Bobbi Brown: Žena koja je izmislila nude ruž

Ono što je najbolje definiralo njenu ideju i pojam ljepote jeste činjenica da na šminku i boje nije gledala kao na šminku za plavuše ili plavu boju očiju i isključivo bijeli ten. Bila je prva make-up kreatorka koja je je počela dizajnirati šminku za žutu, bež i crnu boju kože

Priredila: Lejla Lojo

Ime Bobbi Brown jedno je od najpriznatijih imena u svijetu beauty industrije. Vjerovatno ste i same nekada posjedovale barem jedan od njenih proizvoda, upakiranih u minimalističku crnu ambalažu, na kojoj obavezno stoji njeno ime. Čitavo kozmetičko carstvo izgradila je oslušujući vlastite instinkte i potrebe žena i djevojaka iz okoline.

Bobbi je u svijet make-upa kao šminkerica zakoračila \’80-ih godina. U to vrijeme u modi je bilo imati što više šminke na licu, pa su žene i djevojke često izgledale kao da su se upravo našminkale za noć vještica. Posebno naglašena boja bila je na obrazima i na usnama. Dosta se koristila fuksija, te koraljna boja. Bobbi uopće nije bila fan takvog pretjerivanja. Umjesto toga, držala se svog ideala „neukrašene“ ljepote i otkrila pravi recept za uspjeh. Pogledate li prvu naslovnicu Naomi Cambell za američki „Vogue“, za koju je upravo Bobbi radila make-up, sve će vam biti jasno. Tom prilikom Bobbi je udružila snage sa fotografom Brigitteom Lacombeom, poznatim po tome što je svoje modele slikao pod prirodnim svjetlom. Do početka \’90-ih vještački make-up izaći će iz mode, a na scenu će stupiti čistiji i prozračniji make up look. Bilo je to pravo vrijeme da i Bobbi lansira svoje umjetničke ideje.

No, ono što je najbolje definiralo njenu ideju i pojam ljepote jeste činjenica da na šminku i boje nije gledala kao na šminku za plavuše ili plavu boju očiju i isključivo bijeli ten. Bila je prva make-up kreatorka koja je je počela dizajnirati šminku za žutu, bež i crnu boju kože.

Prošle godine obilježili ste 25 godina postojanja svoje kompanije. Šta se najviše promijenilo u beauty industriji otkako ste se počeli baviti ovim poslom?

• Promijenilo se puno toga. Vjerujem da sam bila pionir u učenju žena da se uvijek osjećaju dobro u svojoj koži. Naučile su zbog čega se bolje osjećaju. Kada sam ušla u beauty industriju, ako su vam željeli prodati neku šminku govorili bi vam šta na vama ne valja i kako to šminka može prikriti. A ja sam od prvog dana lansiranja svoje kozmetike ženama govorila da sav make up baziraju na vlastitoj prirodnoj boji kože.

Na Vašem web siteu mogu se pronaći make-up lekcije o tome kakva šminka odgovara određenom tipu kože. Koliko ste i sami uključeni u osmišljavanje sadržaja na web stranici?

• Sto posto sam uključena u svaki aspekt posla. I sama često zaboravim da sam kompaniju prodala još prije 20 godina. Za to mnogi ljudi ne znaju, a ja se još ponašam kao da je to moja firma. Volim što imam tu mogućnost da promijenim ono što mi se ne sviđa ili kada osjetim da se posao ne razvija u pravcu u kojem bih željela. Nikada nisam bila sretnija, niti sam se osjećala moćnije nego u trenutku kada sam shvatila da je moja originalna poruka koju sam lansirala prije 25 godina „Budi ono što jesi“, opstala. I to je pravo osnaživanje žene. To je ono što se zove samopouzdanje.

 Na koledžu ste studirali dramsku šminku, ali danas ste poznati po čistom, potpuno prirodnom make-upu. Kakvo je bilo Vaše fakultetsko iskustvo?

