Na samom početku Kovača, tik što se počnete penjati kaldrmom, s desne strane dočekat će vas Čajdžinica Džirlo. Nju je prije 13 godina, poštujući očev amanet, otvorio osebujni Husein Džirlo, zajedno sa suprugom. Posjetili smo je i evo naše priče
Ima nešto mistično kad uvečer prošetate Baščaršijom i to njenim tišim dijelom prema Kovačima. Poseban je to mir i šarm. Blizu, a opet izmaknuti od buke ušuškani su dućani i kafeterije.
Na samom početku, tik što se počnete penjati kaldrmom, s desne strane dočekat će vas Čajdžinica Džirlo. Nju je prije 13 godina, poštujući očev amanet, otvorio osebujni Husein Džirlo, zajedno sa suprugom. Upečatljiv, sa zanimljivim stylingom – od šalova, čak i onih s printom vlastitog lika, do kravata i elegancije, pa i abaje – uvijek privlači pažnju prolaznika dok poslužuje goste.
Crni mačak
Zatičemo ga dok uživa u predvečerju, sjedeći pred vratima uz cigaretu, dok mu se oko nogu umiljava crni mačak.
Uvijek ih tu ima, jer Huseina vole i pozdravljaju svi – gosti i komšije, i djeca i životinje, u šta smo se i lično uvjerili. Mašu, prilaze ili se osmjehuju u prolazu.
Unutrašnjost čajdžinice jednako je mistična kao i vanjski dio. Oči vam lutaju po sitnicama, slikama i ukrasima.
Biramo crni čaj, koji nam servira u specijalne šolje s medom i biskvitom sa strane. Dvoje turista iz Turske naručuju i salep, po kojem je također poznat. I dok priprema napitke, harizmatični domaćin priča:
– Tu sam da ponudim, a gost je taj koji pravi konačan izbor. Imamo 30 vrsta čajeva, prirodne sokove, također, i salep. Čajevi su iz različitih dijelova svijeta, kao i moji gosti. Svakom gostu priđem i upoznam se, jer znam da su došli baš do mene sa željom da dožive nešto lijepo. I da se, možda, ponovo vrate.
Živahan duh
Mlada studentica iz Turske, koja sjedi uz prozor, kaže kako je čajdžinicu vidjela na Instagramu i zato je i došla.
Istina je da je o ovom mističnom mjestu s posebnom energijom pisao i The New York Times, kao i drugi poznati mediji.
– Većina mojih gostiju su stranci. Dolaze da uživaju i opuste se. Kao po pravilu, slikaju se sa mnom. Čak sam jedno vrijeme imao u ponudi i magnete s mojim likom – kaže domaćin i pokazuje fotografiju koju mu je godinu dana nakon posjete donio jedan gost iz inozemstva.
Odrično odgovara na pitanje da li prodaje čajeve za one koji bi ih, možda, ponijeli u svoje zemlje.
– Ne, nudim gostima da ovdje uživaju u čaju ili kafi. Naručujem ih samo za svoje potrebe. I to je meni dovoljno. Proputovao sam gotovo cijeli svijet, više od dvadeset godina živio u Italiji, a zatim i širom Evrope. Ovu čajdžinicu sam otvorio da bih radio nešto lijepo u Sarajevu. Tu sam se smirio. A opet, moj duh je živahan, kakav sam uvijek bio. Ovdje sam svaki drugi dan, navečer, tek oko 18.00 sati. To je vrijeme kada se mogu posvetiti gostima i samo me tada mogu ovdje naći – kaže nam domaćin, završavajući pripremu čaja za par koji je upravo sjeo za susjedni sto.
Tišina. Miris cimeta i čaja širi se čajdžinicom. Istina je da ovdje nećete samo popiti ono što naručite. Udahnut ćete mir Baščaršije i osjetiti toplinu koja je danas luksuz.
Jeste li spremni?