Dženeta Omerdić – omiljena profesorica

Bogato naučno iskustvo profesorice Dženete Omerdić rasvjetljava mogućnosti i status žena koje se žele baviti naukom u Bosni i Hercegovini

Piše: Indira Delić; Foto: Muamer Kolar

Profesorica Dženeta Omerdić svojim angažmanima daje veliki doprinos nauci, edukacijama i novim spoznajama. Njeno bogato naučno iskustvo rasvjetljava mogućnosti i status žena koje se žele baviti naukom u Bosni i Hercegovini.

 Naučni rad

Na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli počela je raditi s nepune 24 godine. U godinama kada, kako ona kaže, mlad čovjekima ima potrebu mijenjati svijet.

– U tom periodu nisam se razlikovala od svojih vršnjaka. Trudila sam se da obaveze izvršavam u predviđenim rokovima i s rezultatima koji će mene zadovoljiti. Veliki sam samokritičar i perfekcionista, tako da se trudim da dobro izvagam svaku izgovorenu i napisanu riječ. Imajući u vidu da sam još uvijek na početku akademskog puta, te da me pravi izazovi tek očekuju, ipak sam s ove distance izuzetno zadovoljna onim što sam postigla. Doktorirala sam prije svoje tridesete godine. Učestvovala sam na brojnim međunarodnim i domaćim naučnim i stručnim konferencijama. Pišem i objavljujem radove i knjige. Tokom svog naučnog usavršavanja imala sam čast učiti od najboljih. I iskreno se nadam da ću u vremenu koje je preda mnom opravdati povjerenje svojih profesorica i profesora.

Svaki posao nosi sa sobom izazove, pa tako je i sa profesurom. Rezultati se, formalno-pravno, mjere kroz objavljene radove, mentorstva, konferencije, medijske istupe…

– Svojim najvećim poduhvatima smatram svakodnevne poruke koje dobivam od studentica i studenata. Moj odraz u njihovim očima, njihove interpretacije mojih nastojanja da ih motiviram (i nerijetko natjeram) da uče su nešto što je zaista teško opisati. Poseban je osjećaj kada vas mladi ljudi prepoznaju kao uzora. I sve to daje dodatan podstrek da nastavim još jačim tempom.

Dženetine police krase brojne nagrade – koje su obilježile posebnu etapu njenog ličnog i profesionalnog usavršavanja. Neke od njih su Zlatna značka Univerziteta u Sarajevu, Najbolji profesor na prvoj studijskoj godini Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli, te priznanje Super žena… Posebno je cijenjena među studentima, pa se često za njena predavanja u amfiteatru traži stolica više.

– Trudim se da studentima svojim primjerom pokažem šta je to što očekujem od njih. I drago mi je kad vidim da sam u tome uspjela. Pa makar i djelimično. Moj radni dan ovisi o tome da li taj dan imam ili nemam predavanja. Ukoliko imam, u skladu s važećim rasporedom, održim predavanja i najčešće nakon njih, slijede konsultacije. Bolonjski koncept visokog obrazovanja podrazumijeva veći fond sati, tako da su sedmična opterećenja poprilično velika. No, ne žalim se. Sad nakon pandemije još više cijenim ono vrijeme provedeno u amfiteatru sa studentima. Pored predavanja i konsultacija, sudjelujem u radu univerzitetskih i fakultetskih komisija, te svakodnevno radim na ličnom i profesionalnom usavršavanju. Društvo u kojem živimo i djelujemo samo po sebi predstavlja izazov, posebno za one koji se bave oblašću kojom se ja bavim. Stoga, nerijetko analiziram najaktuelnije nacionalne i regionalne društveno-političke procese.

Adina mama

Na pitanje daje li obrazovni sistem u našoj zemlji dovoljno mogućnosti mladim naraštajima da steknu praktične vještine, profesorica Omerdić kaže:

– Na području Federacije BiH visoko obrazovanje je, kao što znate, u nadležnosti kantona, tako da je teško odgovoriti je li obrazovni sistem na nivou države adekvatan. Na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli nastojimo studentima obezbijediti sticanje praktičnih vještina. Iz tih razloga, u saradnji s nadležnih državnim organima i određenim privrednim subjektima, realiziramo tzv. pravne klinike čiji je primarni cilj da studentice i studente približe tržištu rada. Međutim, pandemija je dosta toga poremetila, tako da, poštujući epidemiološke mjere, nastojimo realizirati sve ono što je predviđeno važećim Nastavnim planom i programom. No, uvijek može bolje. Država treba više pažnje posvetiti mladim ljudima i njihovom obrazovanju. Devalviranje obrazovnih procesa vodi destabiliziranju društva. I loše koncipirana obrazovna politika može ostaviti ogromne negativne posljedice na Bosnu i Hercegovinu.

Pored sjajnih karijernih rezultata, Dženeta se ostvarila i u najvažnijoj životnoj ulozi. Ponosna je majka djevojčice Ade – koju nastoji učiti da se bori kroz život i da bude nazavisna, te da voli sebe i prihvati se onakvom kakva jeste.

– Najponosnija sam kada vidim da me moja Ada imitira. Kada vidim kako ona percipira svoju mamu. A, u profesionalnom smislu, najponosnija sam bila kada sam organizirala tribinu u fakultetskom amfiteatru na kojoj se, izvan svih mojih očekivanja, pojavilo skoro 200 studenata – što bivših, što sadašnjih. Način na koji su oni reagirali na ono o čemu smo diskutirali učinili su da taj trenutak izdvojim kao jedan od najposebnijih. Pazite, u vremenu kada se govori kako su mladi nezainteresirani, njih skoro dvije stotine je došlo na predavanja koja nisu realizirana u okviru redovnih nastavnih aktivnosti. Tog trena sam bila svjesna da ih imam na svojoj strani. Od tada nema zvuka koji može nadmašiti njihov aplauz – ponosno će Dženeta na kraju našeg razgovora.

Životna lekcija

– Porodica i moji najbliži prijatelji su najveći motivatori. Svi smo mi u životu doživjeli lijepe i manje lijepe trenutke i najbitnije je iz takvih situacija izvući pouku. Bitno je zapamtiti lekciju koju nas je život naučio. Imala sam devet godina kada je moja mama umrla. U tom uzrastu djeca su veoma brutalna. Na moju sreću, blagovremeno smo dobili pojačanje u porodici i moja teta je moja druga mama. Cijeneći sve ono što je učinila za mene i moju sestru, nastojala sam je učiniti ponosnom. I nju i mamu. Obje. Nadalje, trudila sam se da mlađoj sestri budem uzor, a rođenjem kćerke Ade svakodnevno nastojim da joj svojim primjerom pokažem da je, pored čiste savjesti, izuzetno bitno učiti i ulagati u sebe. Bitno je biti borac u životu. I u konačnici, a nimalo najmanje bitan, tu je i moj tata. Čovjek koji pećine pomjera za nas četiri i koji svaki strah, na sebi svojstven način, u startu eliminira. Njegov utjecaj na moj životni put je ogroman, tako da sam, s ove distance gledajući, i dobro i loše povukla na njega.