U drugom dijelu razgovora s našom poznatom neurologinja dr. Nerminom Polimac Gorana govorimo o vrstama migrene, uzrocima i savremenim načinima liječenja
Migrena nema jedno lice. Međunarodna klasifikacija glavobolja prepoznaje više desetina podtipova, kaže naša sagovornica dr. Nermina Polimac Gorana.
– Migrena bez aure čini oko 70% slučajeva i najčešći je oblik. Bol je pulsirajuća, javlja se bez najave, traje od 4 do 72 sata i često je praćena mučninom te preosjetljivošću na svjetlo i zvuk. Migrena s aurom javlja se u oko 25 do 30% slučajeva.
Prethode joj prolazne neurološke smetnje poput treperavih linija u vidnom polju, sljepih mrlja ili trnaca, nakon čega slijedi tipična glavobolja.
Hronična migrena podrazumijeva napade koji se javljaju više od 15 dana mjesečno tokom najmanje tri mjeseca i predstavlja jedan od najtežih oblika zbog velikog uticaja na svakodnevno funkcionisanje.
Vestibularna migrena se najčešće manifestuje vrtoglavicom i nestabilnošću, zbog čega se često dugo pogrešno dijagnosticira kao poremećaj ravnoteže. Hemiplegična i retinalna migrena su rjeđi, ali klinički važni oblici jer mogu “imitirati” moždani udar ili akutne poremećaje vida.
Tokom aure kod manjeg broja pacijenata može se javiti i sindrom Alise u zemlji čuda, sa poremećajem percepcije veličine i prostora.
Koji su glavni okidači ?
– Ne postoji jedan univerzalan uzrok. Okidači su individualni i često se međusobno kombinuju.
Najčešće se izdvajaju stres i emocionalne promjene, posebno nagli pad stresa nakon intenzivnog perioda, tzv. „let-down“ migrena koja se često javlja vikendom ili na početku odmora.
Poremećaj sna, bilo da se radi o premalo ili previše sna, također je vrlo čest okidač, a i mala promjena ritma može biti dovoljna da pokrene napad.
Hormonalne promjene kod žena, posebno pad estrogena prije menstruacije, imaju značajnu ulogu.
Preskakanje obroka i dehidracija dodatno snižavaju prag za napad, dok kofein može biti okidač i pri naglom smanjenju unosa kod osoba koje ga redovno konzumiraju.
Senzorni podražaji poput jakog svjetla, buke i intenzivnih mirisa, kao i vremenske promjene, također mogu izazvati napad. Kod dijela pacijenata okidači su fizički napor, putovanja, jet lag ili dugotrajno sjedenje.
Rjeđe, migrenu mogu pokrenuti određeni lijekovi, a kod malog broja pacijenata i prehrambeni aditivi ili seksualna aktivnost.
Vođenje dnevnika simptoma i okidača smatra se vrlo važnim jer pomaže u prepoznavanju individualnih obrazaca.
Kada je vrijeme za odlazak neurologu?
– Migrena se dijagnosticira isključivo na osnovu simptoma, jer ne postoji laboratorijski test niti radiološka metoda koja je potvrđuje.
Razlog za javljanje neurologu su učestali napadi, otprilike četiri ili više mjesečno koji ometaju svakodnevno funkcionisanje, zatim glavobolje koje ne reaguju na terapiju ili se lijekovi koriste prečesto.
Također je važno javiti se ako napadi traju duže od 48 sati ili ako dolazi do promjene karaktera glavobolje.
Hitna medicinska procjena je potrebna ako se pojave novi neurološki simptomi poput slabosti, smetnji govora ili naglog gubitka vida, kao i kod iznenadne najjače glavobolje u životu.
Kako izgleda savremeno liječenje migrene?
– U liječenju se koristi akutna i preventivna terapija, jer obični analgetici često nisu dovoljni da prekinu migrenski mehanizam.U akutnom napadu zlatni standard su triptani koji djeluju na serotoninske receptore, sužavaju krvne žile i blokiraju oslobađanje CGRP-a.
Novije opcije su ditani i gepanti, koji djeluju na različite mehanizme i predstavljaju alternativu kod pacijenata kod kojih triptani nisu efikasni ili nisu preporučeni.
Ergotamini se danas rjeđe koriste zbog nuspojava, dok su antiemetici važni kao podrška terapiji jer smanjuju mučninu i poboljšavaju apsorpciju lijekova.
Preventivna terapija se koristi kod učestalih napada i uključuje beta blokatore, antiepileptike, antidepresive, blokatore kalcijevih kanala, botoks kod hronične migrene te monoklonalna antitijela protiv CGRP-a kao najsavremeniju opciju.
Pored lijekova, sve veći značaj imaju i nefarmakološke metode poput neuromodulacije, biofeedbacka, psihoterapije i akupunkture, kao i uredan ritam spavanja, ishrane i fizičke aktivnosti koji dokazano smanjuju učestalost napada, kaže na kraju naša sagovornica.
