“Čovjek je bogat kažu onoliko koliko je proputovao. Ima nešto čarobno u putovanjima, u upoznavanju drugih naroda, kultura i običaja. A, osjećaj koji vas drži danima nakon povratka kući, ne može se mjeriti ni sa čim. Zbrajaš sve dojmove u glavi i poželiš se nekim čarobnim štapićem ponovo vratiti na mjesta koja si vidio. Ovaj put ja sam se poželjela vratiti u Beč, jedan od najljepših gradova u Evropi. Grad bogate historije, prelijepih građevina i mjesta za zabavu”
Tekst i foto: Enisa Skenderović
Danima sam zbrajala utiske s putovanja na koje sam se prvi put otisnula sama. Moji domaćini su bili moji najbolji prijatelji koji su se potrudili da u tih nekoliko dana koliko sam boravila u Austriji, vidim i upijem što više ljepote. Odakle krenuti? Iako je teško izdvojiti samo jedno mjesto koje me je oduševilo, meni bi to ipak bio park Belvedere. Ako uživate u zelenilu, volite prirodu i mir, Belvedere je idealno mjesto za vas. Melem za oči i smiraj za dušu.
Kilometar od Belvederea smjestila se jedna od najbolje čuvanih bečkih tajni, Arsenal. Muzej i veći dio Arsenala posebno privlače svojom zanimljivom arhitekturom. Naime, radi se o mješavini bizantskog stila i gotike, koji neodoljivo podsjeća na neke maurske građevine na Pirinejskom poluotoku. Sve je to začinjeno okolnim zelenilom, koje se savršeno uklapa u romantiziranu arhitekturu Arsenala.
Ako i dalje tragate za zelenilom, tu je i veličanstveni Šenbrun (Schönbrunn). E tu mi je tek zastao dah od ljepote. Nisam znala gdje prije da gledam, šta više da upijam. Šenbrun sadrži više od 1400 prostorija, zbog čega ga mnogi zovu Mini Versailles.
Osim samog dvorca, posjetitelje privlači i ogromni park s vrtovima koji ga okružuje, ako mene pitate, najljepši u gradu. Posebno je lijep upravo u proljeće, kada se brojne fontane napune vodom, a cvijeće bude u punom cvatu. Schönbrunn je tada doista impresivan.
U to doba godine, u junu, između dvorca i Gloriette svake se godine održava svima dobro poznati koncert Bečke filharmonije. Bečki parkovi i fontane na svakom koraku oduzimaju dah svojom ljepotom. Beč je poznat kao grad sa izuzetnim muzejima, od onih sa vrhunskim umjetničkim djelima do muzeja leptira (Schmetterlinghaus).
Stanovnici Beča vrlo su opušteni. Navike koje posjeduju vrlo brzo mogla bih usvojiti. Tako su im parkovi ispunjeni ljubiteljima pisane riječ koji uživaju u svojim omiljenim štivima, lagano pijuckajući kafu na dekama, ne obazirući se na vrijeme, jer je sve vrijeme ovog svijeta njihovo. Zavidjela sam im u tom trenutku. Onda dolazimo do gradskog saobraćaja. Ukoliko niste ljubitelj užurbane svakodnevice, velikih gužvi i gradske vreve, onda Beč i nije za vas na duže staze. Da bih došla do centra grada, morala sam presjedati nekoliko puta, od tramvaja, preko voza pa do autobusa. Ono što je karakteristično za Beč jesu liftovi kojima se spuštate do metroa. Gradski prevoz u Beču odlično funkcioniše i smatra se jednim od najbolje organizovanih u Evropi. Cijeli sistem gradskog prevoza je jedinstven tako da kupljena karta važi u metrou, autobusu i tramvaju.
Osim pet linija metroa u Beču saobraća i 29 linija tramvaja i 127 autobuskih linija. Tramvajska mreža je vrlo razgranata i sa svojih 175 kilometara dužine čini šestu najveću takvu mrežu u svijetu. Prigradski vozovi (S-Bahn) također prolaze kroz Beč pod zemljom.
Sam metro sistem je relativno nov u odnosu na ostale gradove u Evropi jer je njegova gradnja započeta tek 1968. godine. Prva dionica metroa u Beču otvorena je 1976. godine.
Eh, ali nezaobilazan dio posjete austrijskoj prijestolnici je naravno i šoping, jer kako se vratiti praznih ruku. Beč je i grad sa odličnom ponudom trgovina popularnih robnih marki kao i onih sa luksuznom robom. U blizini grada se nalaze outleti koji nude veliki asortiman kvalitetne robe po povoljnim cijenama. Ono što je također obavezno ukoliko ste u Beču, jeste vožnja fijakerom. Možete birati da li ćete se voziti književnom, lutkarskom ili krimi-kočijom. Ja sam ovog puta bila ipak samo posmatrač i kao pravi turista bilježila svaki zanimljivi momenat, a bilo ih je mnogo. Važno je da je memorija u telefonu bila puna.
Ali, da se vratimo ovoj bečkoj atrakciji… Nastala je u saradnji eksperta za pozorište Suzite Fink i Martine Mihelfajt-Štokinger koja vozi fijaker. Projekt kulturni fijaker spaja njihove tri strasti – pozorište, Beč i konje. Budući da su im zaštita životinja i ophođenje prema konjima oduvijek bile na prvom mjestu, one su odlučile da realizuju tematske obilaske Beča pomoću kojih će građani moći da dožive grad na sasvim drugačiji način.
Poznato je da sam veliki gurman, pa je isprobati sve gastronomske specijalitete koje Beč nudi za mene bio must have. A i punog stomaka sve je lakše. Posljednjih nekoliko godina Beč se uzdigao u pravu metropolu dobrih okusa iz cijelog svijeta.
Osim čuvene bečke šnicle, kobasica i rebaraca grad je poznat i po slatkišima kao što su zaher torta, štrudla od jabuka, Mocart kugle. Tu je i nezaobilazno pivo i kvalitetna vina. Sve što zamislite da biste probali, na dohvat ruke vam je. Od azijske, indijske, talijanske, meksičke kuhinje… Ali, naći slobodno mjesto u restoranu bilo je malo teža misija. U redovima su čekali oni najstrpljiviji, a ja nisam spadala u tu kategoriju ljudi, pa je pizza na komad također bila prihvatljiva. Za šta god da se odlučite, nećete pogriješiti. Sve što je kratko, kažu da je i slatko, pa tako se i moje putovanje u Beč privelo kraju. Bilo je to prvi put da sam vidjela Beč, ali zasigurno ne i posljednji, jer je još dosta toga ostalo za vidjeti.
Znate kako kažu: Jednom kada uhvatite groznicu putnika, više se ne možete oporaviti od nje i bit ćete zaraženi njom do kraja života.