Magistar ekonomije pretvorio je dječačke snove u život, u profesiju u kojoj ne mora da radi niti jedan dan. Jer je živi. Istina je da je najpoznatiji bh. travel bloger, uvijek u pokretu, da vodi svoju agenciju RIO, igra tenis kad god je u prilici, provodi vrijeme s najmilijim, snima videa i aktivno komunicira na pet stranih jezika između aerodroma, kamera i novih destinacija
Razgovarala: Zana KOLOŠ- MULABDIĆ
– Nikada nisam planirao da ću se baviti putovanjima. Rođen sam 1989. godine i dok sam odrastao ljudi su studirali, radili obične poslove u okvirno radno vrijeme. O nečem ovakvom što ja sad radim – kao poslu moglo se samo sanjati. Kao dječak volio sam geografiju. Uživao sam u emisijama pokojnog Slobodana Mičića – Svijet na dlanu, čitao sam putopisne knjige i pratio sve što ima veze sa putovanjima. Dakle, uvijek je tinjala u meni ta želja da se možda bavim ovim. Kako sam se počeo baviti digitalnim marketingom, shvatio sam da možda mogu da uvežem te dvije veštine. To se ispostavilo kao neka dobitna kombinacija – priča za naš magazin Robert Dacešin, najpoznatiji bh. travel bloger, magistar ekonomije, putopisac, putnik, teniser, poliglota i još svašta u pauzi nakon zadnjeg putovanja.
Da li je ovo Vaš dream life ?
– Pa, jeste i nije. Mislim da veliki broj ljudi ne bi htio da živi kako ja živim. Da si konstantno na putu i odvojen od porodice. Koliko god je to super, ima, zaista, svoju cijenu. Generalno, umorniji si u svakodnevnici jer često mijenjaš vremenske zone, imaš duge letove, noću ili izuzetno rano. Nemam slobodnih dana i uvijek se nešto dešava. Za video od pola sata na mom kanalu treba bar dva dana istraživanja, dva- tri dana snimanja, plus isto toliko za momka u montaži, dakle obično sedam dana rada. Uživam u ovom i mislim da nikada ne bih cijenio neke stvari koje imam da nemam ovo sada. Dream life je u tome što vidiš stvari o kojima si kao klinac čitao, maštao, sanjao, razmišljao i pričao sa drugarima. Nikad ne bih mogao reći – evo odoh sutra u Mongoliju, da se ne bavim ovim. U tome je čarolija.
Da li je bilo loših stvari koje su Vam se dešavale na putovanjima, a niste ih objavili ?
– Bio sam opljačkan u Čilu i razbolio se ali baš u Kirgistanu. Imao sam problema s ulaskom u Tajvan prije godini i po dana. Tako da srećom neko gore me čuva i pazi na mene, pa nema previše loših trenutaka.
Koja destinacija je za većinu must visit, a koja je ona o kojoj se ne govori, a zaista je vrijedi posjetiti ?
– Svaka destinacija ima nešto svoje i nešto posebno.Meni, lično, destinacija koja možda bi nije toliko wow koliko ljudi pričaju je Pariz, ali opet to je do mene. Možda jer Francuzi nisu preljubazni. Tu je milion stvari koje možete vidjeti. U svemu je uvijek je poenta percepcije putnika. Destinaciji o kojoj se ne govori je Pakistan. Vrlo je poseban, neobičan. Istinski topao, srdačan i divan. To je onaj osjećaj da kada izađeš na ulicu da će ti ljudi u bilo koje doba dana ponuditi smještaj, ručak ili čaj. Nikada nećeš ostati gladan ili žedan i svi će biti vrlo, vrlo prijatni prema tebi. Imao sam jedno očekivanje- doživio nešto sasvim drugo.
Kada niste na putovanjima šta radite u svakodnevnici ?
– Provodim vrijeme s porodicom, igram tenis ili treniram na otvorenom. Volim provoditi vrijeme u prirodi na sve načine sa porodicom, prijateljima, kumom. Sa svim tim bitnim ljudima koje imam u životu.
Razmišljate li o budućnosti u stilu- ako bi morao prestati putovati sutra šta bi radio? Jesam li to ja ?
– Mislim da ću ovo raditi cijeli život. Vjerovatno na drugi način u smislu osmišljavanja tura za druge ljude. Super mi je kada vidim da ljudi uživaju prateći i sada plan i program koji isklopim. Recimo, sada smo imali turu po Kini, baš u jednom dijelu u koji niko ne ide. Svi su ljudi oduševljeni i nekako baš mi je puno srce.
