„Od turske invazije 1974. Kipar je podijeljen na dva dijela, na veći međunarodno priznati južni dio, nastanjen uglavnom Grcima, i manji sjeverni dio – samoproglašenu Tursku Republiku – Sjeverni Kipar“
Tekst i foto: Stipe Filipović
Kada biram gdje želim provesti godišnji odmor trudim se izabrati neku nekomercijalnu destinaciju. Ovoga ljeta odabir je pao na najistočniji otok u Sredozemnom moru koji je dugo godina bio raskrižje Evrope, Azije i Afrike – na kojem su još uvijek prisutni tragovi drevnih civilizacija – rimske, bizantijske i venecijanske.
Odredište bogatih Rusa
Od turske invazije 1974. Kipar je podijeljen na dva dijela, na veći međunarodno priznati južni dio, nastanjen uglavnom Grcima, i manji sjeverni dio – samoproglašenu Tursku Republiku – Sjeverni Kipar. Nisam bio niti malo iznenađen kada sam pročitao da je Kipar najsunčaniji otok Sredozemlja s oko 340 sunčanih dana u godini. Ljeti se u priobalju temperatura i po noći rijetko spušta ispod 32 stepena. Klima, doduše, nije ista u svim dijelovima otoka. Planine Troodos i Başparmak prostiru se paralelno s obalom i zatvaraju unutrašnjost otoka. Posljedica toga je da unutrašnjost ima toplija ljeta, hladnije zime, te manju količinu oborina od priobalja.
Gledajući kroz prozor aviona dalo se naslutiti da je Kipar polupustinjski otok. Jednako tako sve vile koje mahom u dvorištu imaju bazene, pretpostavio sam da je Kipar odredište mnogih bogatih Rusa, što se na kraju i obistinilo.
Prva destinacija mi je bila Limassol koji je ujedno turistički najposjećeniji grad na ovom otoku. Velike pješčane plaže, veoma toplo more, duge šetnice uz more, resorti mahom uz samu obalu obilježavaju ovaj gradić.
Promenada Molos nalazi se nedaleko od centra grada, uz obalu mora. Prostire se od stare luke do plaže Olympion beach, a prepoznatljiva je po dvostrukom redu palmi, te se smatra jednom od najljepših parkova u čitavom Mediteranu.
Nakon nekoliko dana provedenih u Limassolu opuštajući se i uživajući u tradicionalnim grčkim i turskim okusima, nastavio sam put obilaskom glavnoga grada Kipra. Nicosia je smještena u centralnom dijelu otoka. S jedne strane veoma lijepa prijestolnica, a s druge strane obuzme vas tuga, jer je grad podijeljen na dva dijela, ne samo geografski već i fizički.
Cjenkanje – kao i u svim bazarskim zemljama
U samom centru grada nalazi se i granični prijelaz koji regulira prelazak s jedne strane na drugu. Najčešće ga koriste turisti, dok domaći nerado prelaze s jedne strane na drugu.
Grad je relativno mali, ali ima sve ono što jedna prijestolinca treba imati; glavni trg, park koji izgleda kao da je smješten u koritu presušene rijeke, shopping areu i pijacu na kojoj je popularno cjenkanje kao i u svim bazarskim zemljama.
Povratak na obalu i pohod na grad Paphos na samom početku me uvjerio da je više rezerviran za porodični odmor. U samom centru grada nalaze se arheološke iskopine koje nam odaju da Kipar ima bogatu historiju.
Iz helenističkog i rimskog razdoblja sačuvani su ostaci Tezejeve vile (2. stoljeće pr. Kr.), pozorišta (4. stoljeće pr. Kr.), rimske konzulske palače čiji su raskošni mozaici velika turistička atrakcija. Tu su i katakombe iz starokršćanskog razdoblja, a znamenita je i bizantska tvrđava koju su dogradili Mlečani 1570. godine.
Dvorac u zapadnom dijelu grada, podignut je u 13. stoljeću, a tokom tog stoljeća bio je više puta obnavljan. Imao je namjenu utvrde, zatvora i skladišta. Danas je dvorac i trg ispred njega mjesto održavanja kulturnih događanja, a posebno se ovdje organizira festival Afrodite.
Duge pješčane plaže, luksuzni hoteli, kristalno čisto more, tradicionalni restorani iz cijeloga svijeta nam govore da je Paphos prava turistička meka. Tako mala zemlja, a toliko toga u ponudi za vidjeti. Obavezala me je da se vratim i razgledam planinske dijelove… Bez obzira na to što je prosječna dnevna temperatura na Kipru 25 stepeni, u zimskom periodu na planinskim masivima se može i skijati.