Oktobar je mjesec borbe protiv karcinoma dojke, vrijeme kada se širom svijeta posebna pažnja posvećuje prevenciji, ranom otkrivanju i podršci ženama koje se suočavaju s ovom bolešću. Dame s kojima smo razgovarali upravo dio su kruga podrške koja je najvažnija koja je ovdje i sada najvažnija.Uvijek. Upoznajte ih…
Samira Petrešin, specijalista za brend i komunikacije Think Pink
Kad utrka posatane pokret
– Svako priznanje mi je drago, ali mi je posebno važno naglasiti da iza svega što javnost vidi stoje samo četiri žene iz našeg tima i nekoliko povremenih vanjskih saradnika. Zato nagradu za Think Pink doživljavam prije svega kao priznanje cijelom tom zajedničkom radu. Meni takva priznanja daju potvrdu da ono što radimo ima vrijednost i izvan same organizacije, ali istovremeno donose i dodatnu odgovornost – kaže na početku Samira komentirajući prestižnu nagradu Marketing Superstar 2025. koju je dobila upravo za kampanju Think Pink.
Po čemu se ovogodišnja kampanja razlikuje od ranijih?
– Ono što bih posebno izdvojila jeste energija koju smo ove godine željeli prenijeti kroz kampanju. Race for the Cure nije samo događaj koji se desi jednog dana. To je platforma koja okuplja ljude oko mnogo veće poruke: podrške oboljelima, prevencije i važnosti ranog otkrivanja. Svake godine pokušavamo pronaći novi način da ljudima približimo tu poruku, a da pritom ne izgubimo ono najvažnije emociju i autentičnost. Ove godine smo još više pokušali napraviti prostor da se ljudi prepoznaju u toj priči, bez obzira na to da li su došli zbog sebe, člana porodice, prijatelja ili jednostavno zato što žele biti dio zajednice koja šalje poruku podrške.
Koliko je važno da se u projekat uključe građani, kompanije i javne ličnosti i da se o prevenciji i ranom otkrivanju karcinoma dojke govori cijelu godinu?
– To je, zapravo, ključno. Ako o prevenciji govorimo samo tokom oktobra, onda smo uradili premalo. Briga o zdravlju i svijest o ranom otkrivanju moraju biti tema tokom cijele godine. Zato nam je važna svaka osoba koja se uključi, ali i kompanije, institucije i javne ličnosti koje svojim utjecajem mogu doći do ljudi do kojih mi možda ne bismo. Posebno mi je važno što se oko Race for the Cure okuplja toliko različitih ljudi. Kada hiljade građana, kompanija i poznatih lica pošalju istu poruku, ona postaje mnogo glasnija
Kada bi jednu poruku iz ovogodišnje „Trke/Frke“ mogli izdvojiti kao najvažniju u BiH, koja bi bila?
– Ako bih morala izdvojiti samo jednu, rekla bih: ne čekaj da bude kasno. Ne čekaj da se pojavi problem da bi počeo razmišljati o zdravlju. Ne čekaj oktobar. Ne čekaj da neko drugi prvi progovori o tome. Ono što želimo jeste da prevencija i rano otkrivanje postanu dio naše svakodnevice. Iza svake brojke, svakog učesnika i svakog kilometra koji pređemo na Race for the Cure stoji stvaran život. I upravo zato je važno da budemo tu jedni za druge ne samo jedan dan u godini, nego svaki dan.
dr. Emina BOROVAC-GURDA, onkologinja
Ključni zaveznik
– Rano otkrivanje karcinoma ostaje ključni saveznik u borbi sa karcinomom dojke, jer direktno mijenja stadij u kojem se bolest liječi. Stadij je najsnažniji prediktor izlječivosti, preživljavanja i kvalitete života. Bolest otkrivenu u ranom, lokaliziranom stadiju gotovo je uvijek lakše izliječiti nego onu koja je napredovala na regionalne limfne čvorove ili udaljene organe. Odgađanje pregleda iz straha najčešće rezultira suprotnim od onoga čega se žene boje – kasnijom dijagnozom i lošijom prognozom. Vrijedi naglasiti da je svrha godišnjeg pregleda upravo suprotna od otkrivanja loše vijesti bez izlaza – riječ je o otkrivanju promjena dok su još asimptomatske i visoko izlječive – kaže nam dr. Emina Borovac-Gurda, onkologinja.
Koliko su se terapije u tretiranju karcinoma dojke promijenile i zašto dijagnoza danas nosi mnogo više nade nego prije?
