„Rizik od obolijevanja od karcinoma dojke može se reducirati usvajanjem zdravijih životnih navika, koje između ostalog podrazumijevaju umjerenost u ishrani, fizičku aktivnost, smanjen unos alkohola, prestanak pušenja“
Piše: Mr. sci. dr. Berisa Hasanbegović, medicinski onkolog
Karcinom dojke je najčešće maligno oboljenje u ženskoj populaciji sa skoro 1.200 novootkrivenih slučajeva godišnje u Bosni i Hercegovini. Svijest bh. stanovništva o karcinomu uopće je na nezavidnom nivou. Još uvijek se karcinom kao bolest poistovjećuje sa smrtnim ishodom, a pacijenti s malignim oboljenjima se stigmatiziraju od okoline.
Sve žene moraju biti svjesne činjenice o učestalosti karcinoma dojke, ali isto tako i o izlječivosti ove bolesti ukoliko se pravovremeno dijagnosticira. Tumori dojke manji od 2 centimetra s negativnim limfnim čvorovima u pazušnoj jami imaju stepen izlječenja od čak 97%!
Svaka promjena u dojci nije karcinom. Ali, za svaku promjenu je neophodna osnovna dijagnostička obrada koja podrazumijeva ultrazvučni i mamografski pregled. Na osnovu tih pregleda preporučuju se dodatni pregledi, npr. magnetna rezonanca (MRI) pregled dojki i biopsija sumnjive promjene.
Karcinom dojke je, kao i druge maligne bolesti, uzrokovan nizom međusobno povezanih faktora. Postoje genetske mutacije koje su udružene sa povećanim rizikom od obolijevanja od određenih malignih oboljenja, ali njihovo postojanje, samo po sebi, ne mora nužno značiti da će osoba s tom genetskom mutacijom zaista i oboljeti od te maligne bolesti. Takve osobe su visokorizične i trebale bi biti svjesne toga, te u skladu s rizikom obolijevanja, sprovoditi periodične kontrolne preglede ili sprovesti terapijske mjere u smislu smanjenja rizika od obolijevanja.
Rizik od obolijevanja od karcinoma dojke može se reducirati usvajanjem zdravijih životnih navika, koje između ostalog podrazumijevaju umjerenost u ishrani, fizičku aktivnost, smanjen unos alkohola, prestanak pušenja.
Redovnim kontrolnim pregledima karcinom dojke možemo otkriti u ranom stadiju. Stoga je važno u okviru cjelokupne zdravstvene politike afirmirati programe ranog otkrivanja ili skrininga, koji podrazumijevaju samopregled dojki i periodične kliničke preglede nakon 20. godine života, te mamografske preglede nakon 40. godine života. Raniji mamografski pregledi preporučuju se ženama s većim rizikom od obolijevanja (nasljedne genetske mutacije, oboljenje kod bliskih srodnika, žene kod kojih je u mlađoj dobi sprovedeno zračenje grudnog koša zbog drugih oboljenja).
Sada je naročito važno pričati o karcinomu dojke i malignim oboljenjima uopćeno.
Posljedice pandemije Covid-19 na dijagnostiku i liječenje, tj. incidencu i mortalitet od malignih oboljenja, kao i psihološki status onkoloških bolesnika, izazivaju opravdanu globalnu zabrinutost zdravstvene zajednice. Strah od infekcije Covid-19, kao nadogradnja na uobičajene strahove od dijagnoze malignog oboljenja, te poremećeno funkcioniranje medicinskih službi, usporio je ili zaustavio odlaske na preglede, dijagnostiku i liječenje.
Pandemija Covid-19 izazvana SARS-CoV-2 virusom, uzrokovala je zatvaranja gradova i država širom svijeta u proteklih više od godinu. Brojni su dokazi značajnog psihosocijalnog utjecaja pandemije na globalnom nivou, sa osjećajima straha i anksioznosti zbog rizika od Covid -19 infekcije, nesigurnosti zbog slabljenja globalne ekonomije, kao i smanjene socijalne povezanosti usljed mjera distance, karantina i restrikcija u putovanjima. Iako su simptomi ove bolesti često blage do umjerene prirode, onkološki pacijenti su skloniji razvoju težih oblika bolesti i komplikacija i grupa su pacijenata sa višom stopom mortaliteta, potencijalno i zbog imunosupresivnog efekta uobičajenih onkoloških tretmana kao što su kemo, radio i imunoterapija.
Onkološki pacijenti često su podložni psihološkim efektima svoje dijagnoze. Stres povezan sa malignim oboljenjem, intenzivne neprijatne emocije koje utječu na svakodnevno funkcioniranje, navedene su kao česte negativne posljedice dijagnoze i usko su povezane sa nesigurnošću. Prepoznavanje i preveniranje stresa je važno, jer 10-20% pacijenata osjeća hronični stres, nekada i do šest godina nakon završetka liječenja. Izazovi za onkološkog pacijenta u specifičnom kontekstu Covid-19 pandemije nadograđuju se na ranije psihološko opterećenje. Dodatnoj nesigurnosti doprinose i razne kontroverzne informacije o tome je li određeni onkološki tretmani, kao imunoterapija, utječu na Covid-19. Neznanje o tome da li ih neka terapija koju primaju može dovesti u opasnost ukoliko obole od Covid-19 infekcije, dovodi onkološke pacijente u veći stres nego ostalu populaciju.
Hronični stres, putem neuroendokrinih procesa u organizmu, dugoročno utiče i na imunološki sistem, te poput začaranog kruga, negativno utječe na proces liječenja i tolerancije onkološke terapije. Kako su nervni, endokrini i imunološki sistem međusobno povezani, u liječenju maligne bolesti važno je ne zanemariti psihičko zdravlje, kako bi imunološki sistem optimalno djelovao. Narušeno psihičko zdravlje može povratno negativno djelovati na tjelesno zdravlje, odnosno može usporiti oporavak tokom liječenja karcinoma ili pospješiti povratak bolesti.
Tijelo može reagirati na stres na način da srce kuca brže, da se jave glavobolje ili osjećaj bola u mišićima, gubitak apetita, bol u stomaku, dijareja, drhtavica, slabost i malaksalost, vrtoglavica, osjećaj težine u grlu ili grudima, premalo ili previše sna. Redukcija stresa moguća je povećavanjem nivoa psihološke otpornosti pojedinca, učenjem efikasnog suočavanja sa problemima, a često se koriste i tehnike relaksacije i medikamentozni preparati na biljnoj bazi kao što je Persen.
Karcinom dojke je izlječiv u ranom stadiju bolesti.
Samopregled dojke važan je dio skrininga ili ranog otkrivanja karcinoma dojke, jer je promjena koju žena vidi ili napipa prvi korak ka dijagnozi i izlječenju.
Karcinom dojke ne može čekati da se završi pandemija.