• Obožavala sam ga, posebno Emerson školu, koja je bila moja treća škola za make-up. Prešla sam na Emerson sa idejom da proučavam šminku koja nije postojala, pa su mi dozvolili da proizvedem svoju. Tek poslije sam shvatila da se to zapravo zove poduzetništvo. Tada sam naučila da sve što uložiš u nešto je ono što će ti se vratiti, prije ili kasnije. Prijavljivala sam se da volontiram i da šminkam sve i svakoga, počev od filmova, televizijskih emisija, pozorišnih komada. I dosta sam učila o historiji make-upa. Iskreno, nisam znala šta ću raditi nakon što završim školu. Niti znala šta ću sa tim obrazovanjem koje sam stekla. „Pa, mogla bih šminkati na filmskim setovima“, mislila sam. I otišla sam, puna entuzijazma, ali nakon samo jednog filma shvatila sam koliko je dosadno sjediti po čitav dan na setu i paziti da se glumcima ne razmaže šminka ili ne rastopi puder na licu. Onda sam pokušala sa modnom industrijom. Bilo je to osamdesetih godina kada je u modi bio najneprirodniji look koji ste mogli zamisliti. I nije mi se sviđao. Bila sam uporna i pokazivala svima kako trebaju biti prirodniji. Pokazivala sam naslovnice magazina za koje sam radila, ali svi su mi govorili kako to nigdje neće proći, kako žene ne treba da izgledaju kao da se nisu ni našminkale. Ali nastavila sam raditi ono što sam mislila da je ispravno.

Kako ste odlučili pokrenuti make-up liniju?

• Dugo sam radila kao freelancer. Radila sam i sticala poznanstva. Bilo je to vrijeme kada sam šminkala modela za naslovnicu Voguea i unutrašnjost časopisa. Vremenom sam počela raditi za sve poznate magazine kao i za modne događaje. Sasvim slučajno sam upoznala čovjeka svojih snova i zaručili smo se. Putovanja me nikada nisu zanimala, jer sam puno putovala zbog posla. A onda sam dobila ponudu da idem tri sedmice na Tahiti gdje sam trebala raditi na novoj kampanji Ralpa Laurena. Mnogi bi jedva dočekali takvu ponudu, ali ja sam je odbila. Nisam htjela ostaviti zaručnika. Ali umjesto toga, došao je drugi posao. Za magazin „Star“ imala sam zadatak da posjetim male gradske drogerije, vidim šta prodaju i da o tome napišem priču. I tada sam upoznala hemičara. Razgovarali smo o tome kako bi trebalo napraviti ruž u boji usana, koji neće biti previše mastan i koji neće loše mirisati. Objasnila sam mu šta tačno želim i on je to napravio.

  

Jeste li već tada razmišljali o kozmetici sa vlastitim imenom?

• Ne, nikada nisam razmišljala o tome kako bih trebala proizvoditi vlastitu šminku i kako bih to trebala prodavati. Iskreno, samo sam željela napraviti ruž koji nigdje nisam mogla pronaći, a koji sam pravila tako što bih koristila olovku za usne, miješala je sa rumenilom, dodavala malo kreme ili balzama i tako bih dobila nude ruž koji nisam mogla pronaći nigdje u radnji. On ga je napravio i istog trenutka sam pomislila kako bih ga mogla prodati. A onda sam se sjetila da sve žene imaju različitu boju usana i da im neće ta boja stajati isto kao meni, pa sam svog druga hemičara zamolila da mi napravi 10 različitih nijansi. Željela sam da svaka žena pronađe svoju vlastitu nude boju, crvenu, narandžastu…Napravio mi ih je i počela sam ih prodavati u svojoj kući.

 Kada ste shvatili da posao morate podići na viši nivo?

• Međutim, nisam ništa puno znala o poslovnom svijetu, ali suprug i ja smo imali prijatelje koji su se time bavili, pa smo udružili snage. Osnovali smo kompaniju „Bobbi Brown Essentials“. Nazvala sam je „essentials“ jer je ta kozmetika sadržavala baš sve što je ženi potrebno. Našla sam laboratoriju gdje smo pravili proizvode, a partner, koji je bio grafički dizajner, osmislio je logotip. Lansirali smo 10 ruževa u robnu kuću „Bergdorf Goodman“. U to vrijeme još sam radila kao make-up artist. A sve ostalo je historija. U međuvremenu sam rodila troje djece.

Ko je bio Vaša beauty ikona dok ste odrastali?

• Kada sam odrastala, uzori su mi bili plavokosi modeli. Obično su sve imale dugu plavu kosu, plave oči i bile su visoke, moja sušta suprotnost. I uvijek sam se pitala mogu li ja biti toliko lijepa. Ali, uopće nisam izgledala poput njih. Koliko god se trudila da posvijetlim kosu, nikada ne bih bila prava plavuša. Tako je bilo sve dok nisam pogledala film „Love Story“ i otkrila glumicu Ali McGraw. Promijenila mi je život. Mnogo godina poslije sam je upoznala. Čak smo ručale zajedno i nisam mogla vjerovati da mi se to dešava.

Najvažnija lekcija koju ste naučili o biznisu?

• Nikada nemojte pitati nekoga biste li trebali nešto uraditi. Ako želite nešto da uradite, onda to i učinite. Pa šta i ako pogriješite? I pravljenje grešaka je dobro. Tako se uči.