Elma Tataragić: Život je nekad nevjerovatniji od scenarija

Diplomirala je dramaturgiju na ASU, magistrirala na Filozofskom fakultetu, gdje je odbranila i doktorsku disertaciju i ponosna je vlasnica brojih nagrada u svim oblastima kojima se bavi. Njoj najdraže pozicije glavne selektorice SFF-a i profesorice na Akademiji sve češće prestižu prefiksi najbolja i najtraženija scenaristica na Balkanu. Za naš magazin govori i o novom filmu – Najsretniji čovjek na svijetu. Ne sumnjamo u Elmin uspjeh i ovog puta…

\"\"Piše: Zana Kološ-Mulabdić; Foto: Muamer Kolar

Za kreativce i ljude koji razmišljaju van okvira granica nema. Ne postavlja ih ni loša situacija u kulturi, ni pandemija. Elma Tataragić, jedna od najtraženijih i najnagrađivanijih scenaristica na Balkanu i šire, profesorica na ASU i selektorica Sarajevo Film Festivala,  jedna je od njih. Kao i većina oduševljena je atmosferom koja je vladala na ovogodišnjem najznačajnijem događaju u našoj zemlji – SFF-u.

– Činjenica da smo se okupili, nakon 18 mjeseci izolacije i rada online, najveličanstvenija je od svega. Gosti su bili presretni što su tu, a i mi smo se osjećali dobro što vraćamo film kinu i publici – kaže Elma na početku razgovora.

Njene priče, koje gledamo u filmovima nastaju na različite načine. Jer, život je, kaže, nekad nevjerovatniji od scenarija. Naime, Elma je jedna od rijetkih osoba koja je godinama, nakon rata koji je provela u Sarajevu, doživjela susret licem u lice s čovjekom koji ju je ranio…

\"\"

– To je i tema mog filma  Najsretniji čovjek na svijetu, koji se upravo snima u Skoplju i Sarajevu. Uskoro ćemo gledati taj film, nakon više od 20 godina inkubacije ove ideje. Posmatram stalno život oko sebe i onda me nešto zaustavi. U meni probudi nešto što je moje, intimno, ali i svačije. Svaka priča nastaje drugačije. Recimo, film koji se upravo sada snima je priča koju nosim sa sobom od kraja rata, ali tek sam nedavno pronašla model da je ispričam. Kada vidim glumce na probama kako čitaju replike i igraju ono što sam napisala, osjećam se veličanstveno. Uživam u tome.

  Užitak uz publiku

Kaže da tokom projekcija vlastitih kreacija na platnu, ali i ranije, ima tremu, ali da voli gledati film s publikom.

-Volim razgovarati s gledateljima nakon filma. Znam prepoznati kada je energija dobra.

Angažman u Obala Art Centaru  Elma je počela sa 16 godina, prije nastanka Sarajevo Film Festivala. Tada je radila u filmskom odjelu, iz kojeg je on i nastao. U međuvremenu, od  filmova Snijeg, Kada dan  nije imao ime, Sjećam se, Bog postoji, zove se Petrunija, Šavovi i drugih na kojima je radila scenarij, produkciju, pa i režiju za neke postala je vlasnica brojnih priznanja i nagrada.

– Sve nagrade izuzetno cijenim. Mislim da sam privilegirana što se moj rad prepoznaje. To nije slučaj sa svima i svjesna sam toga. Ipak, ako moram izdvojiti  nagrade, onda su to sigurno nagrada Ivica Matić – Udruženja filmskih radnika, mojih kolega i Prof. dr. Razija Lagumdžija, nagrada za profesora godine na ASU, gdje predajem scenarij već 20 godina. Dobila sam obje već tri puta. Izuzetno sam ponosna na to, bez obzira što imam i nagrade iz Cannesa, Berlina, itd.

Kroz svoje filmove naša sagovornica pokreće različita značajna pitanja iz svakodnevnice, a često govore o ženi, njenom položaju u društvu, a također i inspirira druge umjetnice da se fokusiraju na tu temu. Stvari se mijenjaju…

Da. Polako ali sigurno se mijenjaju. Važno je identificirati problem i imenovati ga. To je trenutak kada možemo početi smišljati rješenja. Tako se desilo i s pitanjem položaja žene u filmskoj industriji. Mislim da je dužnost svakog od nas da govorimo o problemima i da damo glas onima koji ga nemaju. Žena sam i znam koliko je to teško biti u našoj profesiji i u našem društvu. Ne mogu ni da zamislim šta prolaze druge žene koje nemaju privilegiju da su obrazovane ili zaposlene. Dužnost je da o tome govorimo, dok god je jedna od nas u ovom problemu.

Naglašava da sve osobe koje je srela tokom svoje karijere smatra značajnim, ali su je fascinirali Brad Pitt i Angelina Jolie i to poznavanjem bh. filmova.

– Znali su za film Snijeg i imali su niz izuzetno zanimljivih opaski i pitanja. Volim ljude koji nisu površni i koji su zadržali dječiju znatiželju. Baš takav je bio i Robert de Niro.

Sredinom jula Elma je bila na Filmskom festivalu u Kanu. Bilo je fantastično…

– I nevjerovatno. Biti opet na putovanju s kolegama, gledati filmove, razgovarati o njima, imati sastanke uživo. Volim svoj posao i teško mi je bilo isključivo raditi u online formatu. Ali, kombinacija online i uživo nije loša. Mislim da se stvari neće nikada vratiti na 2019. godinu. To je bilo osjećanje koje sam stekla u Kanu ove godine.

Korona kao čistka

Stvari su se tokom pandemije mijenjale i na privatnom i na poslovnom planu. I suprug i Elma prebolovali su koronu. Kaže – i nažalost i nasreću.

– Moj slučaj bio je nešto jednostavniji, dok je suprugova bolest, koja se desila nekoliko mjeseci poslije, bila mnogo teža i neizvjesnija. Sve je stalo u te tri sedmice, jer sam se u izolaciji morala boriti za njega, a i biti uz sina koji je tada imao nekih 19 mjeseci. Izuzetno izazovan period u kojem zaista shvatite šta je bitno, ko su vam prijatelji i na šta više ne želite da trošite ni vrijeme ni osjećanja. Korona je generalno napravila jednu čistku kod mene.

Opušta se uz porodicu, prijatelje, dobar film, seriju ili knjigu.  Uz malo dijete, većinu slobodnog vremena provodi uz crtanje, pjevanje i igranje.

– Dobra je to promjena. Vraćam se u djetinjstvo uz naivnu dječiju igru i smijeh. Male velike stvari su mi opet najvažnije na svijetu – moja porodica i njihova sreća – kaže Elma na kraju.