Ova Sarajka već 11 godina plovi svjetskim morima radeći na kruzeru. Između napornog rada, odricanja i nezaboravnih destinacija pronašla je svoj put bez granica. Upoznajte je…
– Moj život na brodu počinje 2015. godine, kada se firma u kojoj sam radila ugasila. Nisam sebi mogla dozvoliti da ostanem bez posla zbog kredita i plaćanja računa, priča nam Jasmina Kukavica, Sarajka, koja, nakon završenog FPN-a, evo već 11 godina plovi morima i okeanima radeći na kruzeru.
-Mjesec dana sam slala CV za različite poslove, ali nisam dobila odgovor. Ili bi poslali da sam prekvalifikovana za tu poziciju. Jedne večeri, dok sam opet slala mailove za posao, „iskočila“ mi je reklama za „rad na brodu“. Kada sam sve pročitala, poslala sam CV, bez naznake za koju poziciju apliciram. Poslije sedam dana imala sam intervju u Sarajevu. Dobila sam poziciju fotografa na brodu.
Ne postoji granica
Prvi susret s kruzerom i nije bio obećavajući…
-Kada sam prvi put stala ispred broda i ugledala tu veličinu, htjela sam se okrenuti i pobjeći nazad. Slično je bilo i kad sam se prvi put trebala vratiti do vlastite kabine. Dugo sam je tražila. U brodu je tako – koja god vrata otvoriš, sve izgleda isto. Bar na početku.
Prvih pet mjeseci Jasmina nije zvala telefonom ukućane.
-Plašila sam se da ću se slomiti kada čujem glas svoje sestre, mame i da ću sve napustiti i vratiti se. Sva komunikacija bila je putem poruka i slika. Kada sam konačno znala datum za odlazak, poslije pet i po mjeseci, sam ih nazvala i rekla da dolazim. Taj osjećaj kad sam sletila u Sarajevo i ugledala najmilije je neopisiv.
Priča nam kako po završetku ugovora na brodu obično slijede dva mjeseca pauze. I onda se vraća uz novo potpisivanje.
-Sjećam se da sam, prvi put po povratku, sestri rekla da se vraćam na brod uz novi ugovor, ali ako ne budem mogla izdržati – vratit ću se kući. I ostala sam, evo, 11 godina. Dokad? Dok mi godine i zdravlje dozvole.
Nedostajanje najbližih i naporan rad s jedne strane i prelijepe stvari koje vidite i doživite s druge čine balans svakodnevice.
-Prednost ovog posla je to što putuješ diljem svijeta i upoznaješ različite ljude. Posjećuješ mjesta za koja si mislila da ih nećeš nikada u životu vidjeti, upoznaš ljude koji će ti postati najbolji prijatelji. U koji god dio svijeta odeš, imaš nekoga koga možeš pozvati. Radiš sa 64 različite nacionalnosti. Ima nas dosta sa teritorije ex Jugoslavije. Pomažemo jedni drugima, izlazimo van zajedno i navečer se družimo. Tu smo jedni za druge. Ne postoji granica i politika. Mi smo naši.
Jasmini je najteže jer sedam mjeseci ne vidi porodicu. Propušta važne događaje i u životu svojih prijatelja.
-Strepiš da će se nešto desiti, a ti nisi kući da pomogneš. Uvijek se plašiš tog jednog poziva. Nema subote i nedjelje. Za nas postoje dan za ukrcaj gostiju (embarkation), morski dan (sea day) i dan kada si u luci (port day). Radimo po 10 do 14 sati dnevno, sa pauzom. Kada si u luci možeš izabrati – da li ćeš iskoristiti vrijeme za odmor, da odspavaš ili da izađeš vani. Ja spavam.
Najljepše plaže
Pitamo je za top pet destinacija koje je obišla i koje bi predložila našim čitateljima.
-To su Aljaska, Cuba, San Juan, Puerto Rico, Papa New Guinea i Fiji. Evo ih šest. I ima ih još. Obišla sam cijele Caribee (St. Marteen, Trinidad i Tobago, Bonaire i Bahame, op.a.), Caymanska ostrva, Djevičanska ostrva te Bermude. Najljepša plaža na kojoj sam ikada bila je Conflict Island, slijedi Papa Nova Guinea, pa onda ide Half Moon Cay na Bahamima.
Tri puta je prelazila ekvator, obišla sve kontinente i upoznala brojne slavne ličnosti.
-Sad sam photo manager i vodim tim, u ovisnosti od veličine broda, od 18 do 26 ljudi. Čast mi je raditi za jednu od najvećih kompanija u ovoj industriji gdje uvijek imaš mogućnost da napreduješ i učiš nove stvari, kaže nam na kraju Jasmina.
