Naša poznata psihologinja pojašnjava nam kroz kolumnu zašto biramo sigurnost umjesto rasta i šta nas zadržava u zoni komfora, te upućuje kako zakoračiti u nove prilike te ispunjen i sretan život
– Na početku naše priče o promjenama najprije trebamo definirati često spominjani termin – zona komfora?
Najbolji opis bi bio da je to psihološko stanje u kojem je osobi sve poznato i predvidljivo. Razina stresa je smanjena na najmanje. Dakle, sve nam je poznato i život teče bez straha i strepnje.
Rast i razvoj
U životu, na prvu, takav stil svakodnevnice izgleda primamljivo. Ali za rast i razvoj čovjeka je vrlo značajeno da imamo poteškoće. I da se usudimo izaći iz te zone komfora.
Tu se postavlja važno pitanje- zašto mi to ne uradimo? Više je razloga, a prvi je evolucijski.
Mozak svaku novinu smatra opasnošću za preživljavanje. Dakle, činimo sve da smo na sigurnom – na svom radnom mjestu, u svojoj kući, u svom gradu, u mjestu gdje živimo, u sigurnim situacijama.
Dakle, evolucijska prijetnja nas zaustavlja da izađemo iz poznate sredine.
Na drugom mjestu na putu promjena je strah od nepoznatog. To je bazični strah. Mnoštvo je pitanja koja sebi postavljamo.
Šta ako pogriješim? Šta ako bude gore nego što je sada? Šta me čeka tamo ?
Upravo na ovim pitanjima stoji velika razina stresa i anksioznosti.
Strah od neuspjeha
Strah od neuspjeha je sljedeći razlog zašto ne volimo promjene. Dakle, brinemo se da bi, možda, promjena mogla da nas košta, odnosno da doživimo neuspjeh.
Sve su to razlozi koji nas drže zatočene i sprječavaju da iskoračimo iz zone komfora.A ona je zanimljiva i ugodna određeno vrijeme.
Onda, kako vrijeme prolazi, formira se kolotečina koja donosi ogromne razine stresa koju ljudi ne prepoznaju.
Slijedi bezvoljnost i gubitak interesa za sve. Tek kroz razgovor ili dubljim promišljanjem osoba može shvatiti koliko je ušla u sigurnu zonu i koliko je njen život jednoličan.
Čovjek kao biće ne može da živi u jednoličnosti. Treba nam uvijek neki poriv, pokretač. Ako život zamislite kao spiralu po kojoj se penjete- prepreka mora biti. Moramo ih prevazilaziti i napredovati dalje.
Ravna linija
I to je jednostavno tako. Veoma je važno da još od djetinjstva budemo naučeni da život nije ravna linija . Pun je nepredvidivosti, prepreka i problema.
Ipak, one nam pomažu da kao ljudska rasa, rastemo i razvijamo se. Zbog toga je opasno biti duže vrijeme u zoni komfora i pustiti se u kolotečinu.
Time stvaramo puno veću razinu stresa nego što je to izaći iz tog stanja sigurnosti i rutine provjeriti šta je tamo negdje ?
Možda nas čeka kvalitetni život i novine. Tad bi sebe upoznali u novom svijetlu sa novim kapacitetima i otvorili nove prilike. A to je ono što život čini posebnim.
