Vrijeme vinila, Marles kuhinja i topline
Vrijeme najljepše muzike i najgore mode – tako su najčešće opisivali osamdesete širom svijeta uz odrastanje generacije X, kako je kasnije definirana, a koja se najbolje pamti sve iz ovog zanimljivog perioda.

Živjeti 80-ih u bivšoj Jugoslaviji bilo je sve osim dosadno. Sjećanja i uspomene na taj period prije nešto više od šest mjeseci dobila su svoj prostor za čuvanje u Muzeju osamdesetih, u sarajevskoj ulici Muvekita.

Dok koračamo kuhinjom putujući kroz vrijeme uz našu domaćicu – direktoricu muzeja Merisu Topalović, pridružuje nam se živahan stariji gospodin iz Michigena riječima: Mi smo imali iste ovakve kuhinje i ovakvu mašinu za mljevenje hljeba. Otac me tjerao bar jednom sedmično da to radim. Sad se toga sjećam s nostalgijom,a onda mi je bilo teško.

Kažem mu da je ovo kuhinja Marles kakva je bila u gotovo svim kuhinjama u Jugoslaviji u različitim bojama i da je baš interesantno da je on pamti sličnu u Americi. Svi valjda pamtimo svoje verzije prošlosti.

Ulazimo u dnevni boravak dok mi ljubazna domaćica objašnjava kako je cijela ova priča dio Muzeja sjećanja.

Zlatno doba

– Počeli smo s radom 18. juna 2025.godine. Inspiraciju smo dobili kroz temu, ali i vidjevši slične muzeje u susjedstvu. Naša ideja bila je da kroz ova prostor prikažemo crtice iz svakodnevnice u bivšoj državi. Da sačuvamo kapsulu tog zlatnog doba.

I zaista… Sitnice pričaju priču dok pogled luta ne mogu vas ostaviti ravnodušnim. Dominantan luster, gumeni klovnovi u vitrini s velikim očima, školska torba, posuđe u kuhinji. Sve je to tako blisko svima koji se sjećaju.

Merisa kaže da su u početku postavke napravili od onog što su našli u svojim kućama. No, ljudi stalno dolaze i donose stvari. Ima ih iz svih dijelova bivše Jugoslavije. Žele da neki poseban predmet za njih postane dio postavke i tako se sačuva od zaborava.

– Tako je jedna gospođa nedavno donijela kasetofon iz 1986. godine – vjenčani poklon od njenog oca, a druga detalje iz svog doma iz Beograda.
Pozitivne vibracije

Većina se u ovom ambijentu opusti i uživa, jer ne postoji vremensko ograničenje boravka.
– Možete napraviti i kafu u kuhinji, slušati ploče na gramofomu iz tog doba u uglu jedne tinejdžerske sobe. Mnogi se presvlače, jer je ormar u spavaćoj sobi pun garderobe iz tog perioda. Dječija soba, opet, oslikava život jednog osnovca. S obzirom na veliki broj donacija, a i zainteresiranost u narednom periodu ćemo na gornjem spratu muzeja dodati još zanimljivih postavki poput učionice iz tog perioda i radionice. Dio postavke bit će i automobil Yugo – priča nam Merisa, namještajući ispod ruke okrugli jastuk koji je krasio sve dnevne boravke u to vrijeme i dodaje.

– U spavaćoj sobi postoji i dio na kome mogu vidjeti šta su tadašnje žene koristile za uljepšavanje. A na hodniku smo napravili i improviziranu prodavnicu sa onim što je bilo u ponudi na policama tih godina.

Upita za dolaske je mnogo kao i posjeta. Ideja, također, ne manjka. Ljudi se u ovom prostoru osjećaju lijepo.

– Bilo je dosta upita za rođendanska druženja, pa čak i za proslavu nove godine. To ne radimo. Mi želimo da sačuvamo našu postavku, proširimo je i dopunimo sadržajima koji nose pozitivne vibracije ovog vremena. To je naš prioritet.






