Predstava “Kako smo se smijali” / “Was Haben Wir Gelacht” premijerno je prikazana u programu festivala Radar Ost 2021, koji se održavao od 7. do 10. Oktobra, a koji godišnje organizira Deutsches Theater Berlin. Predstava je nagrađena aplauzom i dugim ovacijama.
Najpopularniji berlinski teatarski online magazin Nachtkritik pohvalio je predstavu. Napisali su kako su predstava “Kako smo se smijali” / “Was Haben Wir Gelacht” i “In a tragedy…” rediteljice Ksenije Rayvine, koja je također premijerno prikazana na Radar Ost festivalu, estetski najsloženije i istovremeno najuspješnije produkcije ovogodišnjeg festivala.
- Iako su obje predstave razvijene posebno za festival, velika šteta bi bila da Deutsches Theater Berlin ove dvije predstave ne postavi kao dio redovnog repertoara, napisali su.
Tekst nastao početkom 2021, proizašao je iz istraživanja Maje Zećo i Ine Arnautalić, a čiji su autori Adnan Lugonić, Mirza Skenderagić i autorica Nejra Babić. U kreiranju konačne verzije teksta bila je uključena cjelokupna ekipa predstave. Režiju je radio Sandin Puce pod mentorstvom svjetskog renomiranog teatarskog reditelja Luka Percevala.
Predstava je okupila umjetnike i umjetnice iz Bosne i Hercegovine, Njemačke, Hrvatske i Belgije. Glumačku postavu čine: Jasmina Musić, Maja Zećo, Mira Kresse, Vernesa Berbo, Toni Gojanović, Aleksander Tesla, Mehmet Yilmaz. Kostime je radila Ina Arnautalić, a za vizuelni identitet bila je zadužena Ajna Zlatar.
Komad se bavi temom rata u Bosni i Hercegovini, opsadom Sarajeva, apsurdnim situacijama i humoru koji se radja u ratnim okolnostima, kada se život radikalno okrene naglavačke, gdje nenormalno postaje normalno, a normalno nenormalno, gdje svakodnevnica svakog stanovnika postaje zastrašujuća i nadrealna.
Ono po čemu je posebna ova predstava je njena netipična pozornica. Naime, komad je postavljen u kući Vertwaltherhaus u centru Berlina koja je okružena starim grobljem. Zahvaljujući scenografu Draganu Dendi i dizajnerima zvuka Enesu Zlataru i Janu Longerichu sredinom oktobra ove godine Verwalterhaus je izgledala autentično, kao da je prošla kroz vremeplov i smjestila se u centar Sarajeva tokom opsade 1994. godine.
Predstava je igrana na tri nivoa kuće, u podrumu, prizemlju i na prvom spratu. Publika se kroz kuću slobodno kreće zajedno sa glumcima koji igraju autentične i apsurdne situacije iz svakodnevnog života pod opsadom. Kroz mirise, vizuelnu i zvučnu simulaciju prenesen je intenzivan dojam ekstremne situacije rata.
- “Kako smo se smijali” / “Was Haben Wir Gelacht” je naš lični rad kojem smo se potpuno posvetile zadnje tri godine koje su prošle u istraživanju te intervjuima, iz kojih je proizašao i dokumentarni film sa istim nazivom, koji je trenutno u postprodukciji. Svi učesnici su unijeli veliki dio sebe, mnogo svojih ličnih, vrlo intimnih priča koje su nas pratile kroz život, koje su nas često uznemiravale ili pak nasmijavale i nesebično ih podijelili sa kolegama na sceni ili poklonili kolegama u određenim scenama pa samim tim i publici. Posebno je iskustvo omogućiti ljudima, makar na moment, povratak u prošlost i mogućnost da uđu u nečij čivot i da postanu saučesnici, ili voajeri te da stvari sagledaju izbliza te da bolje razumiju jedni druge, izjavila je Maja Zećo.
Najljepši poklon svima koji su učestvovali u produkciji predstave je bio taj što se publika stalno vraća sa komentarima da ih je predstava dirnula i emotivno pomjerila.
- Znači mi mnogo što publika i dalje misli na predstavu, još uvijek pričaju o predstavi, stižu komentari da je to definitivno jedna od najboljih predstava na kojima su ikada bili… Posebno mi znači što je moj drug Roman doputovao iz St.Petersburga da pogleda predstavu, čak dva puta jer ga je strah, kako kaže, da je možda nešto propustio na prethodnoj izvedbi. Kažu da smo napravili “Meisterwerk”. Mislim da mi još nismo svjesne šta smo uradile. Luk kaže da smo pomjerile ogromno brdo u Njemačkoj, a ja znam da je želja da se pomjeri brdo rođena iz potrebe da samo radimo svoj posao, Ina, da bude kostimografkinja, a ja da glumim. Beskrajno sam zahvalna na ovako inspirativnom i talentovanom timu a najviše svojoj partnerici, posebne ženske snage, Ini Arnautalić, kaže Maja.
Predstava je nastala pod pokroviteljstvom Grada Berlina / Hauptstadtkulturfonds, Rudolf Augstein Stiftunga, TuWas Stiftunga, te Heinrich Böll Stiftunga iz Berlina i Sarajeva, a u saradnji sa Deutsches Theatreom.
