– Sport danas nije samo arena takmičenja. To je globalna platforma koja dopire do miliona ljudi i oblikuje stavove generacija. U tom smislu, odgovornost sportskih institucija je ogromna, posebno kada govorimo o održivosti, klimatskim promjenama i društvenoj odgovornosti. Kroz svoju ulogu u Olimpijskom komitetu Bosne i Hercegovine (OK BiH), gdje sam već 11 godina angažirana kao EU projekt saradnica, imala sam privilegiju biti dio mnogih projekata koji su mijenjali sportski i edukativni sistem u BiH – kaže na početku razgovora za naš magazin doc. dr. sci. Maja Đurić mlada docentica iz Travnika, pozivni predavač i EU projektna koordinatorica, dodajući kako je bila angažirana na razvoju kapaciteta sportskih saveza, menadžment edukacija trenera i mladih sportista, sve do kreiranja novih platformi.
Piše: Zana Kološ-Mulabdić
Titula u Briselu
– To je rad koji vidljivo gradi nove standarde u našem sportu. Jedan od najznačajnijih EU projekata Olimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine je svakako OCEAN.Veliki je to međunarodni projekt Evropske komisije, koji je predstavio snažan globalni odgovor sportskog sektora na klimatske promjene. Učestvovalo je 18 partnera, uključujući najveće vodeće sportske organizacije na svijetu: International Olympic Committee (IOC), Association of National Olympic Committees (ANOC), European Olympic Committees (EOC) i mnoge druge. OK BiH je veoma kredibilan partner u projektnoj EU platformi. Tri godine smo, zajedno sa timovima iz Evrope i svijeta, radili intenzivno na izgradnji kapaciteta, edukaciji sportista i sportskih institucija, ali i na kreiranju veoma konkretnih strateških mjera za smanjenje ugljičnog otiska, kao i na društvenoj-odgovornosti.
U tom procesu naša sagovornica je prva osoba iz naše zemlje koja je u Evropskoj uniji dobila titulu Climate Change Officer, koja joj je u maju ove godine u Briselu i uručena.
– Ova titula znači preuzimanje odgovornosti da sistemski mijenjamo načine na koje utječemo na okoliš: od smanjenja plastike i papira, preko implementacije zelenog transporta, do edukacija mladih i razvoja strategija koje će se primjenjivati godinama unaprijed. Nedavno smo i predstavili i knjigu. Moja uloga je bila i ostala povezivanje BiH sa najvažnijim međunarodnim strukturama, prenošenje evropskih standarda, te stvaranje konkretnih rješenja koja doprinose održivosti. To je profesionalna obaveza i lična misija.
Lične misije
Jedna od Majinih ličnih misija je i PS MAYA – Educational Center koji je danas poseban brend Travnika i SB kantona. Sve počelo, kaže nam, upravo iz želje da djeca dobiju siguran prostor u kojem se njeguje karakter, a ne samo talenat.
– Više od 25 godina radim s djecom i mladima. Počela sam kao maloljetna djevojka i to je dio mog profesionalnog i ličnog identiteta koji me najdublje oblikovao. Moj pristup je uvijek bio jednostavan: ako želiš bolje društvo, moraš odgajati bolje generacije. I to se ne radi samo školom i formalnim obrazovanjem, nego i neformalnim: kroz umjetnost, pokret, sport, razgovor, empatiju, disciplinu i kulturu općenito. U PS MAYA uvijek smo naglašavali vrijednosti: poštovanje, samopouzdanje, timski rad, komunikaciju, hrabrost da se bude drugačiji, odgovornost prema sebi, prema grupi i prema zajednici. Ples je bio naš jezik, ali društvena odgovornost je bila poruka. Danas je to organizacija koja se bavi neformalnim obrazovanjem djece i mladih kroz teme: mentalno zdravlje, liderstvo žena, edukacija u različitim oblastima kao odgovor na društvene probleme sa kojima se djeca i mladi susreću u svakodnevnici. Nakon toliko godina PS MAYA postao je pravi alumni mladih ljudi.
