Amer Hadžikadić, generalni direktor firme Oracle BH: Neustrašivi lider

Slijedom želja Ladies In zajednice, ispričali smo i priču o čelnom čovjeku američke multinacionalne softverske kompanije za područje BiH. On je i predavač na privatnom univerzitetu – Sarajevo School of Science and Technology, a u privatnom životu suprug i otac troje djece koju potiče na kreativno razmišljanje

Piše: Elma Zećo; foto: Muamer Kolar

Dok prilazi stolu, u njemu vidite samouvjerenost i odvažnost, no kada vam pruži ruku, on odmah napušta gard izgovarajući popularno: “Ćao!” U razgovoru je jednostavan i zahvalan sagovornik. Ima manire, pokazuje da voli rodbinu i da poštuje starije. Amer Hadžikadić (42) takvom stilu življenja naučen je odrastajući u svom rodnom gradu – Doboju.

Ruka sudbine

Još dok je bio radoznali dječak najviše je vrijeme volio provoditi sa svojim rođacima, a oduševljen poslovnim pričama svojih obrazovanih roditelja, bio je siguran da će jednoga dana krenuti njihovim stopama. No, kada je donosio odluku o svom životnom putu, došavši upisati elektrotehniku na University of North Carolina u najnaseljenijem gradu ove američke države – Charlotte, njegov plan promijenit će ruka sudbine vodeći ga tamo gdje pripada.

Tamošnji profesor, dobar poznanik njegovog amidže Mirsada Hadžikadića, profesora na istom univerzitetu, koji je napravio zavidnu karijeru na polju kompjuterskih nauka u Americi, inače bh. javnosti poznat kao kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH na općim izborima 2018., vidjevši prezime Hadžikadić, po inerciji je zaključio zbog čega je Amer tu, a on, ne znajući kako reći ne, odlučio je upisati prvu godinu studija na Odjelu za kompjuterske nauke, misleći da će se vratiti svojim željama čim prije. Ipak, nije.

-Već nakon prvog odslušanog semestra shvatio sam da sam na pravoj adresi. Bio sam fasciniran ovim naučnim poljem i nije mi padalo na pamet da mijenjam smjer- kaže Amer, koji će svoj novac početi zarađivati tokom studija kada je dobio prvo zaposlenje u struci. Od tada do danas stranice njegovog profesionalnog portofolija ispisao je rad u mnogim velikim kompanijama, a više od tri godine obnaša funkciju generalnog direktora američke multinacionalne softverske kompanije za područje naše zemlje – Oracle BH.

–Nisam ljubitelj čestog mijenjanja radnih mjesta. Više bi mi prijalo duže ostajanje, ne po petnaest, dvadeset godina, ali i tri, četiri godine su, realno, malo. No, motiv za prelazak uvijek je bila bolja mogućnost koja čovjeku dozvoljava da bude više ispunjen i da doprinese više. Važno mi je također da određenu cjelinu zaokružim na prethodnom radnom mjestu. To je moj princip. Nisam nikada otišao usred projekta iz neke firme, ili da nešto ostavim nedovršeno – govori Amer, kojem je po dolasku u Oracle BH bilo interesantno primijetiti da se najveća menadžerska pozicija nakon niza stručnjaka iz biznisa ovoga puta dodjeljuje inžinjeru informatike.

–Kolegica mi je ispričala da je cilj uprave da se ono što Oracle nudi u punoj mjeri plasira na tržište. Pred mene su stavljena finansijska očekivanja, te da Oracleovi proizvodi na tržištu dobiju svoju pravu upotrebnu vrijednost.

Da li je uspio u tome, pitamo ga.

–Mislim da jesam. I moje kolege me izuzetno dobro prate. Gradimo dugoročne odnose s klijentima. Nismo samo tu dok se nešto prodaje, nego i za vrijeme implementacije, a klijente obilazimo i u toku životnog ciklusa jednog proizvoda. Poprilično sam siguran da oni dobijaju stvarnu vrijednost onoga što nabave.

