“Voljela bih da svaka žena koja obuje moje cipele osjeti onu posebnu vrstu sigurnosti koja dolazi iznutra. Da ih ne nosi samo zbog izgleda, već zbog osjećaja da može koračati kroz život nježno, elegantno i potpuno svoja“
Iza domaćeg brenda obuće Sonia Bubić, koji dolazi iz Banje Luke, stoji osnivačica i dizajnerica Sonja Bubić. Njen rad nadilazi okvire klasične modne industrije. Ona stvara obuću koja ne predstavlja samo estetski dodatak gardorobi, već integralni dio identiteta i samopouzdanja moderne žene.
Svaki model u ponudi brenda rezultat je autentičnog kreativnog procesa, prožetog umjetničkim preispitivanjem, preciznim zanatskim radom i vizijom koja se transformiše iz ideje u opipljivu formu visoke estetske vrijednosti. Njene kolekcije nisu nastajale da bi pratile prolazne trendove, već da bi trajale – jednako u kvalitetu, koliko i u emociji koju bude. U njima se prepliću elegancija, sigurnost i ona nenametljiva snaga žene koja zna ko je, i koja ne mora ništa dokazivati osim sebi. Možda upravo zato Sonjine cipele nisu samo modne priče. One su uspomene, karakter i osjećaj da kroz život možeš koračati nježno, samouvjereno i potpuno svoja.
Kada zatvorite oči i zamislite svoju prvu cipelu, kakav osjećaj Vas vrati na taj početak – miris kože, uzbuđenje ili strah od nepoznatog?
– Definitivno strah od nepoznatog, koji je uvijek prisutan, ali upravo taj strah nosi i posebnu vrstu uzbuđenja i često bude najveći pokretač. Mislim da bez njega nema ni pravog stvaranja, ni borbe za ostvarenje ciljeva. A, miris kože i trenutak kada ideja počne dobivati svoj oblik, to su trenuci koje uvijek osjećam jednako snažno.
Da li su Vaše cipele više nastale iz ljubavi prema ljepoti ili iz potrebe da ženama date snagu u koraku?
– Mislim da jedno bez drugog ne može. Ljepota bez osjećaja nije dovoljna, a žena se najljepše osjeća kada u nečemu može sigurno i samouvjereno da hoda. Moja želja je od početka da ženama pružim kvalitetnu obuću koja će trajati godinama, a istovremeno ostati elegantna i ženstvena.
Ako bi Vaš brend bio jedna emocija, koja bi to emocija bila i zašto baš ona?
– Samopouzdanje. Ali ono nenametljivo i tiho, koje žena ne mora dokazivati nikome, jer ga jednostavno nosi u sebi. Upravo takvu emociju želim da osjeti kada obuje moje cipele.
Postoji li trenutak kada ste osjetili da cipele koje pravite nisu samo predmet, nego mali komadi priče koje žene nose sa sobom?
– Da, to su trenuci koji me najviše dirnu. Posebno kada vidim način na koji žene nose naše modele i sa koliko emocije pričaju o njima. Tada shvatim da obuća nije samo predmet, nego dio nečijih uspomena, emocija i ličnih priča.
Kako izgleda Vaša tišina kada stvarate, je li to mir ili unutrašnja bura ideja koje jedva stižu da se oblikuju?
– Kod mene rijetko postoji potpuni mir, po prirodi sam energična i to teško skrivam.
Ipak kada stvaram volim svoj mir, ali u toj tišini često nastane prava mala bura inspiracije. Nekada me jedna sitnica, pogled, boja, rečenica ili trenutak inspiriše više nego bilo šta veliko i planirano.
Vjerujete li da cipele mogu promijeniti način na koji žena hoda kroz život, ne samo kroz prostor?
– Apsolutno. Često kažu da odijelo ne čini čovjeka, ali vjerujem da način na koji se žena osjeća u onome što nosi može mnogo da utiče na njeno samopouzdanje. Nekada je dovoljan samo jedan detalj, poput cipela, da je podsjeti na njenu vrijednost, ženstvenost i sigurnost u sebe.
Kada bi Vaše cipele mogle govoriti, šta bi rekle o ženama koje ih nose?
– Rekle bi da žene koje ih nose vole kvalitet, emociju i svevremensku eleganciju. Da ne prate slijepo trendove, nego biraju za sebe komade sa karakterom koje mogu nositi godinama. Žene koje vole detalje, ali još više vole osjećaj koji im oni daju.
Koji Vam je najnježniji trenutak u procesu stvaranja – onaj koji nikada ne biste mijenjali ni za šta drugo?
– Trenutak kada nakon dugo vremena provedenog u crtanju i razvoju obujem po prvi put prototip koji je do tada postojao samo kao ideja na papiru. To je za mene poseban osjećaj, jer tada ideja prvi put dobije svoj stvarni oblik, karakter i život. U tom trenutku osjetim i sreću, i olakšanje i onu dječiju radost stvaranja koji nikada nisam izgubila.
Da li se u svakoj novoj kolekciji pomalo opraštate od jedne stare verzije sebe?
– Mislim da opraštam. Svaka kolekcija nosi ono što sam u tom trenutku osjećala, učila ili prolazila. Zato svaka nova kolekcija za mene predstavlja i moj lični rast. Kada krenem dalje, shvatim koliko sam naučila, sazrela i koliko se moj pogled na ljepotu i stvaranje mijenjao zajedno sa mnom.
Ako biste mogli ostaviti jednu poruku u svakoj cipeli koju napravite, šta bi ta poruka bila – nešto što se ne vidi, ali se osjeća u svakom koraku?
– Voljela bih da svaka žena koja obuje moje cipele osjeti onu posebnu vrstu sigurnosti koja dolazi iznutra. Da ih ne nosi samo zbog izgleda, već zbog osjećaja da može koračati kroz život nježno, elegantno i potpuno svoja.
