Piše: Najra Krvavac
Prvih dvadeset i kusur godina života sam provela ne hajući za trendove, beauty naročito. U moju odbranu mogu reći da u moje vrijeme i nije bilo nekih sad da čovjek kaže trendova (naglas se smijem pišući ovo, da znate, ali je živa istina). Od osnovne opreme imali smo Leviske 501, duboke pume ili plitke starke i pamučne majice. Ljeti, dodatna oprema je uključivala nešto malo ljetnih haljina, šorc i majicu na tregere, a zimi gojzerice i montovku. Za prelazno vrijeme smo koristili teksas jakne, što pofucanije to bolje. Usput, jeste li znali da se u dijelovima tuzlanskog kraja teksas jakna zove i gornji dio farmerki?
Od beauty rutine smo se umivali, mazali plavom Niveom i jeli špinat. Ljeti je ova aktivnost bila pojačana moranjem da na moru pocrniš. Bilo je, dakle, potpuno nedopustivo da se s mora vratiš nepocrnjen. Cvarili smo se na julskom zvizdanu i u podne i u pet, a poslije u svojim kontinentalnim kućama neko vrijeme izbjegavali da se ribamo spužvicama pri tuširanju, da boja ne spadne. Još se odlično sjećam nekog svog srednjoškolskog pokušaja da u grad izađem našminkana. Bilo je ljeto, raspust, a ja sam bila zaljubljena u druga iz raje. Tu večer smo svi trebali izaći vani.
Cijelo popodne sam se, uz majčinu i pomoć njenog nesesera i ormara, sređivala. To je bilo vrijeme kad smo jedni po druge dolazili na vrata. Kad je moja ekipa konačno pozvonila tu večer, otvorila sam sva napirlitana, ponosna i uzbuđena. Ovi moji su me pogledali vidno iznenađeni i jedini komentar, i to moje simpatije, je bio: Vidi nje, k’o Tajči. Deset minuta kasnije sam, umivena i obučena u farmerke i majicu, izašla iz kuće. Dosta kasnije su se stvari malo promijenile, pa sam imala i fazu kad je vanjština bila dosta važna. Mackala sam se i trackala, imala sedmične termine u salonima i uvijala trepavice onom metalnom spravicom. Više nije. Tako je kako je.
Od beauty rutine, sad mi je važno samo da me taj dan ništa žiga i da nemam brkove. Nisam dovoljno strpljiva za pet, sedam ili deset jutarnjih ili večernjih kozmetičkih koraka, šminkam se samo kad se moram dovesti u ljudski oblik zbog nekog sastanka. Privilegija freelancera je da je jutarnje tuširanje sasvim dovoljna priprema za ostatak radnog dana. Subjektivan osjećaj mi je da sam na Korčuli najljepša, što nas neminovno dovodi do zaključka da mi je (naj)važnije kako sam iznutra. Imam nekoliko krema koje volim, ali se većina moje kolekcije sastoji od proizvoda koje je izvorno moja najbolja prijateljica kupila sebi, pa joj iz razloga njenog damskog i profinjenog tena nisu odgovarali, i dala ih je meni. Te su mi i najskuplje. Ove koje ja ponekad kupim rijetko kad pređu 20 maraka.
Nedavno sam naletjela na fenomenalan, simpatičan kanal na TikToku tipa koji poskrivećki testira beauty proizvode svoje žene i tvrdi da će to raditi dok ga ona ne uhvati. On je sav iskreno oduševljen novootkrivenim carstvom pomada, tonika, seruma, eye-patcheva, pipeta, pilinga, minerala i vitaminskih pripravaka za lice i ostale dijelove tijela. I stvarno, od prvog videa do danas vidno se proljepšao. Nekako sija. O meni, pak, dosta govori činjenica da je to jedini beauty kanal koji pratim na društvenim mrežama.
Nikako da popamtim za šta služi niacin, a za šta retinol. Maske za lice povremeno kupujem, ali ih biram kao dijete, po tome kakvo im je pakovanje i kako mirišu. Nekad me Božja ruka odvede i do police sa kju tenovima i kolagenima, nekad ih čak i koristim, vjerovatno potpuno neispravno. S vedrije strane, idući ću mjesec napuniti 52 i još uvijek nemam neku ozbiljniju boru da se s njom pohvalim. Sad, da li je to zato što sam često na otoku, jer još uvijek jedem dosta špinata ili možda moja U. bira baš dobre stvari, pretpostavljam da nikad nećemo ni saznati.