– Terapija raka dojke doživjela je dramatičnu transformaciju u posljednja tri decenije. Od gotovo isključivo hirurgije, radioterapije i standardne kemoterapije do danas visoko personalizirane, biomarkerima vođene medicine. Upravo je taj napredak razlog zašto dijagnoza danas nosi mnogo više nade nego prije. Uvođenje imunoterapije, ciljane terapije, antibody-drug konjugata, te pravovremeno otkrivanje rezistencije na terapiju smanjuje stopu mortaliteta, te produžuje ukupno preživljenje, uz očuvanje kvaliteta života pacijentica u odnosu na standardnu kemoterapiju. Liječenje se sve više prilagođava specifičnom molekularnom profilu tumora svake pacijentice.
Nakon dijagnoze, žene su često zatrpane savjetima sa svih strana. Koji je prvi i najvažniji korak koji pacijentica treba napraviti ?
– Prva reakcija je često panika i želja za trenutnim odgovorima. Okolina, od dobronamjernih prijatelja do internet foruma, zatrpat će pacijenticu čudotvornim dijetama, alternativnim metodama i pričama o tuđim iskustvima. Najvažnije je odmah napraviti granicu: privremeno ignorisati sve savjete izvan stručne medicine. Karcinom dojke nije jedna bolest već niz različitih bioloških podtipova i tuđa iskustva rijetko važe za drugu osobu. Nijedan pojedinac ne donosi odluku o liječenju karcinoma dojke sam. Odluke donosi multidisciplinarni tim. Prvi korak predstavlja zakazivanja konsultacija sa onkologom kako bi pacijentica dobila adekvatne informacije o svojoj bolesti.
Doc. dr. sc. Sanita Maleškić Kapo,spec. klin. farmakologije s toksikologijom, spec. nutricionizma
Odlučujuća uloga
– Zdravlje počinje s onim što stavljamo na tanjir. Istraživanja pokazuju da stil života, metabolizam i tjelesna težina imaju odlučujuću ulogu u razvoju raka dojke. Prevencija na tanjiru nije samo fraza – to je medicinski dokazana, naučno utemeljena strategija. Hrana koju jedemo svakodnevno može biti naš najbolji lijek ili naš najveći neprijatelj. Izbor između sendviča od crvenog mesa ili salate od povrća nije samo stvar okusa – to je izbor između zdravlja i bolesti. Jedno od najvećih otkrića moderne medicine je veza između prekomjerne težine i raka dojke. Žene koje su pretile imaju značajno veći rizik od razvoja ove bolesti, posebno nakon menopauze. Razlog je jednostavan masno tkivo aktivno proizvodi estrogen, hormon koji pokreće rast stanica dojke. A prirodna hrana je naša najbolja obrana. Znajte da je svaki obrok je prilika,a svaki dan je novi početak,kaže nam doc.dr. Sanita Maleškić – Kapo.
Koje su najveće i najopasnije zablude o ishrani i suplementima s kojima vam pacijentice dolaze?
– Detoks sokovi, megadoze vitamina, glutenski mrak – industrija wellness-a puna je obećanja. Ali šta je stvarno istina? Detoks sokovi obećavaju čuda, ali vaše tijelo je već savršeni detoks stroj. Jetra i bubrezi rade 24/7 bez pomoći. Jedini pravi savjet je piti vodu. Da je prirodno zaista i sigurno, opasna je zabuda. Biljni suplementi ne podliježu načinu testiranja i registriranja kao lijekovi. Sadržaj može biti drugačiji od etikete, pa se potrebno konsultovati se sa liječnikom upotrebe. Holesterol je, recimo, potpuno nepravedno okarakteriziran kao neprijatelj, ali moramo znati da je neophodan za zdravlje. Čarobni suplementni ne postoje. Zdravlje dolazi od raznovrsne hrane, redovnog vježbanja, kvalitetnog sna, upravljanja stresom i dosljednosti.
Kako dobrim izborom suplemeneta ublažiti nuspojave terapije i sačuvati snagu ?
– Nuspojave terapije kao što su mučnina, iscrpljenost, bolovi u zglobovima mogu biti teške. Naglasak treba biti na kombinaciji pametnih suplementa (samo onih odobrenih od liječnika), pravilne prehrane, hidratacije sa puno vode, redovne blage vježbe, dovoljno sna za oporavak i psihičke podrške kroz razgovore sa liječnikom, psihologom i porodicom. Mučnina je jedna od najčešćih i najneugodnijih nuspojava terapije. Srećom, postoji nekoliko dokazanih prirodnih rješenja kao što su đumbir, menta te vitamin B6. Iscrpljenost tokom terapije je realna i često ozbiljna i tu su od pomoći mogu biti vitamini B kompleksa, koenzim Q10, L-karnitin, ginseng i drugo. Na kraju, potrebno je zapamtiti da je liječnik najbolji savjetnik pacijentu. Sigurnost i učinkovitost terapije su prioritet.