Amer kod svojih kolega cijeni kada ispoljavaju inicijativu i samostalnost. Atmosfera u timu treba biti pozitivna, naklonjena otvorenosti kolektiva da svaki član može slobodno govoriti o svemu, jer se tako brže rješavaju razmirice, ukoliko postoje.

U okruženju u kojem se sporije prihvataju nove tehnologije posao traži još više pasije, kreativnosti, dovitljivosti i posvećenosti. U Oracleu ovakva pravila igre prihvata dobro uigrani tim.

-Nama nije strano da se čujemo u 11 navečer kako bismo ocijenili u kojoj smo fazi s poslom, te da mailove obrađujemo kasno navečer. Pokušavamo da poslije radnog vremena ne opterećujemo nikog, da nam vikendi budu slobodni, ali ne uspijevamo uvijek u tome.

Način na koji se nosi sa stresnim situacijama nije se mnogo promijenio od vremena kada je bio mladi stručnjak. Obično dobije snagu da može još više raditi. Priznaje da to utječe na san, ali se promijeniti ne može.

-Fokusiram se na ono što stvara stres i da tu situaciju prevaziđem što prije. Nisam tip koji će reći da će nešto proći. S izazovima i problemima se hvatam u koštac.

Sjajna informatička budućnost BiH

Osim što je uspješan menadžer, Amer već više od deset odina predaje na privatnom univerzitetu Sarajevo School of Science and Technology. Druženje s mladim ljudima, koji vole da se šale i koji vole da rade, Amer doživljava kao beneficiju koje se uprkos sve većem nedostatku vremena ne može odreći.

–Raditi sa studentima predstavlja u potpunosti drugačiju sferu u poređenju s industrijom. Druga su mjerila. Tu, ispred sebe, imaš studente koje u najmanju ruku trebaš zainteresirati za temu koju predaješ. Volimo diskusije, razrađujemo teme i razmjenjujemo mišljenja. Od samog početka to doživljavam kao osvježenje, i koliko god znači dodatni fizički umor, toliko me psihički rastereti.

Na osnovu rada s mladim naraštajem Amer BiH predviđa sjajnu budućnost na polju informatike. I njegove kolege s drugih fakulteta, priča nam, slažu se da imamo jak potencijal, a ono što ga konkretno kod studenata SSST-a oduševljava jeste činjenica da su izuzetno poduzetni. Veoma je malo onih koji već nemaju neki svoj mali privatni biznis, a neki su uspjeli napraviti i velike projekte, poput trgovačke platforme Pik.ba, koja se danas zove OLX.

-Morate biti neustrašivi i malo rizikovati da biste došli do većih uspjeha. Ako uspijemo zadržati mlade ljude ovdje, ne bojim se budućnosti. Zato država mora stvoriti bolju klimu. Mi bismo čak mogli biti vodiči u nekim stvarima u našem regionu.

A kada bi ga mladi upitali šta je bio njegov recept za uspjeh, kako bi glasio njegov odgovor?

–Rad, red i disciplina su neizostavni, ali to nije dovoljno. Uvijek savjetujem studente da svoj posao ne posmatraju usko. Ako ste programer, nemojte razmišljati samo programerski. Sagledajte širu sliku zadatka koji se stavlja pred vas. Saznajte zašto nešto ljudi traže od vas, pa onda ponudite rješenje. Programski jezik se nauči, ali važno je sagledati kompletnu biznis praksu da biste bili dobar programer, odnosno, važno je najprije izučiti poslovne procese i logiku jedne oblasti, pa se tek onda upustiti u dizajn rješenja.

Porodični čovjek

Poput brojnih drugih bh. porodica koje su se zaputile u inostranstvo rastjerane vihorom rata, porodica Hadžikadić nastanila se u SAD-u. Uspješno su se adaptirali, ali u svojoj duši su znali da će doći trenutak povratka u domovinu. Kao 24-godišnjak Amer je prvi krenuo na put. Bez mnogo razmišljanja. Nostalgičan i željan da više vremena provodi s rodbinom baš kao nekada. Sreća pa nije razmišljao o detaljima, kaže, jer tek kada se vratio shvatio je da je ostavio svoju najbližu porodicu, a i uvidio da živjeti u BiH i doći ljeti na odmor nije isto.