Naglašava kako društvena-odgovornost nije PR alat. To je etički princip, kao i odgovor na pitanje: Kakav trag ostavljamo?
– To je transformativni društveni utjecaj i moja najdublja profesionalna misija: da kroz pokret, obrazovanje i zajedništvo odgajam generacije koje imaju srce, integritet i svijest da pripadaju nečemu većem od sebe. Kao neko ko se u osnovi bavi menadžmentom, integrirala sam sve te procese da utječem na djecu i mlade oko sebe da postanu korisni članovi društvene zajednice.
Vrijednosti koje žive
Podcrtava kako je međunarodni projekti uvijek iznova uče isto – da zemlje ne napreduju samo kroz infrastrukturu i dokumente, nego kroz vrijednosti koje žive.
– Kada god radim na EU projektima, koje sam i počela kroz NGO sektor, vidim koliko je Evropska unija kroz EU komisiju, zapravo velika škola. To je škola integriteta, odgovornosti, transparentnosti, te poštovanja ljudi i sistema. Ta iskustva su duboko oblikovala moj pristup. Učiš da svaka aktivnost mora imati mjerljiv rezultat. Da svaka riječ treba biti istinita, a svaka odluka služiti zajednici, a ne samo instituciji. I da liderstvo nije povlastica, nego svakodnevna obaveza. Bosna i Hercegovina je zemlja predivnih ljudi i velikog potencijala, ali i zemlja koja još uvijek uči lekcije o vrijednostima, o povjerenju i o kulturi odgovornosti. Kada jednom vidiš kako funkcioniraju najbolji evropski sistemi, vidiš i da promjena nije samo pitanje politike, nego i kulture. Kulture poštovanja, rada, transparentnosti i zajedništva. Lideri nisu ljudi koji stoje ispred drugih, nego ljudi koji podižu druge što kao profesorica liderstva i menadžmenta promjena uvijek ističem.
Uz unutrašnji mir, empatiju i disciplinu pitamo je za kraj koje osobine smatra ključnim za izgradnju društveno-odgovornih pojedinaca?
– To je najprije integritet, da ono što misliš, govoriš i radiš bude usklađeno. Drugo je kritičko mišljenje, da znaš postaviti pitanja, a ne slijepo pratiti mase. Na kraju je tu i odvažnost, da imaš hrabrosti da ustaneš kada je najteže i da ne okrećeš glavu od nepravde. Društvena-odgovornost nije samo briga za druge, ona je istina o sebi i svakodnevna praksa u malim izborima.
Travnik je moj mali univerzum
– Društvena-odgovornost za mene je odluka da svijet ostavimo boljim nego što smo ga zatekli, a liderstvo je hrabrost da tu odluku živimo svaki dan uprkos izazovima, sistemu i trenutku. Ona uvijek počinje iznutra. Iz jednostavnog, ali dubokog pitanja:
Šta ja mogu uraditi danas da ovaj grad sutra bude bolji? Travnik je moj dom, moj identitet i moj mali univerzum. To je grad u kojem rastu moja djeca, moji studenti, mladi koje učim i generacije koje odgajam kroz sve što radim. I upravo zato društvena-odgovornost ovdje nikada nije apstraktna. Ona je svakodnevna, kontinuirana, opipljiva i lična. Nju živiš ili ne živiš. U gradu kakav je Travnik, sa bogatom historijom, ogromnim kulturnim potencijalom i strateškim geografskim položajem, društvena-odgovornost znači vidjeti potencijal, ali i preuzeti ulogu u njegovom aktiviranju. Travnik jeste manji grad, ali je čvorište regije. Grad koji se lako može povezivati s drugim centrima, gradovima i evropskim inicijativama, ali samo ako ga mi u sebi prvo vidimo kao vrijednog te povezanosti. Lična odgovornost za mene znači poštovati ljude u svom okruženju, čuvati javni prostor, podržavati lokalne inicijative, podizati kulturne i edukativne standard, te graditi kulturu dijaloga umjesto kulture podjela. Travnik ima sve predispozicije da bude grad primjer, ali to ne zavisi isključivo od institucija, nego i od nas.