Doživi Zanzibar

“Zanzibar je ostrvo nadomak istočne obale Afrike od koje je udaljen 25 do 50 kilometara. Zapljuskuju ga vode indijskog okeana”

Tekst i foto: Lejla Avdić

Kada planiram godišnji odmor – uvijek odlučim da to bude destinacija koju ću po nečem pamtiti. Ishitreno, odličim da to ovaj put bude Zanzibar. Odlučujem se na aranžman s agencijiom.

Zanzibar je ostrvo nadomak istočne obale Afrike od koje je udaljen 25 do 50 kilometara. Zapljuskuju ga vode indijskog okeana. Ostrvo se prostire na 1.666 km2, a naseljava ga oko milion stanovnika, pretežno islamske vjeroispovijesti. Nalazi se u ekvatorijalnoj zoni i danas je sastavni dio Ujedinjene Republike Tanzanije. Vremenska razlika između Bosne i Hercegovine i Tanzanije je dva sata, a tokom ljetnog računanja je sat, jer Tanzanija, odnosno Zanzibar ne prelazi na ljetno računanje vremena.

Kako se bliži put tako me svaki dan sve više počinje privlačiti pomisao na egzotiku, životinje drugog kontinenta, potpuno drugačiji način života, ljudi ni približno kao naši, hrana, kuća Freddie Mercurya… – nisam  mogla prestati nabrajati pluseve moje odluke.

I napokon dolazi taj dan.

Pripremam se psihički na let od 12 sati.

Moj put počeo je u Sarajevu. Naoružala sam se strpljenjem. Sjela u avion za Dubai,  između letova  imala sam  nekoliko sati slobodno, ranim jutarnjim letom letim za Stone town, najveći i glavni grad Zanzibara.

Ime Stone Town-a znači stari grad. Grad se nalazi na UNESCO-voj listi Svjetske baštine od 2000. godine. Na arodromu  uz pasošku kontrolu, popunjavam obrazac i plaćam vizu za ulazak u Tanzaniju. Sve ide sporo, jer su navikli da nema žurbe, sve im je polako i bez stresa HAKUNA MATATA. Razmijenila sam dio novca i krenula malim kombijem prema smještaju do kojeg nam je trebalo otprilike pola sata po prašnjavom putu.

Već dok gledaš kroz prozor počinje blagi kulturni šok isprepleten s osjećajem divljenja i velike vrućine – palme dokle ti pogled seže, djelomično izgrađene kućice s limenim krovovima i bez podova, velika količina ljudi na ulicama koji sjede, trče, pričaju, gledaju, piju, jedu, zabavljaju se, voze bicikle, skutere, ganjaju djecu, što god možete zamisliti. Zanzibar je prije svega otok divnih, nasmijanih i nevjerojatno opuštenih, ali strahovito usporenih ljudi.

Sve je u osmijehu. Što prije se prebacite u takav state of mind, to bolje!

Prvi dan nakon puta, krećemo u obilazak Stone Towna. Šetnju pored Palace Museum, pa pored stare ambulante, i opet se gubimo u ulicama. Stalno buljimo u njihova drvena rezbarena vrata i preslatku djecu koja prekidaju svoju igru, dođu te zagrlit i vrate se svom poslu. Stižemo do tržnice, a tamo, potpuni haos. Cjenkanje, buka, hljeb koji se prodaje na ulici, meso prekriveno mušicama, tone začina, gomile svježeg voća, miris ribe, kokoši, još malo mušica, ljudi, džeparoši, još mušica, bicikli, motori, SVE na jednom mjestu. Sve u pokretu.

U lokalnim restoranima  me oduševljava  dnevna ponuda jela, sve organski sve svježe.  Što god da smo odabrali, ne bismo pogriješili. Zanzibar je poznat i po začinima tako da je hrana puna okusa i mirisa – veoma dobro kombinirana.

Sljedeći dan bio je planiran za obilazak  Prison Island

Nakon ovog fenomenalnog grada, sljedeći dan krećemo u pravcu Prison Islanda koji se nalazi sjeverno od Stone Towna, a dobio je ime po mjestu, gdje su se nekada držali zarobljenici i robovi. Danas je to miran mini otok na kojem žive ogromne kornjače koje su prenesene na ovo mjesto u 19. stoljeću, sa Sejšela.

