Historičarka umjetnosti i kustosica Historijskog muzeja BiH vjeruje da muzeji, uz svoju tradicionalnu ulogu čuvara prošlosti, istovremeno oblikuju budućnost. Kustos je, kaže, pripovjedač koji povezuje prošlo i buduće kroz vrijeme. Muzeji imaju moć da mijenjaju društvo, a njena strast prema umjetnosti, književnosti i kolektivnom pamćenju pretočena je u posao koji spaja naučni rad i društveni angažman. A, evo i kako izgleda njen prosječan dan
Foto: Muamer Kolar
7:00
– Volim dan početi rano kako bih imala dovoljno vremena za svoje jutarnje rituale. Obično se spremam za novi radni dan uz muziku, a naročito cijenim jutra kada vozom putujem do posla. Pored toga što izbjegnem jutarnju entropiju u saobraćaju, voz je prilika da čitam.
9:00
– Iako obično dođem na posao sa unaprijed pripremljenim planom dnevnih aktivnosti, obično je dinamika posla takva da se u planove uvijek integrira neka iznenadna aktivnost. U tome je, ako mene pitate, ljepota rada u muzeju: mnoštvo potpuno različitih poslova, kreativnost, dinamičnost. U muzeju je sve zanimljivo: od rada s predmetima do kontakta s ljudima.
10:00
– U jutarnjim satima obično imam sastanke. Pošto vodim muzejsku biblioteku, onda je prostor čitaonice u jutarnjim i prijepodnevnim satima rezerviran za rad sa strankama i istraživačima. Posebno mjesto u muzejskom kalendaru imaju radionice za djecu i omladinu – rad sa mladom, radoznalom publikom je inspirativan i važan.
12:00
– Umjesto pauze za kafu, uživam s kolegama u kasnom doručku. To je prilika da se nasmijemo i podijelimo nedoumice oko tekućih radnih zadataka.
13:00
– Obično je ovo vrijeme kada imam najviše radnog poleta – tada se obično prave nove muzejske izložbe i programi.
15:00
– Kako odmiče dan, a koncentracija se lagano gubi, volim da radim mehaničke poslove koji podrazumijevaju organizaciju muzejskog materijala: to je arhiviranje, popisivanje i sistematiziranje eksponata.
16:30
– Po završetku radnog vremena, volim prošetati. Hodanje je ljekovito!
17:00
– Lijep obrok me uvijek usreći! Ovo je vrijeme za druženje s porodicom i prijateljima, bez čije kontinuirane podrške ne bih bila ni u pola efikasna u poslu kojeg obavljam.
19:00
– Kada radite na polju kulture, onda imate pune ruke posla i kad se formalno radno vrijeme završi. U večernjim satima, u društvu zaručnika Amira, idem u pozorište ili kino. Često posjećujem likovne izložbe.
23:00
– Kad se svi ljudi idu na počinak, ja obično čitam i pišem. To traje do kasnih noćnoh sati. Ima neke ljepote u tišini noći koja mi pomaže da bolje artikuliram misli – taj poticaj koristim za istraživanje nekih tema koje me zanimaju ili za pisanje tekstova za jedan bh. magazin, koji je za mene vid radne terapije i pokušaja da zabilježim važne priče izvan sfere primarnog profesionalnog opredjeljenja.