Search

Potpis Emine Hadžić: Luksuz koji se šapuće

Postoje ljudi čiji rad preuređuje prostor. I postoje oni čija prisutnost preuređuje i ljude koji žive u tom prostoru. Emina Hadžić pripada onoj drugoj kategoriji. Dizajnerica koju zovu kada sve mora izgledati besprijekorno, ali koju zovu još više onda kada savršenstvo jednostavno nije dovoljno. U svijetu u kojem se luksuz često mjeri cijenom, rijetki su oni koji ga znaju mjeriti osjećajem.

 

 

 

Emina je jedna od tih rijetkih. Londonska dizajnerica čiji rad potpisuju hollywoodske zvijezde i članovi britanske kraljevske porodice, žena je koja ne stvara samo enterijere — ona kreira priče, atmosfere i trenutke koji ostaju. U njenim rukama zidovi prestaju biti granice i postaju rukopis. Svjetlo postaje emocija, a tišina postaje luksuz.

 

 

 

 

Radite s klijentima iz cijelog svijeta. Koji je najvažniji detalj koji Vam otkriva ko su?

– Njihova tišina. Kako se ponašaju u onim prvim minutama. Tu vidim šta im treba: mir, struktura, sloboda, sigurnost… Prostor uvijek počinjem graditi iz tišine, a ne iz riječi.

 

Koji projekat Vam je promijenio život?

– Onaj koji nije otišao po planu. Nije glamurozan odgovor, ali je stvaran. Projekti koji te „razbiju“ nauče te preciznosti, poniznosti i snazi. Tek tada postaneš dizajner, a ne samo kreator lijepih slika.

 

Radite za one koji mogu imati sve. Šta je luksuz za Vas?

– Vrijeme. Mir. Tišina. I osjećaj da ti prostor služi, a ne suprotno. Luksuz nije zlato — luksuz je kad u svom domu možeš disati.

 

Kakva atmosfera u domu je po tebi najzdravija?

– Ona u kojoj se energija mijenja. Dom mora biti fleksibilan — da zna biti pozornica, ali i utočište. Da vam pruži i snagu i mekoću.

 

Koji Vam je najveći izazov u poslu?

– Ljudi koji žele rezultat, ali ne vjeruju procesu. Dizajn je putovanje, a ne brza korekcija.

 

A najveća radost?

–  Trenutak kada klijent prvi put uđe u svoj novi prostor i samo zašuti. To je znak da sam dotakla emociju, ne samo estetiku.

 

Šta ljudi često ne znaju o Vama?

– Da sam zapravo introvert. Moja kreativnost živi u tišini. U mojim jutarnjim satima, dok London još spava.

 

Kako izgleda Vaš idealan dan?

– Duga šetnja pored mora, dobra kafa, dvije-tri iskrene poruke dragim ljudima i barem jedan trenutak u kojem me nešto oduševi — detalj, riječ, pogled. Ja živim od malih čuda.

 

 Koja je Vaša najveća privatna mudrost?

 

Ne nosim tuđe terete. Ako me nešto povrijedi, ne ćutim — ali ne reagujem odmah. Naučila sam razliku između reakcije i odgovora. Reakcija je impuls. Odgovor je snaga.

 

 Ko Vas je najviše oblikovao kao ženu?

 

– Žene iz moje porodice — snažne, tihi borci, raskošne duše. Od njih sam naučila da se može biti i čvrst i nježan. To je pravi balans.

 

 Kako izgleda ljubav u tvom životu?

–  Tiha. Stabilna. Bez buke i igara.

 

 Šta biste poručila nekome ko želi tvoj put?

– Da bude svoj. Da ne juri estetiku prije identiteta. Stil je prolazan. Karakter je trajanje.

 

 A sebi, onoj mlađoj Emini?

– Ne sumnjaj toliko. Sve će biti u redu.

 

Šta Vas danas najviše inspirira?

– Ljudi koji žive autentično. Prostor voli iskrenost. A i duša, ako ćemo iskreno.

 

Kada uđete u tuđi prostor, što prvo primijetite — a šta ljudi misle da primijetiš?

– Ljudi misle da gledam stil. Ja zapravo gledam energiju. Osjećam šta nedostaje — toplina, jasnoća, fokus, mir… Prostor ti tiho pokaže gdje je čovjek emocionalno stao.

 

Koji detalj u domu najviše otkriva karakter vlasnika?

–  Stanje kuhinje. Ne po čistoći — nego po tome živi li se tamo ili samo fotografira.

 

Postoji li nešto u dizajnu što više ne radite — iako si nekad mislila da ćeš uvijek?

–  Ne radim projekte „da se dopadnem“. Estetika bez integriteta postane prazna jako brzo.

 

 Ako biste mogli da dizajnirate samo jednu emociju u prostoru — koja bi to bila?

