Indira Ghandi bila je prva premijerka Indije, žena kakva se na indijskom poluotoku ne viđa često. Iako su uz njen život vezane brojne kontroverze, bez sumnje je riječ o jednoj od najmoćnijih žena u historiji koja je svojim djelovanjem mnogim ženama otvorila put u aktivno građansko i političko djelovanje
Rođena kao kćerka jedinica pravnika i političara, Indira je imala privilegiju koju nisu imale mnoge indijske djevojčice. Školovala se u najboljim obrazovnim institucijama u Indiji, Švicarskoj i Engleskoj, no sve to nije uzimala zdravo za gotovo. Već je od najranije dobi primjećivala društvene nepravde, manjak žena u javnoj sferi, kao i politička progonstva svoje porodice. Naime, u vrijeme njenog ranog djetinjstva u Indiji je buknuo pokret za neovisnost od britanskih vlasti koje su upravljale kolonijama, poznat kao Pokret nesvrstanih.
Njen djed se prvi uključio u pokret, pa je njihova porodična kuća često postajala okupljalište političara i pripadnika pokreta.
Indira je upijala sve oko sebe, a često su njene igre s lutkama, kako je kasnije rekla u intervjuima, odražavale stanje u Indiji. Naime, uz pomoć svojih lutaka dramatizirala je političku scenu, s tim da su njene lutke uvijek pobjeđivale u demonstracijama, ostavljajući britanske vlasti u čuđenju. No, takve su igre kratko potrajale. Indira je željela učiniti nešto realno, nešto što neće biti samo igra.
Aktivna djevojčica
Organizirala je Bal Charkha Sangh, događaje na kojem su mala djeca mogla naučiti kako raditi na prelu. Naime, u vrijeme indijskog pokreta za nezavisnost, prelo koje je nastalo još u godinama prije Krista popularizirao je Mahathma Ghandi i ono je postalo simbol zastave za oslobođenje.
Tokom njenog čitavog djetinjstva njena majka je teško bolovla od tuberkuloze. Nakon što je bolest postala toliko teška da joj indijski doktorice više nisu vidjeli spasa, preporučili su čitavoj porodici da se preseli u Švicarsku, te pokušaju doći do najboljih doktora. Život u Švicarskoj Indiri je otvorio vrata u novi svijet koji ranije nije poznavala. Po povratku u Indiju znala je da mora nešto napraviti.
Kada joj je bilo svega 12 godina, osmislila je pokret Vanara Sena (u doslovnom prijevodu vojska majmuna). Na prvom se sastanku pojavilo više od hiljadu djevojčica i dječaka. Iako je to izazivalo podsmijeh starijih, to je nije ni najmanje obeshrabrilo. S vremenom je skupina narasla na više od 60 hiljada članova. Mladi Indijci i Indijke tako su izrađivali bedževe, izdavali i raznosili letke, pa čak i u svojim školskim torbama prenosili važnu dokumentaciju. Tako je i sama Indira jednom prilikom prenijela očev dokument koji je pozivao na demonstracije.
Međunarodno školovanje i stvaranje kontakata pokazalo joj je da u životu nema mjesta za predrasude, kao ni pokorno slijeđenje tradicije ako ona ne čini dobro za čovjeka.
Tako se prkoseći tradiciji, nakon stjecanja diplome, udala za Feroza Ghandija, inače pripadnika Parsija, etničke skupine porijeklom iz Irana koja je privržena zoroastrizmu. I on je bio član političkog pokreta za oslobođenje Indije, a tim je činom pokazala da bi u oslobođenju trebali sudjelovati svi pripadnici Britanske Indije, ne samo Indijci.
Međutim, bračni par ubrzo uhapšen i osuđen na 13 mjeseci zatvora pod optužbom za protudržavnu djelatnost.
Kada je 1947., nakon godina borbe, Indija napokon postala slobodna, a Indirin otac postao prvi premijer, njen život se preokrenuo. Postala je njegova tzv. domaćica, što bi se moglo protumačiti kao njegova desna ruka ili savjetnica. Otac je iznimno cijenio njeno mišljenje i često bi je pitao za savjet kada bi bio u nedoumici. Aktivno je sudjelovala u svakom njegovom političkom koraku i stekla međunarodno iskustvo na putovanjima i političkim sastancima diljem svijeta.
Prva žena države
No, nije bila prepoznata samo kao očeva savjetnica, nego se sve više razvijala i kao samostalna politička figura. Postala je članica Kongresne stranke, a godinu dana je obnašala i dužnost predsjednice. Nakon smrti svog oca postala je ministrica informiranja, a taj je period iskoristila kako bi regulirala cenzuru medija i radila na projektu planiranja obitelji u Indiji, što u široj javnosti nije bilo prihvaćeno s oduševljenjem.
Njena je aktivnost bila zamijećena u samom političkom vrhu pa je nakon iznenade smrti premijera Shastrija postala prva premijeraka Indije. Dakako, nisu svi bili oduševljeni time što zemljom upravlja žena pa je dobila pogrdni nadimak Gungi Gudija, što znači praznoglava lutka.
Bila je optužena i za prekršaje na kasnijim izborima. Sud ju je proglasio krivom i naredio joj da podnese ostavku. No, Indira je imala na umu nešto drugo – proglasila je izvanredno stanje u državi.
Iako je na kraju morala otići sa svoje funkcije, vratila se nekoliko godina kasnije i ponovno postala premijerka, no njeni su politički protivnici isplanirali njeno ubistvo. Na koncu ju je ubio vlastiti tjelohranitelj, pripadnik Sika s kojima je Indira bila na ratnoj nozi.
Prvu premijerku Indije i jednu od najutjecajnijih žena svijeta svih vremena ljudi su ili voljeli ili je nisu podnosili. Sredine nije bilo.
Unatoč kontroverznom životu i gubicima s kojima se morala suočiti (između ostalog, ubijen joj je i stariji sin), uvijek je znala da je ovdje kako bi učinila nešto veće. I uspjela je: ženama je otvorila vrata prema političkomi i društvenom angažmanu, a njen se slika širila svim zemljama koje je posjetila, između ostalog i Jugoslaviju 1966. godine. (zadovoljna.hr)