Prehrana je svakodnevica čovjeka vjekovima. Ljudi jedu hranu kako bi preživjeli, ali hrana ima i funkciju uživanja; ona je pravi podražaj za naše okusne pupoljke. Tačnije – ona je podražaj za naš središnji živčani slučaj s čitavim nizom fizioloških posljedica. Prehrana zadire u osobnost i u pravo pojedinca da se hrani po nahođenju, prema kulturološkim i religijskim uvjerenjima. Pravo da jede šta i kako želi, uglavnom je privilegija i odluka pojedinca.
Odnos čovjeka i hrane mnogo je složeniji nego što se čini. Razvoj znanosti o prehrani i progresivne spoznaje o učincima hrane na zdravlje, ali i na izvedbu sportaša, promijenile su opću paradigmu o prehrani.
Pa dok mnogi i ne promišljaju što i kako jedu te kakav učinak prehrana ima na zdravlje, s druge strane postoji velik broj onih koji pretjerano i prekomjerno vremena provode promišljajući o hrani i prehrani. Promišljaju o učinku na sastav tjelesne mase, mišićnu masu, na probavni sustav, na zdravlje, i na izvedbu u sportu… Ljudi previše posvećeni promišljanju o hrani nisu više rijetkost, već postaju ono što u struci zovemo – ortoreksičarima.
Ortoreksija je ukratko i pojednostavljeno – poremećaj ispravnog hranjenja. Narušena ravnoteža prehranjivanja, ali i opsesivnog promišljanja o prehrani može rezultirati i narušenim mentalnim i somatskim zdravljem. Patološka briga o sebi i zdravlju može imati ružne posljedice. Kako za ono fizičko zdravlje, još više na ono psihičko.
Želim jasno upozoriti na ozbiljne posljedice na zdravlje povezane s prehranom, a opažanja temeljim na svojem 13.godišnjem radu u NutriKlinici. Na početku svojeg stručnog rada prije deset i više godina, s ovakvim poremećajima se nisam susretao. Postojala su dva „klasična“ poremećaja hranjenja. Osim anoreksije i bulimije u kojima se osobe izgladnjuju ili prejedaju, a nekada i samoizazvano povraćaju ili bjesomučno vježbaju, postoje osobe koje pak uopće nemaju klasičnu sliku poremećaja prehrane i nemaju ništa od opisanog prehrambenog ponašanja. No, takve su pak osobe u začaranom krugu prekomjernog promišljanja o ispravnosti hrane: bez objektivnih zdravstvenih indikacija. Procjenjuju hranu temeljem subjektivnih procjena i informacija na koje nailaze na internetu i samoedukacijom. Neki od njih svojom isključivom prehranom osiromašenom nutrijentima uzrokuju hormonalnu neravnotežu; gubitak menstruacije, inzulinsku rezistenciju, povećanu poroznost koštanog tkiva (osteoporozu), anemiju. Psihološki nemir. Uznemirenost. Visoki endogeni stres. Nerijetko su pretjeranog ili pak narušenog samopouzdanja.
Da, danas govorimo o mnogo složenijim i podmuklim poremećajima prehrane kojih uistinu ima mnogo. Velikim su dijelom vezani za „industriju“ estetike, showbusiness; fitness industriju, a onda i sport.
Važno je da se progovara kako prehrana utječe i na fizičko i na psihološko zdravlje osoba. Poremećaji prehrane pritom nisu rezervirani samo za mlade žene i djevojke, već i za muškarce, naročito one u formirajućim godinama.
Estetika i naglašena vizualizacija tjelesnih atributa (definirani mišići, vizualni dojam) povlače za sobom određene pomodarske načine prehrane. Osim što vape za prepoznavanjem od strane roditelja i prijatelja, takve osobe trebaju podršku svoje najbliže okoline, svojih muževa, djece, roditelja, prijatelja, kolega s posla. Te su osobe vrlo ranjive.
Pouka: spriječiti, a ne liječiti. Valja osvijestiti kako hrana ima dalekosežne posljedice na zdravlje čovjeka. Valja razmisliti i o našim postupcima i stavovima povezanima s hranom, jer hrana i prehrana može rezultirati s oboljenjem duše.
Treba „stati na loptu“ i osvrnuti se oko sebe, primijetiti ima li nama draga osoba u našoj bližoj okolini određeni poremećeni odnos s hranom. I potom, pažljivo joj pomoći. Jer baš kao i ljubav prema zdravoj hrani, ljubav prema drugoj osobi još je važnija. Najvažnija.