Pripadnost. To je luksuz koji se ne kupuje — on se gradi.

 

Šta te najčešće pitaju slavne ličnosti — i šta im nikada ne kažete na prvu?

– Pitaju: „Može li brzo?“

Ja nikad ne kažem: „Ne može.“

Nego: „Može — ali onda to neće biti vi.“

 

Šta bi ljudi bili iznenađeni da saznaju o Vama privatno?

– Da najviše volim dan završiti u tišini, bez ljudi, bez buke. Moja energija se puni samoćom.

 

Koja tvoja navika te pravi boljom dizajnericom, a koju ljudi ne bi povezali s poslom?

– Duga šetnja bez telefona. Tada mi se posloži ono što nisam mogla riješiti za stolom.

 

U koje tri stvari se nikada ne petljate u privatnom životu drugih ljudi?

– U njihove granice. Njihove rane. I njihove izbore. Svako ima svoj ritam.

 

Ako bi Vaša lična filozofija mogla stati u jednu jednostavnu rečenicu, kako bi zvučala?

–  Ne žuri. Ono što je tvoje nikad neće doći prerano, ali ti možeš doći nespremna.

 

Koji kompliment Vam je najdraže čuti — i zašto?

– Kad kažu da se u prostoru „osjete“. To znači da nisam nametnula sebe, nego sam otkrila njih.

 

Šta je nešto što ste naučili o ljubavi — a šta Vas nijedan posao nije mogao naučiti?

– Da prava ljubav ne traži prilagođavanje tvoje suštine. Ni u prostoru, ni u životu.

 

Šta danas najviše želite — i šta Vas više ne zanima?

– Želim mir i jasnu energiju oko sebe. A ne zanima me dokazivanje. Ono je najteži, a najprazniji komad namještaja koji sam ikad nosila.

 

Šta vidite u nečijem prostoru što Vam nikada neće reći direktno?

– Vidim njihove strahove. Red u domu često je glasniji od nereda.

 

Koja je najveća laž koju ljudi govore dizajnerima?

–  „Nije mi bitno.”

U stvarnosti — sve im je bitno.

 

Kad birate klijente, šta je najveći crveni alarm koji ti govori da odbiješ projekat?

Kada neko želi status, a ne dom. To nikad ne završi dobro.

 

 Koja je najintimnija stvar koju ste naučili o ljudima kroz njihov prostor?

–  Da se najveće tuge skrivaju u najurednijim kućama.

 

 Čega se najviše plašite u kreativnom procesu?

– Rutine. Ona ubije viziju prije nego što se rodi.

 

 Koji prostor u Vašem životu nikad nisi dopustila nikome da vidi — i zašto?

–  Moju spavaću sobu. To je moj najintimniji prostor — tu sam ogoljena, nesigurna, briljantna, umorna i najviše svoja.

 

Kakva žena postajete kada Vam je teško?

–  Tiša. Oštrija u fokusu.

 

 A kakva kad ste zaljubljeni?

Meka. Pretjerano iskrena. I strašno inspirisana.

 

 Šta ste naučili o ljudima s mnogo novca — što te najviše iznenadilo?

Da su najusamljeniji u najljepšim kućama. Luksuz ne zamjenjuje dodir.

 

 Koji je Vaš najprivatniji ritual — onaj koji te vraća sebi?

–  Čaj pred spavanje..bez telefona samo ja i moje misli.

 

 Ako bi Vam neko dao savjet koji bi promijenio tvoj život — šta bi željela da ti kaže?

– „Više vjeruj svojoj intuiciji. Ona uvijek zna prije tebe.“

 

 A ti, šta biste poručili svim ženama koje se boje „početi iznova“?

–  Da početak nikada nije nula. Početak je sabrano iskustvo, filtrirano kroz novu snagu.

 

Koju istinu o sebi najduže niste htjeli priznati?

–  Da nisam stvorena za „pola“. Pola ljubavi, pola prisustva, pola ambicije, pola života. Ja ili uđem potpuno — ili ne ulazim.

 

Da li Vam je neki prostor ikada „govorio“ o nečijem slomu?

– Da. Ormari. 90% ličnih lomova vidi se u načinu na koji ljudi čuvaju ono najbliže tijelu.

 

Šta je najskuplja greška koju ste napravili u karijeri — a ne košta novac?

– Kad sam pokušala biti „ugodna“. Lako te izgube kad nisi svoja.

 

Šta Vas najviše umori u ljudima?

– Potreba da sakriju ono što ionako osjećam kad uđem u prostor.

 

Jeste li ikad završili projekat koji je izgledao savršeno — ali Vas je učinio nesretnom?

–  Da. Perfekcija bez duše je najtužnija vrsta ljepote.

 

 Šta Vam je najteža lekcija koju te naučio ljubavni odnos?