-Međutim, bio sam uporan. Želio sam dati šansu ovom ovdje. Kada sam nakon tri mjeseca trebao donijeti odluku da li da se vratim u Ameriku, ili da ostanem u Sarajevu, odlučio sam da još malo ostanem. Prošla je godina. Nisam otišao. Shvatio sam da mi je ovdje sasvim OK. U međuvremenu se vratila i moja sestra, jer nije željela da bude tetka iz Amerike, nego tetka koja će svakodnevno vrijeme provoditi s bratovom djecom. Nažalost, kada su se roditelji pripremili za povratak, otac je preminuo. Mama se vratila, tako da je moja najuža porodica sada ovdje.

Posebno veselje u Amerov život unosi troje mališana: kćerke Naida (9) i Ajla (5), te osmomjesečni dječačić Edin. Svojim dolaskom na svijet djeca su na njega utjecala različito. S prvim je shvatio da više nije sâm i da ne smije pristajati na velike rizike. No, drugo dijete, reći će, probudilo ga je u potpunosti.

-Tada sam u sebi vidio svog oca. Shvatio sam da više nisam mladić sa ženom i malim djetetom, da sam odrastao čovjek koji ima o njemu ovisnu porodicu. To je bila najveća promjena koju je u moj život unijelo očinstvo. S trećim djetetom je najlakše, jer si sve shvatio i sve znaš.

Amer je strožiji otac. Za njega je važno dati djeci krila da polete, ali i naučiti ih da znaju cijeniti stvari, da se moraju u životu truditi, raditi, te da budu širokih vidika. S kćerkama uvijek razgovara. Možda nekim temama nisu dorasle, ali ih je važno potaknuti na razmišljanje, stav je njegov.

-Meni su moja djeca relaksacija. Volim sjesti s njima, zagrliti ih i pomaziti. Razgovaramo i družimo se – govori Amer, koji se nakon napornog radnog dana također odmara uz sport, i to bilo koji. Prati ligu šampiona, ali srce najviše kuca za domaće klubove – FK Sarajevo, te KK Bosna.

–Redovno pratim sportove i svoje omiljene klubove iz Amerike, naprimjer, Panthers, Heels, 49ers, Braves… Nije bitno u koliko sati je utakmica, s kojom vremenskom razlikom, te šta me od obaveza čeka narednog dana.

Iščitavanje sportskih vijesti njegov je ritual i pred spavanje. Ne traje dugo, jer zavjesa sna veoma brzo prekrije njegov pogled, dok muzika noćnog odmora počinje da svira. A u novom danu ponovo se ogrne svojim najjačim osobinama nastavljajući osvajati nove vrhove.

Bijeg od svakodnevnice

Kuća na Pelješcu mjesto je prema kojem se Amer s porodicom rado zaputi. Mirno okruženje, više seosko s prelijepim pogledom na Korčulu, puni baterije i vraća u život kao nijedno drugo. Osim prema moru, rado putuje u grad svog rođenja kao i u Tuzlu, odakle je njegova supruga. Tamo ih dočekuje rodbina. Zimi je na planinama, dok se od dinamične svakodnevnice zaklanja u svom domu u Sarajevu. -Kada smo supruga i ja odlučivali o našem životnom okruženju, opredijelili smo se da naša kuća bude izvor ugođaja, da radnim danima ni vikendom ne moramo nigdje ići da bismo ga imali. Dovoljno je da izađemo na našu terasu. Sjedimo i pijemo kafu po tri sata. Puštamo muziku, djeca se igraju na košarkaškom terenu uz kuću, dođu njihovi vršnjaci iz mahale, roštiljamo… To je naša oaza mira.