Tokom jeseni po cijeloj Istri se organiziraju razni tematski festivali u okviru kojih se prezentiraju lokalni proizvodi i, naravno, slavi godišnje doba berbe. Motovun je većini nas poznat prvenstveno po filmskom festivalu, koji se organizuje u julu mjesecu, no za nas, koji doslovno “ispred kućnog praga” imamo Sarajevo Film Festival, tartufi definitivno imaju veću čar, nego filmska umjetnost
Piše: Iza Razija Mešević Blog: Darling It\’s Wunderbar
Koji je vaš recept da sačuvate osmijeh na licu i dobro raspoloženje kada novembar zakuca na vrata, počne zimsko računanje vremena, temperature padnu, nebo postane sivo i dnevne svjetlosti bude sve manje? Moram vam priznati da je to ponekad i za mene pravi izazov. Tako da u hladnim i tmurnim mjesecima godine uvijek tražim nove, sitne izvore zadovoljstva i radosti, koji će podići moj nivo serotonina, hormona sreće, i uljepšati mi kišne i mračne dane. Ugodna druženja, topla šolja čaja, nova knjiga, mirisna svijeća i naravno, odličan obrok, samo su neki od načina. A kada smo već kod hrane, već prije nekih desetak godina otkrila sam jedan “tajni sastojak” jela, pa čak bih ga nazvala i “najukusnijim legalnim opijatom za nepce”, koji je meni u stanju popraviti i najstresniji i najsivlji jesenji ili zimski dan. Tartufi! Tjestenina s umakom od mljevenih tartufa, par listića tartufa na slasnom bifteku, nekoliko kapljica ulja s tartufima na komadu sira… i osmijeh se vraća na moje lice.
Legende i mitska bića
Te luksuzne i rijetke podzemne gljive prava su kulinarska delikatesa. Najpoznatiji i najčešći su crni tartufi, ali postoje također i bordo, te posebno cijenjeni i najvredniji bijeli tartufi, koji u zavisnosti od kvaliteta i veličine mogu doseći i šestoznamenkaste cijene na tržištu. Nalazišta ovog “gastronomskog zlata” se najčešće nalaze u hrastovim šumama, gdje je tlo specifičnog sastava i pogodno za uspijevanje tartufa u korijenima tih stabala, a najpoznatiji su italijanski, te francuski tartufi. Vrijednim ih čini i okolnost da su nam potrebni “životinjski pomagači” s istančanim čulom njuha, kako bismo ih uopće pronašli, tako da se u potrazi za tartufima najčešće koriste svinje i psi.
No, ne samo Italija i Francuska, nego i obližnja Istra ima svoje “tartufske izvore” i ovog oktobra sam, napokon, nakon nekoliko neuspjelih “zaleta” prethodnih godina, uspjela da se dokopam ovog malog komadića raja na zemlji i priuštim sebi originalno “tartufsko iskustvo” u okviru Festivala tartufa i terana u Motovunu. Pa zamislite moje sreće! Inače, tokom jeseni po cijeloj Istri se organiziraju razni tematski festivali u okviru kojih se prezentiraju lokalni proizvodi i, naravno, slavi godišnje doba berbe. Motovun je većini nas poznat prvenstveno po filmskom festivalu, koji se organizira u julu mjesecu, no za nas, koji doslovno “ispred kućnog praga” imamo Sarajevo Film Festival, tartufi definitivno imaju veću čar, nego filmska umjetnost.
Cijeli motovunski kraj me neodoljivo podsjeća na toskanske predjele, a sam srednjovjekovni gradić je smješten u utvrdi na brijegu na 270 metara nadmorske visine, odakle se pruža idiličan pogled na dolinu rijeke Mirne. Naravno, Motovun okružuju šume prepune tartufa, te vinogradi u kojima se uzgajaju tradicionalne istarske sorte vinove loze. No, Motovun je poznat i po legendama i narodnim pričama, da su upravo u tom istarskom kraju obitavala mitska bića – divovi, što je inspiriralo i hrvatskog pjesnika i prozaistu Vladimira Nazora za njegovo čuveno djelo “Veli Jože” o dobroćudnom i hrabrom divu iz tih krajeva.
Podzemno blago
Sam Motovun zrači neodoljivim šarmom, ali i jednostavnošću i skromnošću. U njemu nema ni traga od neke “uglancane” izvještačenosti. Sam festival se organizira u ovom gradiću već osmu godinu zaredom i zbog njega je vladala zaista vesela atmosfera. Gosti su stizali sa svih strana i u njegovim uskim uličicama mogli su se čuti razgovori na raznim jezicima. Zaista, dobra hrana i piće uvijek samo spajaju ljude. Pored lokalnih proizvoda kao što su sirevi, med, marmelade, jabuke, prerađevine od mesa… u fokusu cijele ove festivalske priče su naravno bila dva glavna glumca: tartufi i teran. Teran je inače autohtona istarska vinska sorta grožđa od koje se pravi crno vino, ali izlagači su nudili i razna bijela vina, posebno malvaziju, te meni najdraži rosé. Na ulazu u festival bi se kupila čaša s natpisom naziva festivala i bonovi za vino i hranu, koja je naravno sva bila u znaku ovih božanstvenih gljiva. Na svakom štandu mogli ste probati barem tri-četiri vrste istarskog maslinovog ulja, koje je inače nešto intenzivnijeg okusa od onog dalmatinskog, te razne đakonije s tartufima ‒ tartufata, mješavina tartufa i vrganja, sir s tartufima, namazi s crnim i bijelim tartufima, čokolada s tartufima… Htjedoh napisati da sam se jedva suzdržala da ne kušam baš sve što mi se ponudilo i onda sam shvatila ‒ pa to bi bila čista laž s moje strane.
Nakon festivala i “bockanja” čačkalicama svih tih silnih delicija, bilo je vrijeme i za pravi “tartufski ručak” u jednom od motovunskih restorana, čije je finale trebala predstavljati bogata čokoladna štrudla sa sosom od vanilije i tartufima, ali… plan nam je propao, jer je ovaj desert očigledno bio tako dobar, da je nestao prije nego što smo došli na red. Zato smo se odlučili svratiti i do obližnjeg mjesta Livade, gdje su se također održavali Zigante dani tartufa i okušati sreću s nečim slatkim i “tartufastim” na ovom eventu. I to je bio apsolutni “highlight” ovog dana ispunjenog čistim hedonističkim uživanjem, jer nas je tamo dočekala ponuda sladoleda s tartufima. Kada sam u ruke dobila teglicu, čija je samo jedna trećina bila ispunjena kremastim sladoledom, koji je bio posut krokantom, moje raspoloženje je palo na nulu. Ali onda sam doživjela apsolutnu kremastu i bogatu eksploziju okusa na nepcu, koja mi je potvrdila onu staru i svima dobro znanu tezu ‒ dobre stvari se prodaju po izvornoj cijeni i u malim količinama. U teglici nije bila niti jedna kašičica viška. I sada, kada pišem ovaj mali gastropis žalim što nisam kupila još nekoliko porcija i nekako ih ‒ ne znam kako, ali nekako ‒ ponijela za Sarajevo.
Ali zato jesam nekoliko teglica do vrha napunjenih ovim podzemnim blagom, koje imam namjeru da štedljivo trošim do mjeseca marta, kada će dani ponovo postati duži i sunce jače. Do tada, tartufi će biti moje tajno oružje za dobro raspoloženje u hladnim i tamnim jesenjim i zimskim danima.