„Ne propustite se izgubiti u uskim uličicama i popiti kafu ili turski čaj u nekom od urbanih i tradicionalnih kafića“
Tekst i foto: Minela Jašar-Opardija
Prvo putovanje nakon jednoipogodišnje pauze. Turska. Istanbul – prva stanica. Obavljanje formalnosti poput potvrde o prebolovanom Covidu-19, HES coda koji Turska traži pri ulasku u zemlju, sve je to ništa spram uzbuđenja i pokušaja vizueliziranja onoga što sam doživjela prije 10 godina dolazeći u ovaj grad. Šta se promijenilo? Hoću li se sjetiti ičega? Hoću li znati putovati – zvuči smiješno, ali da, i takva pitanja sebi postavljate kada napravite pauzu koja je za mene bila neuobičajeno duga. Prvi test na aerodromu Sabiha Gokcen. Ugovoriti fiksnu cijenu prevoza sa taksistom. Uspješno obavljen zadatak. Sat i po duga i 25 eura vrijedna vožnja do Sultanahmet distrikta. Saobraćaj? Uvijek gužva. Uprkos brojnim saobraćajnim signalizacijama ulicu prelazi ko prvi stigne. Na prvu je šok, ali snađete se za dan-dva.
Izbjegavajte kontakt očima
Smještaj u hotelu na Sultanahmetu na prvu se može činiti kao super izbor. Sve najvažnije znamenitosti su blizu: Aya Sofija, Plava džamija, Topkapi, Kapali čaršija, Misir čaršija, jedna od najgrandioznijih džamija Sulejmanija, turska kupatila i hamami. Za obilazak svih ovih znamenitosti vam ne treba više od dva dana, no ostavite malo više vremena da ih kvalitetno posjetite, proučite i doživite. Iznenađenje je Kapali čaršija. Lišena tradicionalnih radnji i zanata. Zamijenili su ih trgovci replikama poznatih svjetskih brendova. Nemoguće je ne pomisliti kako je to uopće dozvoljeno, a onda se sjetite da Turska nema restrikcije kakve ima Evropa. Još je zanimljivije, kako svi isto prodaju, a svi valjda imaju mušterije za to. Poznato je da su Turci dobri trgovci, gotovo je fascinantno koliko se svi trude i bore za svakog gosta. Često ne birajući sredstva. U stanju su vam reći da je nešto poklon da bi vam kasnije tražili novac za to. Ako ne namjeravate kupiti, možda najbolji savjet, izbjegavajte kontakt očima.
Da sumiram prve dojmove. U Istanbulu je sve u savršenom neredu. Istinski spoj istoka i zapada i mix svega što taj istok i zapad nose na sobom. Prijatelj lokalac mi je to zanimljivo opisao: Istanbul je grad za koji treba vrijeme da bi ga upoznala. Istanbul je najbolje i najgore od svega što možeš doživjeti. I u tom opisu sam najlakše pomirila moj doživljaj ove metropole u kojoj trenutno živi blizu 20 miliona ljudi. S jedne strane bogata historija, arhitektura, kultura, s druge civilizacijski clash koji je teško pomiriti za one koji dolaze sa strane.
Kao na dlanu
Vraćam se na smještaj. Ako ste od onih koji ne vole gužvu, napadne prodavce i pretrpane ulice, onda preporučujem smještaj u blizini Galata tornja ili na Bešiktašu. Mjesta su mirnija, urbanija, a do svih bitnih turističkih lokacija vodi savršeno uređen javni saobraćaj. Kupovinom Istanbul card koja košta 5KM i dopunom od 10 KM možete se voziti s kraja na kraj grada, i to brodom, metroom, tramvajem, autobusom. Svaka vožnja je 0,70KM. Smješteni u mirnijem ili bučnijem dijelu grada, nemojte propustiti preći Galata most. Zastati kraj lokalnih ribara. Osjetiti njihovu svakodnevnicu. Najljepši zalazak sunca i pogled na grad je sa Galate kule. Cijeli grad kao na dlanu.
Da bi o Istanbulu stekli potpun dojam morate posjetiti dio koji se zove Nisantasi. Dio grada u kojem se nalaze super urbani kafići, restorani, najbolje bolnice su tu, brendirane radnje (ovdje su originali), jedna potpuno druga slika Istanbula kakvog neće doživjeti ako se zadržite samo na Sultanahmetu.
Ne propustite se izgubiti u uskim uličicama i popiti kafu ili turski čaj u nekom od urbanih i tradicionalnih kafića. Za gurmane Istanbul je raj. Nema lošeg restorana. Svi su savršeno ispraksirani za pripremu tradicionalnog turskog kebaba, dolme, kefti. A slatkiši, baklave, kakve želite i koliko god želite. Moj najdraži otkriveni slatkiš u Istanbulu je Katmar – neka vrsta baklave, neobično složena, prožeta nevjerovatnim sastojcima koji se ne mogu opisati, nego se moraju probati.
Blago razočarenje je Topkapi – carigradski dvor koji je simbol širenja Osmanskog carstva. Zbog pandemije 70% dvora je zatvoreno. Pandemija je iskorištena kako bi se renovirali dijelovi kompleksa, no cijena, uprkos smanjenoj dostupnosti sadržaja je ostala ista. Topkapi je inače četiri stoljeća bio dvor turskih sultana, kasnije napušten u korist novoizgrađene palate u evropskom stilu – Dolmabahce, na Bosforu u modernom dijelu Istanbula. Za razliku od Dolmabahče, Topkapi je odraz istočnjačkog stila.
Promijenjena struktura turista
Dolmabahce je inače najglamuroznija palača na svijetu izgrađena u 19. stoljeću. Dom šest generacija sultana i osnivača Republike Turske Kemala Ataturka. Svaki koji je dolazio na prijestolje dodavao je svoj dio plače, pa je ona danas spoj različitih stilova arhitekture kroz stoljeća. Najvidljiviji je barokni i rococo stil. Godine 1924. transformisana je u nacionalno blago Republike Turske. Utisak nakon obilaska, ako niste posjetili Dolmabahce, niste bili u Istanbulu!
Ovakav doživljaj Istanbula priznajem nisam imala prije deset godina. Stvari koje tada nisam doživljavala sada sam primjećivala na svakom koraku. Jedna od njih je prisutnost muškaraca i žena na ulicama. Žena skoro da i nema. Kada pitate muškarce koji su i trgovci i kuhari i turistički vodiči zašto je to tako, kažu da za žene nije poželjno da su na ulicama zbog neprimjerenog ponašanja muškaraca. Lokalci nisu sretni zbog takvog stanja, kao što, priznaju nisu sretni ni zbog promijenjene strukture turista. Posljednjih godina u Tursku uglavnom dolaze Rusi, Kazahstanci, Uzbekistanci i Bosanci kažu, dok je Engleza i Evropljana sve manje. Promijenila se Turska, a promijenila sam se čini se i ja i moj doživljaj putovanja.
Nakon sedmodnevnog boravka u Istanbulu, svakodnevnog obilaženja i pješačenja 20 km dnevno, došlo je vrijeme da se uputimo na obalu. Destinacija – Antalya. Predivno uređena obala, toplo more, zbog pandemije ne tako natrpane plaže, izvrsna hrana i ljudi koji za razliku od istanbulskih mogu razmijeniti nekoliko riječi na engleskom, bili su odmor za tijelo. A duša, duša je ostala u Stambolu na Bosforu zbrajajući utiske….
O Antalyi nekom drugom prilikom…..