Kao i kod odraslih, depresija se može javiti i kod djece, a i kod adolescenata. Depresija, kao poremećaj u navedenom periodu, priznata je tek 1971. godine
![\"\"](\"https://www.ladiesin.ba/wp-content/uploads/2022/02/Mirela-slika-2.jpg\")
Faktore koji utječu na pojavu depresije možemo podijeliti u:
– Biološke (genetsko naslijeđe, utjecaj pubertetskih hormona, karakteristika ličnosti)
– Okolinske (stresni životni događaji, gubici, zanemarivanje, zlostavljanje)
Kriteriji koji se uzimaju u obzir za postavljanje dijagnoze, isti su kao i kod odraslih:
– sniženo, depresivno raspoloženje;
– smanjen interes i uživanje u ranijim ugodnim aktivnostima;
– promjena u tjelesnoj težini i apetitu (gubitak ili porast);
– nesanica ili prekomjerno spavanje;
– umor ili gubitak energije;
– psihomotorna ubrzanost ili usporenost;
– smanjena sposobnost koncentracije, razmišljanja;
– osjećaj bezvrijednosti ili krivice, te povratne misli o suicidu, suicidalni plan ili suicidalni pokušaj.
Ovisno o razvojnoj dobi djeteta klinička slika depresije se manifestira na različite načine.
Djeca najčešće prve simptome prijavljuju tako što se počinju žaliti na razne somatske tegobe, kao što su bolovi u stomaku, povraćanje, glavobolja, mučnina, bolovi u mišićima…
Djeca predškolske dobi imaju tužan izraz lica, povlače se iz igre, pokazuju poteškoće u jelu, zaostajanje u rastu u odnosu na vršnjake, te promjene u ritmu spavanja. Često se žale na bolove u stomaku, glavobolje, imaju napade plača, te izljeve bijesa. Također, mogu se javiti noćni strahovi i separacijska anksioznost (strah od odvajanja-najčešće majke ili oca), te noćno mokrenje.
Mlađa školska djeca i preadolescenti djeluju tužno, socijalno se povlače, imaju problem s koncentracijom, znaju za sebe govoriti glupa sam, ne vrijedim ništa i slično… te imaju poteškoće s učenjem i samim tim znaju da postižu niže akademske uspjehe. Također, kao druga krajnost može se javiti agresivnost, razdražljivost, brze reakcije i na najmanju sitnicu, te ulaze u interpersonalne konflikte.
Klinička slika depresije kod adolescenata je veoma slična kliničkoj slici depresije kod odraslih, međutim postoje i neke specifičnosti. Depresivni adolescent imaju češće burne emocionalne reakcije. Također, češće su prisutne tegobe sa snom, pa teže ulaze u san, često noćno buđenje ili prekomjerno spavanje. Apetit je isto tako zahvaćen promjenama, pa se prejedaju ili gube apetit.
Depresija kod adolescenata pogađa i polje samopouzdanja, pa je ono nisko, prati ih osjećaj bezvrijednosti, beznadežnosti, na što se javljaju suicidalne ideje i česti pokušaji istih. Zbog svega toga, adolescenti znaju da pribjegavaju konzumiranju psihoaktivnih supstanci, što ih dovodi u stanje ovisnosti i problema u ponašanju. Školske obaveze zapostavljaju, koncentracija je otežana, akademski uspjeh znatno loš.
Liječenje depresije kod djece i mladih uključuje psihoterapijski rad kako s djetetom i adolescentom, tako i s roditeljima. Najčešće korištena psihoterapija je kognitivno-bihevioralna psihoterapija i porodična terapija. Veoma bitan faktor u liječenju su roditelji/staratelji zbog povratne informacije o stanju klijenta, ali isto tako i zbog jačanja porodičnih odnosa i boljem razumijevanju stanja u kojem se dijete/adolescent nalazi.
U slučaju težeg oblika depresije primjenjuju se antidepresivi. Zbog svega gore navedenog, mijenjajmo stavove o mentalnom zdravlju. Uložimo više vremena u odgoj i u stvaranju što više poticajnih uslova za djecu i mlade, kako bismo na taj način uradili prevenciju i zaštiti mentalno zdravlje naših najmlađih.