Naša sagovornica Dunja Glušac, direktorica Mindhuba pojašnjava kako programiranje, robotika i učenje kroz igru razvijaju samostalnost i kreativnost
Tehnologija mijenja način na koji živimo, učimo i radimo. Djeca danas odrastaju u svijetu koji se mijenja brže nego ikada, pa pitanje više nije samo šta će učiti, već i kako će učiti i koje će vještine ponijeti sa sobom u budućnost.
Dunja Glušac, direktorica MindHub akademije u Sarajevu, smatra da programiranje i robotika mogu biti mnogo više od učenja tehnologije. Kroz praktičan rad, igru i projekte djeca, kaže, razvijaju sposobnost razmišljanja, rješavanja problema, komunikacije i samostalnosti.
Kada dijete postane kreator
Čas u MindHub akademiji, objašnjava Dunja, nije klasično predavanje i sjedenje u klupama. Radi se u malim grupama, kroz igru i projekte, tako da svako dijete ima pažnju i prostor za rad.
– Čas počinje kratkim uvodom i motivacijskim izazovom. Umjesto teorijske definicije, djeca dobijaju problem koji trebaju riješiti. Nakon toga prelaze na praktičan rad, slažu blokove koda, programiraju robote i odmah testiraju svoja rješenja.
Posebno mjesto ima timski rad. Djeca sarađuju, razmjenjuju ideje i zajedno traže rješenja.
„Trudimo se da na čas unesemo energiju u kojoj dijete zaboravi na telefon, a postane kreator“, kaže Dunja.
Upravo je taj prelazak iz pasivnog korištenja tehnologije u njeno razumijevanje jedan od razloga zbog kojih smatra da ovakav način učenja ima vrijednost.
Vještine za budućnost
Programiranje i robotika, ističe Dunja, nisu sami sebi cilj. Oni su prostor u kojem dijete može razvijati logičko, analitičko i kritičko razmišljanje.
-Kada se suoči s velikim problemom, dijete uči kako da ga podijeli na manje i rješive korake. Istovremeno razvija komunikaciju, strpljenje i samopouzdanje.
Važno je i da razumije da tehnologija nije samo nešto što se koristi. Iza svakog ekrana postoji određena logika, a dijete može naučiti kako da je samo kreira.
To su, smatra Dunja, životne vještine koje ostaju važne bez obzira na to kojim će se zanimanjem dijete jednog dana baviti.
Greška nije razlog za odustajanje
Poseban dio ovog procesa jeste odnos prema greškama. Djeca vrlo rano mogu razviti strah od neuspjeha ako grešku doživljavaju kao dokaz da nešto ne znaju.
U MindHubu pokušavaju promijeniti takav pogled. Greška u kodu naziva se „bug“ i predstavlja nešto što treba pronaći i ispraviti. Proces pronalaženja i popravljanja greške naziva se debugging.
Kada dijete kaže: „Ja ovo ne znam“, odgovor je, kaže Dunja, jednostavan: „Ne znaš još uvijek.“
– Mentor tada prolazi s djetetom kroz proces bez pritiska i ohrabruje ga da isproba različita rješenja. Kada dijete samo otkrije gdje je pogriješilo i popravi kod, ono dobija nešto mnogo važnije od samog tačnog rješenja – osjećaj da može samo.
Tako se razvija takozvani growth mindset, odnosno mentalni sklop rasta, u kojem greška nije poraz nego dio učenja.
Promjene koje roditelji primijete kod kuće
Dunja kaže da roditelji često prvi primijete promjene koje se ne odnose samo na tehnologiju.
-Najčešće govore o većem samopouzdanju i drugačijem odnosu prema ekranima. Umjesto da dijete samo provodi sate gledajući sadržaj, ono počinje objašnjavati šta je napravilo, kako nešto funkcioniše i šta bi još željelo napraviti.
Jedan primjer posebno joj je ostao u sjećanju. Majka joj je rekla da je njen sin ranije provodio sate gledajući YouTube, a da je nakon časa došao kući i sat vremena pričao kako je sam isprogramirao lik u igrici i šta planira dodati sljedeći put.
Roditelji, dodaje Dunja, primjećuju i veću fokusiranost, samostalnost u rješavanju školskih zadataka i otvorenost za saradnju s vršnjacima.
Priprema za svijet budućnost
Kada govori o budućnosti, Dunja posebno ističe činjenicu da današnju djecu pripremamo za poslove koji možda još ne postoje i tehnologije koje još nisu izmišljene.
– Zbog toga samo memorisanje podataka više nije dovoljno. Informacije su dostupne gotovo odmah, ali sposobnost da ih analiziramo, povežemo i kreativno primijenimo ostaje na čovjeku.
Rano razvijanje ovih sposobnosti, smatra Dunja, djetetu može dati sigurnost pred nepoznatim. Umjesto straha od nečega što ne poznaje, ono razvija stav da može učiti, pokušavati i pronaći rješenje.
I možda je upravo to najvažnija lekcija koju dijete može ponijeti iz učionice tehnologije: ne mora odmah znati odgovor. Važno je da zna kako da ga traži.Jer, budućnost je već na vratima.
