„Da sam vodila dnevnik, sigurno ga ne bih pisala s takvom upornošću i dosljednošću. Zahvaljujući najdražem magazinu, ipak imam ozbiljnu zbirku životnih eseja, njih čak stotinu. Drage moje, dragi moji, sretno prvih 100“
Prije nego ubodem ijedno drugo slovo na ovoj tastaturi, želim reći sljedeće: Ladies In je integralni dio mog života već dugih devet godina i velikih 100 brojeva. U timu sam i na ovoj stranici od početka i iskreno kažem da nema puno stvari koje me raduju kao pisanje ove kolumne. Pomogla mi je da, makar jednom mjesečno, zastanem i sagledam gdje sam, kako sam, šta sam naučila i koji putevi mi se otvaraju nakon toga. Da sam vodila dnevnik, sigurno ga ne bih pisala s takvom upornošću i dosljednošću. Zahvaljujući najdražem magazinu, ipak imam ozbiljnu zbirku životnih eseja, njih čak stotinu. Drage moje, dragi moji, sretno prvih 100! Sad idemo po još 105, pa o5.
A, na vječno pitanje kad će knjiga: hoće. Samo što nije. Kad magazin dođe na 200.
1.
August miriše, a činjenica da se evo upravo sad ne mogu sjetiti koliko ću tačno godina napuniti ovaj mjesec govori da je možda vrijeme da ih prestanem brojati. Rođendan ću, kao uostalom zadnjih deset, proslaviti na otoku. A, ove godine bezbeli imam(o) razloga za slavlje. Izvukla sam se relativno neoštećena iz tri urnebesne ovogodišnje zdravstvene epizode. OK, možda lijevom rukom više ne mogu raditi filigranski precizne poslove (a kao nekad sam ih radila, jesam, kako da nisam), ali pouzdano i provjereno s njom sada još jače grlim ljude koje volim i ljepše mašem životu i svemu što tek dolazi. Ovih, recimo, još stotinu Ladies In magazina.
2.
Svijet je poludio. Sve do nedavno sam vjerovala da ću, s godinama, bolje razumjeti svijet oko sebe. Ispostavilo se da je potpuno suprotno. Što više gledam, manje znam. Ako je historija učiteljica života, kazivahu stari Rimljani, kako je moguće da je oko nas ovoliko grabeži, zla i ratova? Ta ništa dobro od njih nismo vidjeli ni dobili. U ovo ne računam ratne profitere, a možda bih trebala. Ako ništa, radi boljeg razumijevanja. Kako god, konačno sam samu sebe dovoljno istrenirala da se dnevno-političkim pitanjima bavim po modelu čitanja naslova na portalima. Nekad malo stanem pa se mislim, da sam ovoliko trenirala zmijsko tijelo koliko sam ignoriranje budalaština oko sebe, do sada bih bila najtraženiji top model u poznim godinama.
3.
More sve liječi. Ako, kojim sretnim slučajem, ovog trenutka magazinom štitite lice od sunca dok ležite na plaži ili ga listate rukama još mokrim od plivanja, sjetite se da nije važno šta je bilo trenutak prije ovog, a svakako je nevažno šta će se desiti poslije njega. Vi ste sad, ovdje, posoljeni morem i predivni. Nikada ni ljepši ni mlađi. Soak it up, što bi rekli na engleskom, jer na našem glupo zvuči. A, istinito je.
4.
Knjigom protiv mobitela. Koncentracija kokoši koja me prati većinu godine zadnjih godina magično iščezne s prvim ljetnim danima. Pa se vratim knjigama i svaki se put nanovo iznenadim kako ništa nema veću moć da vas iščupa iz realnosti i provede mirisnom livadom novog iskustva. Niti ima bijega jeftinijeg od toga, da se ne lažemo. Iskoristi to (ovo već sasvim pristojno zvuči i na našem).
- i sve ostalo
Da bismo trajali stotinu izdanja, a ovaj nam konkretan Ladies In slučaj to i pokazuje, u svaki novi broj treba upakovati novoga znanja, novog sadržaja. Neko nam neće ni za šta poslužiti, neko će nam drugo opet glavu spasiti, nije to ni toliko važno. Bitno da ga nakupimo dovoljno da trajemo.
Hajde da idemo s tim.