajem njen najveći fan.