Selma Karić govori o iskustvu u MasterChefu, ljubavi prema bosanskoj kuhinji, ličnom rastu i planovima za budućnost u gastronomiji
Kako Vam je završetak MasterChefa promijenio pogled na vlastite mogućnosti i sposobnosti?
– Završetak MasterCheFa mi je dao jednu duboku potvrdu – da su granice koje često sebi postavljamo više mentalne nego stvarne. Kroz proces sam shvatila da imam puno više snage, fokusa i kreativnosti nego što sam mislila. Nakon tog iskustva više ne sumnjam u sebe na isti način.
Šta Vam je najviše ostalo u sjećanju iz cijelog iskustva – takmičenje, ljudi ili trenuci u kuhinji?
– Najviše su mi u sjećanju ostali trenuci. Oni mali, tihi momenti između zadataka i kamera – pogledi podrške, nervozni osmijesi, šale u zadnji čas, osjećaj zajedništva i pritiska u isto vrijeme. Ali takmičenje bez ljudi ne bi bilo takmičenje, jer upravo ti trenuci nose emociju i ostaju najduže u pamćenju.
Kako ste se nosili s pritiskom i očekivanjima, posebno u završnim epizodama?
– Pritisak je bio ogroman, ali sam naučila da ga pretvorim u fokus. Disala sam duboko, vraćala se osnovama i vjerovala svom znanju. U završnici sam shvatila da savršenstvo nije cilj – autentičnost jeste, ostati svoj u svakom trenutku.
Koja je najveća lekcija koju ste naučili o sebi tokom cijelog procesa?
– Naučila sam da sam jača i smirenija nego što sam mislila. Da pod pritiskom mogu ostati svoja, slušati intuiciju i ne izgubiti strast prema onome što radim. I da je povjerenje u sebe jednako važno kao znanje i iskustvo.
Šta biste danas učinili drugačije u kuhinji i u pristupu takmičenju?
– Sve bih isto ponovila, jer sve je bilo onako kako treba i kako je najbolje za mene. Takmičenje je bitno, ali puno bitnije je ostati svoj. U životu se uvijek vodim srcem i nikada me nije prevarilo.
Kako Vam je iskustvo MasterCheFa utjecalo na odnos prema bosanskoj tradiciji i kuhinji?
– Duboko sam vezana za okuse na kojima sam odrasla i važno mi je da ih sačuvam, ali istovremeno osjećam potrebu da ih reinterpretiram i predstavim na moderan, čist i promišljen način. Smatram da mi je prepoznatljiv potpis upravo igra s okusima – volim balans, ali i hrabrost, koketiranje sa začinima i spajanje naizgled nespojivih elemenata u harmoničnu cjelinu. Za mene je kuhanje dijalog između prošlosti i sadašnjosti, emocije i tehnike, i to je ono što najčešće prenosim kroz svoje tanjire. A MasterChef mi je samo otvorio nove vidike, proširio znanje i još me jače vezao za tradiciju bez koje ne bih bila to što jesam.
Koji dio bosanske kuhinje smatrate najvažnijim za očuvanje i zašto?
– Smatram da je najvažnije sačuvati stare recepte, ali i sam ritual – vrijeme, strpljenje i ljubav s kojom se kuha. Bosanska kuhinja nije nastala iz žurbe, već iz potrebe da se porodica okupi za stolom. Ta jela nose identitet, sjećanja i osjećaj pripadnosti. Ako sačuvamo taj duh, sačuvat ćemo i samu suštinu bosanske kuhinje.
Kako planirate dalje razvijati svoj kulinarski put, sada kad je show završio?
– San mi je jednog dana ozbiljnije se posvetiti gastronomiji i osmisliti svoj vlastiti projekat – nešto neobično i drugačije. Za sada je to moj san, ali mi daje inspiraciju i motivaciju da učim i istražujem svaki dan. Prošle godine u ovo vrijeme MasterChef je bio samo želja, a sada moja najljepša stvarnost. Tako da vjerujem u svoje snove.
Kako balansirate profesionalni život, porodicu i nove prilike koje su se otvorile nakon showa?
– Balansiram tako što učim birati – ne sve, nego ono što ima smisla i vrijednost za mene. Porodica mi je temelj, a nove prilike biram pažljivo, da me ne udalje od onoga što jesam. Svaki dan učim postavljati granice, slušati svoj ritam.
Šta biste poručili mladim ljudima koji imaju strast prema kuhanju, ali se boje krenuti svojim putem?
– Usudite se pratiti svoje srce, ono je najbolji kompas. I ne čekajte pravi trenutak – on nikada neće doći. Svaki trenutak je pravi ako vjerujemo u svoje snove i u sebe.