„Koje su ti godine, molim te lijepo prešla 40 i crveni lak na noktima“
Ja ne volim zimu, ni snijeg, ni led, ni hladnoću. Shodno tome, ne volim ništa vezano za ove vremenske uslove – sankanje, skijanje, grudvanje i ostale zimske gadosti. A, rođena sam u februaru i prema tvrdnjama stručnjaka za sve i svašta, ja sam zimsko dijete i trebala bi voljeti snijeg. Čak se to nekako od mene i očekuje.
Još kad se na to sve doda činjenica da sam rođena i živim u Sarajevu, simbolu zimske Olimpijade okruženog planinama i skijaškim stazama, onda se moja situacija znatno otežava. Svaki put kada se drznem da izgovorim da ne skijam – izazovem skandal, podignute obrve i neizbježnu izjavu: „to je kao da živiš na moru, a ne plivaš“. I obavezno, ništa ti to ne valja. Ne znam šta to ne valja, ali eto ne valja.
Nisam jutarnji tip, ni više od 30 godina ranog ustajanja nije učinilo da to postanem. I to je OK, jer nikome ne činim ništa loše zbog toga što do 10 sati moja duša spava, bez obzira što sam na nogama. Ali, ne lezi vraže. Ništa ti to ne valja. Trebaš ustajati u četiri ili pet, raditi na sebi, čitati knjige, trčati 17 km, raditi jogu i poentirati sa transcendentalnom meditacijom.
Volim hranu, slatkiše posebno. I to se na meni i vidi. Nije da sam zabrinuta zbog toga, a i aktuelan je body positivity trend, pa sam se sasvim lijepo prislonila uz to sve. Uživam u hrani, to mi je kao što reče jedan sjajan čovjek prije koji dan: „to je moja ultimativna sreća“. Ništa ti to ne valja. Trebaš pasti travu. Organsku, uzgojenu u divljini gdje ljudska noga nije kročila, navodnjavanu suzama šumskih vila. Piti smoothie od kelerabe i špinata. Jesti zrnje, što više zrnja.
Volim crveni lak na noktima. Nije da sam nešto ažurna, pa ga češće vidim kod nekoga drugog nego kod sebe. Ali volim, baš mi je nekako super. Ništa ti to ne valja. Koje su ti godine, molim te lijepo prešla 40 i crveni lak na noktima.
Zbog posla povremeno putujem. U druge gradove i države. Što zahtijeva da budem odsutna po nekoliko dana. Moja porodica funkcionira kao tim i ne raspadne se sve ako me nema dva dana u kući. Kroz godine smo naučili da se organiziramo i to nam funkcionira. Ništa ti to ne valja. Ženi je mjesto u kući, uz porodicu. Kakav je to posao da se putuje, pobogu. Ko će oko djece, kako će muž pogužvan? Hoće li ostati gladni?
I tako, mogla bi nabrajati do sutra. A, vjerujem da se svaka od vas pronašla u barem jednoj od gore pobrojanih situacija. I vjerovatno ste zaključile koja je poenta ovog mog nabrajanja. Ali, evo da elaboriram.
Ja nikada nikome nisam rekla da nije dobro što voli zimu. Ili da mu ne valja što pasionirano skija. Ili kako mu nije žao trave što je pase, pored teletine. Recimo. Ili da mu ne valja što ustaje tako rano i trči tako puno. Pogotovo ni slučajno nisam rekla da obavezno treba raditi posao sa fiksnim radnim vremenom, bez putovanja i uz obavezni regres.
Zašto? Ne zato što sam posebno pametna i mudra i šta ti ja znam. Zato što me nije briga.
Da dočaram – šta mene briga što ti ustaneš u četiri, piješ smoothie sa algama i trčiš sa preponama. Ne trčiš zbog mene. Ništa od navedenog ne radiš zbog mene. Izabrao si svoj put i način života, bravo – go for it! Ne govori mi da moj ne valja i ne pokušavaj me prevesti sa ove moje kako je ti zoveš – mračne strane. Ne zovem ni ja tebe u mrak. Živi svoj život. Nije me briga.
Ti voliš crni lak na noktima. Super, meni se ne sviđa i ne izgleda lijepo na mojim kobasičastim prstima. Ali, udri. Nosi, uživaj. Nije me briga.
Osim što me nije briga, svakako ne idem okolo sa izjavama „ništa ti to ne valja“ i „sad ću ti ja objasniti kako se ispravno živi“.
Saberimo se malo, nismo ni najbolji ni najbrži ni najpametniji. Nego smo nekako – taman. Taman kako nama odgovara u tom trenutku. Ne remetimo nikoga, ne činimo zlo. Sve je potaman. Živimo i puštamo i druge da žive. Savjete dajemo na upit. Ne svojom voljom i agresivno. Živite i pustite druge da žive. Vidjet ćete kako je lijepo.
Piše: Enisa Selmanović – Salkić
Jer žene s dva prezimena sve znaju
Vjerujem da smijeh liječi sve. Da vam pravi ljudi mogu promijeniti život. Da ljubav dolazi u različitim oblicima. Da život čine male stvari. I da čovjek nikada ne smije izgubiti sebe.