Neke od kornjača stare su više od 100 godina. Hranili smo ih, mazili, pazili, upoznavali, posmatrali, družili se s njima nekoliko sati, a one su nas jedva čekale.  Najstarija ima 194 godine. Tamo smo se konačno i kupali u predivnom tirkiznom okeanu, a kontrasti boja su bili nevjerovatni.

Jedan dan smo rezervirali za upoznavanje s još nekim prirodnim čudesima ovog nevjerojatnog otoka. Prvo, farma začina, mirisi i okusi po kojima je ovaj otok poznat – vanilija, šafran, karanfil, cimet i tako u nedogled. Na farmi nas dočekuje vesela družina lokalnih momaka koji vas uz obilazak kroz farmu prate pjesmom, beru, jer mi ne znamo, pokazuju, daju na probu, prave krune, torbice, prstenje i ogrlice od palminog lišća, časte nas s palim kokosom – koji su baš zdravi, pa ih nismo ni odbili. Nakon toga su nas nahranili sa toliko vrsta voća, uglavnom onim za koje nikad u životu nismo čuli.

Nižu se dani i svaki naredni je sljedeća plaža, tako i na red dolazi Paje – jedna od najljepših plaža na svijetu. Odlazimo u Paje koje je jedno od najpoznatijih mjesta u svijetu za kitesurfing, a nalazi se na istoku otoka. Blizu te plaže nalazi se i jedan od top 10 svjetskih restorana, čuveni The Rock. Što se mene tiče, i fenomenalna chill zona. Pili smo koktele, jeli opet nevjerojatnu hranu, ležali, upijali duh svega oko nas – tu sam shvatila da sam potpuno ušla u Zanzi state of mind.

Ogromne razlike u plimi i oseki

Još jedan od tih velikih dana bio je rezerviran i za Blue Safari, pa smo se uputili na jugozapadni dio, oko malih otočića Kwale. Došli smo do našeg idućeg zanimljivog prevoznog sredstva, tradicionalne zanzibarske jedrilice koje su sasvim posebne i karakteristične za ovaj dio svijeta. Još jedan fun fact je da je Zanzibar poznat po ekstremnim razlikama u plimi i oseki. Doslovno, u nekoliko sati se okean drastično povuče i vrati, gotovo nevidljivo golim okom. S obzirom na to da smo krenuli prijepodne, prvo smo 10-ak minuta hodali po oceanu (tj. tamo gdje je on bio prije nekoliko) da bi se ukrcali na jedrilicu. Krenuli smo ploviti, osjećaj je feomenalan, prolazimo po vodi boje iz snova.

Onda se odjednom ispred nas stvori velika pješčana dina koja je tamo samo kada je velika oseka. Kada se more počne vraćati, popodne, ona nestane.  Na toj nestvarnoj ljepoti smo se zadržali otprilike tri sata, kupali se, gledali hiljade vrsta morskih zvijezda na svakom koraku jeli svježe pripremljeno voće.

Posjetili smo i sjever otoka, selo Nungwi

Djeca su nam iste sekunde počela prilaziti, pjevati, vući nas za rukav, davati petice, grliti nas, pričati s nama… Gdje god da se na svijetu nalaziš, ta čistoća dječjeg srca i osmijeha ćete motivirati i napuniti pozitivnom energijom za još dugo vremena.

Škola nije u super stanju, učionice nisu zatvorenog tipa, ploče su prastare, ali su učitelji motivirani, a djeca puna duha. Također, jedno od najboljih iskustva u mom životu…

I tako prođe ovo putovanje i polako je počeo naš povratak prema domu. Šutnja u kombiju na putu do zračne luke, gledanje u te vječite palme – dokle ti pogled seže, mahanje ljudima na ulici, uživanje u njihovom načinu života posljednji put. Odlazak koji mi je teško pao, ali me opet podsjetio na prave vrijednosti u životu. Ništa ne kreće od materijalnog. Sve kreće od ljudskog. Neizmjerno im hvala na tome. Vratit ću se, obećavam!