Slađana ĐAKOVIĆ, psiholog
Oporavak je proces, a ne trenutak
– Kada žena čuje dijagnozu karcinoma dojke, često joj se u jednom trenutku promijeni cijela slika budućnosti. Sama riječ karcinom može biti snažan psihološki šok i pokrenuti akutnu stresnu reakciju. Mogu se javiti nevjerica, strah, ljutnja, plač, osjećaj nemoći ili potpuna blokada. Sve su to normalne ljudske reakcije kada situaciju doživljavamo kao veliku prijetnju. Zato u prvom trenutku ne treba od sebe očekivati da budemo jake, pozitivne i racionalne. Ne moramo odmah obraditi cijelu bolest i cijeli proces liječenja. Mnogo je korisnije smanjiti vremenski horizont i umjesto „Kako ću ja kroz sve ovo?“ pitati se: Šta je moj sljedeći korak? Bitno je razumjeti da cilj nije da strah potpuno nestane. Ne moramo ukloniti strah da bismo napravili sljedeći korak. Važno je da postane dovoljno podnošljiv da možemo razmišljati,pitati, odlučivati i prihvatiti podršku – kaže Slađana Đaković, psiholog.
Na koji način blizak krug ljudi može pružiti istinsku i korisnu emocionalnu podršku? Koje izjave ili ponašanja bi trebalo izbjegavati?
– Kada žena dobije dijagnozu, ne mijenja se samo njen svijet. Ta vijest dotakne cijelu porodicu. Partner, djeca, roditelji i prijatelji mogu osjećati strah, nemoć, tugu i zbunjenost. Ipak, iz najbolje namjere često pokušavaju odmah popraviti situaciju. I upravo tu ponekad nastaju najveće greške. Ženi tada najčešće nije potreban neko ko će ukloniti njen strah, već neko ko može ostati uz nju dok ga osjeća. Jedna od rečenica koju bih posebno izbjegavala jeste: Proći će ili Biće sve dobro. Mnogo je empatičnije reći: Ne znam kako će sve izgledati, ali ne moraš kroz ovo sama. Idemo korak po korak. To je emocionalna validacija, prihvatanje emocije bez pokušaja da je odmah uklonimo. Važno je izbjegavati i poređenja sa drugim ženama. Svaka žena ima svoju dijagnozu, svoj tok liječenja i svoj emocionalni put. Ponekad je ženi najpotrebnije da na trenutak ne bude pacijentica. Da ode na kafu, pogleda film, prošeta, priča o djeci, poslu, modi, putovanju ili nečemu potpuno običnom.
Proces liječenja često donosi tjelesne i emocionalne promjene. Kako raditi na očuvanju samopouzdanja i postepenom povratku u svakodnevni život nakon završetka primarnih terapija?
– Završetak primarnog liječenja jeste veliki trenutak, ali posljednja terapija ne znači da se žena preko noći vraća na staro. Oporavak je proces, a ne trenutak. Tijelo se promijenilo, a s njim se često mijenja i način na koji žena doživljava sebe. Ožiljci, promjene na grudima, gubitak kose, promjene u tjelesnoj težini, umor ili promjene u seksualnosti mogu uticati na sliku o tijelu i samopouzdanje. Zato ne bih rekla ženi da sada mora ponovo voljeti svoje tijelo. Prvi korak može biti mnogo nježniji- prestati biti stroga prema sebi i prihvatiti tijelo koje je prošlo kroz nešto veliko. Samopouzdanje se često vraća kroz male stvari: obući haljinu u kojoj se osjećate lijepo, srediti se, otići na kafu, prošetati, vratiti se polako poslu i drugo. Kroz njih se postepeno vraća i osjećaj lične efikasnosti, ono unutrašnje uvjerenje: Ja mogu. A onda se približi kontrola i strah se može vratiti. Zato ženama često kažem: Kontrola je jedan dan vašeg života. Ona nije cijeli vaš život. Razgovor sa stručnom osobom može pomoći ženi da obradi ono što je proživjela i ponovo izgradi osjećaj sigurnosti i povjerenja u život. Ne moramo čekati da strah nestane da bismo počeli živjeti. Ponekad hrabrost upravo znači: Bojim se, ali idem dalje.
