Search

Alma Terzić Saraçoğlu: Gluma kao životni put

Svoj glumački put počela je još kao dijete na daskama Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici, a danas plijeni pažnju publike i kritike u jednoj od najgledanijih turskih serija – Kuruluş Osman

 

 

 

Razgovarala: Indira Delić

Foto: LADIES IN

 

Glumica Alma Terzić Saraçoğlu svoj glumački put počela je još kao dijete na daskama Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici, a danas plijeni pažnju publike i kritike u jednoj od najgledanijih turskih serija – Kuruluş Osman.

 

 

 

 

Njen talenat, odlučnost i posvećenost profesiji oblikovali su je u jednu od rijetkih bh. glumica koje su uspjele izgraditi međunarodnu karijeru. Diplomirana glumica sarajevske Akademije scenskih umjetnosti iza sebe ima niz zapaženih uloga – od filma Snijeg i svjetske produkcije U zemlji krvi i meda, do historijskih spektakala u Turskoj.

 

 

Alma, po čemu najviše pamtite svoje djetinjstvo u Zenici?

 

– Djetinjstvo u Zenici sam provela, uglavnom, u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica. Uspomene kojih se sjećam su vezane za scenu i predstave koje sam radila – još od svoje sedme godine.

 

 

 

Glumačku karijeru ste počeli kao dijete u Bosanskom narodnom pozorištu. Po čemu pamtite to vrijeme i kako je ono oblikovalo Vašu umjetničku ličnost?

 

– Provedeno vrijeme na sceni u  Zenici je svakako imalo mnogo utjecaja na moj razvojni put kao glumice. Ono što sam osjetila još kao dijete jeste da je scena moja velika igraonica, a da su ljudi koji rade oko scene i na sceni sa mnom moja velika porodica. Taj osjećaj nikad se nije promijenio bez obzira da li radila u pozorištu ili filmu.

 

 

Diplomirali ste na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Kada analizirate vrijeme provedeno na fakultetu, kako je bilo?

 

 

– Vrijeme koje sam provela na akademiji je najkvalitetnije koje sam sebi pružila kao glumica. To je bio period edukacije i rada na sebi i na zanatu glumca. Sistem koji sam naučila je uvijek baza na koju se oslanjam i gotovo nikad do sada me nije iznevjerio. Na tome sam beskonačno zahvalna velikim glumačkim imenima i divnim profesorima.

 

U kojem trenutku svoje karijere ste shvatili da ste na pravom putu i da nema povratka?

– Možda će vam zvučati nestvarno, ali ja sam već sa sedam godina znala da je ovo moj put i da ću biti glumica.

 

Zbog ljubavi ste se preselili u Tursku, a tamo ste izgradili i zavidnu karijeru. Danas Vas gledamo u popularnoj seriji Kuruluş Osman, rame uz rame s Burakom Özçivitom. Kako biste opisali to iskustvo i saradnju s turskim kolegama?

 

– Veoma sam sretna što sam ponovo dobila prilıku da radim na karakteru Sofia koju sam još prije pet godina izgradila, ali sam zbog trudnoće morala prekinuti saradnju. Zaista uživam u radu na setu i sa ekipom. Svaki dan je potpuno novo iskustvo s obzirom na to da radimo u veoma teškim uvjetima. Naša realnost se svakodnevno ogleda u scenama sa 200 statista, konjima i velikim akcionim koreografijama u svim vremenskim uvjetima. Mnogo sam ponosna na svoju ekipu i na svu podršku koju pružamo jedni drugima.

 

Turski jezik govorite izvanredno. Koliko je bilo izazovno glumiti na jeziku koji nije maternji? Kako ste se pripremali za ulogu princeze Sofije?

 

– Naravno da ovaj put od deset godina koji sam prolazila u Turskoj kao prva bh. glumica koja živi i radi Turskoj nije bio lagan posebno na početku. Ali sam neprekidnim radom na jeziku, na sebi kao ličnosti i naravno kao glumice uspjela održati se na tržištu i sada sa ponosom mogu rećı da se moj trud isplatio. Karakter Sofije sam pripremala još prije pet godina gledajući historijske filmove, istraživajući akcione ženske uloge. Sofia nije bio karakter koji je produkcija odmah prihvatila, jer je ona prva ratnica na turskom tržıstu. Do sada je uloga žena uglavnom bila vezana za poslove oko kuće ili uloge majke… Za ulogu Sofije je bila velika priprema… Ne samo mene, nego i produkcije koju sam morala da uvjerim da prihvati ovaj rizik koji smo nazvali  princeza Sofia.

 

Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili baveći se glumom?

 

– Strah je iluzija koja te samo sprečava da živiš život koji zaslužuješ.

 

Vaš izgled i stil često privlače pažnju javnosti. Imate li beauty rutinu kojoj ste vjerni i šta za Vas znači njegovan izgled?

 

– Ja sam definitvno žena koja voli da svake sedmice ode na masažu, na nokte i frizuru. Po pitanju oblačenja nisam opsjednuta markama ili stilom. Moje oblačenje uglavnom zavisi od mog raspoloženja, a ne odjevnog koda. Moja beauty rutina je priprema za 10 km maraton ove godine… Mogu reći da je za mene važnije zdravo njegovano tijelo nego odjevni predmeti na mom tijelu.

 

Jeste li ikada razmišljali o tome da stanete i s druge strane kamere – kao rediteljica? Vidite li sebe u toj ulozi u budućnosti?

 

– Mislim da, kao i za svaki posao, edukacıja je ključna tačka za bilo koji rad  i naravno talenat bez kojeg ne možete ni početi. Da bih sebe pustila u rediteljske vode, kao i uvijek, morala bih uraditi velike pripreme koje bi definitivno trajale godinama.

 

Da niste glumica, bili biste?

 

– Mislim da su mi poslovi uređenja enterijera i arhitekture jako bliski kao i organska poljoprivreda.

Koliko ste kritični prema samom sebi?

 

– Veoma sam kritična prema sebi i to je osobina koja me uvijek tjera naprijed. Nikad destruktivna prema sebi i svojim osjećajima samo iskrena.

 

Možemo li uskoro očekivati neki Vaš angažman u BiH? Ima li projekata koje biste voljeli podijeliti s našom publikom?

 

– Za sada nemam nove ponude iz Bosne i Hercegovine, ali bih svakako voljela raditi na svom jeziku s obzirom na to da je prošlo više od šest godina kada sam posljenji put glumila na svom jeziku.

 

Iza kulisa jednog radnog dana

– Moj radni dan na snimanju serije Kuruluş Osman počinje već u pet ujutro – zagrijavanjem, doručkom i pripremom scena za taj dan. Pick-up je obično oko sedam sati, a tri sata vožnje do seta iskoristim za dodatni rad na tekstu i analizu uloga. Snimanje počinje u 11 sati i traje otprilike deset sati. Nakon povratka kući slijede kratki odmor i priprema za novi radni dan – još šest sati posvećenih koncentraciji i radu na ulozi. Slobodne dane koristim da održim kondiciju i snagu – trčim na traci, radim na sebi i svom unutrašnjem balansu