– Da ne spašavam ljude koji su se udobno smjestili u vlastitom mraku.

 

Da li Vas uspjeh ikad učinio usamljenom?

–  Ne uspjeh. Očekivanja drugih. Uspjeh je tih, čist i moj. Očekivanja su buka.

 

Šta nikome ne opraštaš?

– Manipulaciju prikrivenu ljubaznošću. To je najopasniji dizajn karaktera.

 

 Koju emociju najčešće srećeš kod slavnih klijenata?

–  Umor. Ne fizički — nego emocionalni. Umor od stalnog posmatranja.

 

 Šta misliš da bi tvoja najdublja rana rekla da može govoriti?

–  Rekla bi: Ponos te je spasio.

 

Da li postoji nešto što Vas željela da si ranije znala o sebi kao ženi?

– Da sam najmoćnija kad ne dokazujem ništa.

 

Šta je najružnija istina o ljudima koju Vam prostor otkrije — a da oni to ne izgovore?

–  Da većina ljudi živi u domu koji nikada nije bio iskren odraz njih. Samo uredno složena verzija onoga što misle da drugi žele vidjeti.

 

Šta ste posljednje sakrili od sebe, a da ste to morala priznati da bi mogla rasti?

– Da sam najveće kompromise u životu pravila sa sobom, ne s drugima. I da su me oni najviše koštali.

 

 Koje pitanje o Vašem životu Vam niko ne postavlja — jer se svi plaše odgovora?

 „Kako si?“ Jer odgovor se mijenja, a ljudi vole stabilne priče.

 

Šta bi Vaš najskriveniji dio ličnosti nikada ne dopustio da se vidi u interijeru?

–  Koliko sam zapravo nježna. Ljudi pretpostave hladnoću jer je preciznost moj zaštitni zid.

 

Jesi li ikada ušla u tuđi dom i pomislila: ‘Ovdje živi neko ko se pretvara’? Šta te odalo?

– Da — savršeno namješten krevet i nesređene misli. To se osjeti odmah.

 

 Koja emocija Vam je najjači pokretač kreativnosti — ljutnja, tuga, strast ili samoća?

–  Samoća. U njoj čujem sve ono što mi buka dana ukrade.

 

 Šta je najskuplja stvar koju ste platila u životu — a nije se ticala novca?

– Mir. Pristajala sam na odnose koji su me koštali mira. Više ne plaćam tim valutama.

 

 Šta je najintimnije što Vas je klijent priznao — a da se direktno odrazilo na dizajn?

– Da spava na pogrešnoj strani kreveta jer ga podsjeća na nekoga koga je izgubio. Taj prostor sam dizajnirala kao oproštaj.

 

Koju ste verziju sebe najduže glumila — i ko Vas natjerao da prestaneš?

– Glumila sam da sam neosjetljiva. Prestala sam kad sam shvatila da me to samo čini udaljenijom — ne jačom.

 

Koji Vam je najružniji dio tvoje ličnosti koji si ipak naučila voljeti?

– Moja potreba da se povučem kad me nešto povrijedi. Nekad sam to zvala hladnoćom — sad znam da je to samo način da sačuvam sebe.

 

Kada radite s klijentima, koja Vam je rečenica jasan znak da se boje promjene?

–  “Možemo samo malo?” Kad neko traži „malo“, znam da se drži prošlosti obema rukama.

 

Koju emociju najčešće sakrijete od svijeta — a najviše utiče na Vaš rad?

– Tugu. Ona me uči tišini, a tišina je najvažniji sloj svakog pravog doma.

 

 Da li je ikada neko pokušao „dizajnirati“ Vas — i kako si se od toga odbranila?

–  Naravno. Ljudi vole preuređivati ono što ne razumiju. Odbranila sam se tako što sam izabrala samoću nad lošim kompromisima.

 

Šta bi Vaš najbliži prijatelj rekao da je tvoja najveća mana — a šta Vaš najveći talent?

– Mana — tvrdoglavost. Talent — intuicija koja je rijetko kad pogriješila.

 

 Kada ste posljednji put osjetili da ste pogrešnoj osobi dali pristup svom prostoru — fizičkom ili emocionalnom?

–  Nedavno. Ironično, najtiše greške znaju najviše da bole.

 

Šta mislite da Vam ljudi najviše zavide — a da toga nisu ni svjesni?

Mir. Misle da mi zavide uspjehu, ali uspjeh je bučan. Mir je luksuz.

 

U kojem trenutku života ste najviše ličili na sebe — a kada najmanje?

–  Najviše sada. Najmanje onda kad sam pokušavala biti „dovoljno dobra“ za ljude koji nisu bili dobri za mene.

 

Koji je najveći luksuz koji sebi danas dozvoljavate, a nekad ste ga zvali slabošću?

– Reći „ne“. To je najskuplja riječ koju žena nauči.