„Zaljubljenost često nije samo emocija nego i psihološka sklonost da u drugoj osobi vidimo više nego što ona zaista pokazuje. Tek kada početna fascinacija oslabi, počinjemo primjećivati ono što je od početka bilo pred nama“
Piše: Doc.dr. Nihada Čolić
Psihoterapijski integrativni savjetnik
Zanimljivo je koliko malo vremena treba da o nekome stvorimo mišljenje. Nekoliko sekundi, jedan osmijeh, uredna odjeća ili ugodan glas često su dovoljni da zaključimo kako je osoba inteligentna, pouzdana ili sposobna. Tek kasnije, kada je zaista upoznamo, shvatimo koliko prvi dojam može biti varljiv. Ipak, on u nama ostaje mnogo duže nego što bismo željeli priznati.
Psihologija ovu pojavu naziva halo efektom. Pojam je prije više od jednog stoljeća uveo američki psiholog Edward Thorndike, opisujući našu sklonost da jednu uočljivu osobinu prenesemo na cjelokupnu sliku o čovjeku. Ako nam je neko fizički privlačan, lako ćemo pretpostaviti da je i ljubazan, odgovoran, uspješan ili čak moralniji od drugih. Za takav zaključak zapravo nemamo nikakav stvarni dokaz, ali naš um voli donositi brze procjene i rijetko ih preispituje.
Da halo efekt nije samo psihološka teorija nego dio naše svakodnevnice, najbolje pokazuju sasvim obične životne situacije. Dvoje ljudi dolazi na razgovor za posao s gotovo istim kvalifikacijama. Jedno od njih ostavlja upečatljiv prvi utisak, djeluje samouvjereno i njegovano. Poslodavac će, potpuno nesvjesno, toj osobi češće pripisati i veću stručnost. Slično se događa u učionicama, ordinacijama, prodavnicama, pa čak i na društvenim mrežama, gdje nekoliko fotografija nerijetko postane dovoljno da zaključimo kakav neko vodi život i kakav je kao čovjek.
Ipak, privlačnost nije isto što i ljepota. Ljude ne osvajaju samo pravilne crte lica. Iskren osmijeh, toplina u komunikaciji, način na koji nekoga slušamo ili sigurnost kojom govori često ostavljaju snažniji utisak od bilo koje fizičke karakteristike. Upravo zato postoje osobe koje možda ne odgovaraju idealima ljepote, ali gotovo svi žele biti u njihovom društvu. Njihova privlačnost proizlazi iz energije koju nose, a ne iz izgleda.
Nevolja nastaje kada prvi dojam počne upravljati svim našim kasnijim procjenama. Ako smo nekoga unaprijed doživjeli kao sposobnog, njegove greške ćemo lakše opravdati. Ako nam je neko od početka bio simpatičan, zanemarit ćemo ponašanja koja bi nas kod drugih odmah navela na oprez. Zato halo efekt ima važnu ulogu i u partnerskim odnosima. Zaljubljenost često nije samo emocija nego i psihološka sklonost da u drugoj osobi vidimo više nego što ona zaista pokazuje. Tek kada početna fascinacija oslabi, počinjemo primjećivati ono što je od početka bilo pred nama.
Psiholog Daniel Kahneman, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, upozoravao je da ljudi često donose zaključke na osnovu veoma malo informacija, a zatim se ponašaju kao da znaju cijelu priču. Naš mozak ne voli neizvjesnost. Kada nema dovoljno činjenica, praznine popunjava vlastitim pretpostavkama.
Prvi dojam ne treba potpuno zanemariti, ali mu ne treba dati ni posljednju riječ. Ljudi se ne upoznaju u prvih pet minuta. Upoznaju se kroz ono što rade kada prođu lijepe riječi, prvi utisci i želja da ostave što bolju sliku o sebi. Karakter se ne vidi u trenutku upoznavanja, nego u dosljednosti, odgovornosti i načinu na koji se neko ponaša onda kada više nema potrebu nikoga impresionirati.
Sljedeći put kada vam se učini da ste nekoga pročitali nakon nekoliko minuta razgovora, zastanite. Možda niste upoznali tu osobu, nego priču koju je vaš um ispričao na osnovu prvog dojma. A između prvog dojma i istine često stane cijeli jedan život.
