Svi znamo sve. O svemu

 „Imamo najbolje stručnjake za fudbal. Najbolje stručnjake za medicinu – tradicionalnu i modernu. Ponajbolje stručnjake za visoku politiku. Za astrologiju. Za kuhanje. Za brak. Za razvod. Za trudnoće i porode. Za odnose – prijateljske i neprijateljske. Stručnjake za inflaciju i deflaciju…“

Piše: Enisa Selmanović – Salkić

Jer žene s dva prezimena sve znaju
Vjerujem da smijeh liječi sve. Da vam pravi ljudi mogu promijeniti život. Da ljubav dolazi u različitim oblicima. Da život čine male stvari. I da čovjek nikada ne smije izgubiti sebe.

Imamo najbolje stručnjake za fudbal. Najbolje stručnjake za medicinu – tradicionalnu i modernu. Ponajbolje stručnjake za visoku politiku. Za astrologiju. Za kuhanje. Za brak. Za razvod. Za trudnoće i porode. Za odnose – prijateljske i neprijateljske.

Stručnjake za inflaciju i deflaciju. Valute domaće i strane. Za ljetovanje i zimovanje. Za poljoprivredu. Za turizam. Eksperte za nuklearnu fiziku. Za seizmologiju. Za vođenje biznisa. Za epidemiologiju. Virologiju. Mikrobiologiju. Ponestaje mi ovih teških riječi, pa ću jednostavno zaključiti – mi znamo sve o svemu.

Da, generalizacije su opasne i ne generaliziram, ovo je samo ton koji preovladava u mentalitetu. Svi znamo sve, o svemu. Nema pitanja na koje nemamo odgovor. Amaterski bi bilo reći da je to samo odgovor. To je disertacija, prožeta s činjenicama i uvjerljivim argumentima. Uglavnom uvijek potpomognut i neoborivim i dokazanim iskustvom iz neposredne blizine (tetka, rodica, ova jedna što je znam…).

Evo da ne mlatim onako, bacit ću se i ja na konkretan primjer. Sveprisutna tema – vakcinacija.

Uzalud je svim svjetskim ekspertima, istraživačima, naučnicima i ostalim uključenima, što su sastavili svu svoju pamet i napravili vakcinu. Čak nekoliko njih. Za najnoviji virus. Za godinu, ili nešto manje. Da prekinu pandemiju.

Da ponovim, udružili ljudi svoje genijalne mozgove, godine znanja i istraživanja i stvorili vakcinu u misiji spašavanja čovječanstva.

Ali, ipak nisu dobro uradili posao. Prešutjeli su najvažnije detalje. Jedan od njih, ako ne i ključni je – da su u vakcinama čipovi. I da oni ustvari ne žele spasiti čovječanstvo, nego ga čipovati. Da bi znali sve o svima. Ili kao što reče jedan mudrac s beskrajnog interneta: preko čipa će pratiti kako je Miladinka iz Jagodine otračala Javorku, jer su joj izgorjele kore od Rozen torte. True story. I sada kada imate čip oni znaju sve. Sve. Prate svaki vaš korak. I valjda se zlobno smiju, šta znam. Nekako mi ovo zvuči kao deja vu. Kao da sam ovo već negdje vidjela….? Ah, da – na društvenim mrežama. Sami javljaju svaki svoj korak i neko im se zlobno smijulji. Ali, s čipovima će ići brže. Valjda.

Drugi detalj koji su sakrili je – sastav. Oni misle narod naivan, pa neće analizirati sadržaj vakcine. I donositi zaključke na sijelima i kafama. Amateri, kako se usuđuju tako podcjenjivati glad za znanjem. I logično je da ljudi koji se sa naukom nisu sreli ni u prolazu znaju sve o mRNA, aktivnim sastojcima, oslabljenim virusima i šta li su već stavili u vakcinu. Ja ne znam, nisam stručnjak dabome. Ali, minder stručnjaci znaju. Oni znaju sve o svemu, pa tako i o sastavu vakcine.

I kako koja od komponenti iz tog sastava utječe na koji dio organizma, dugoročno i kratkoročno. Ukratko – nijedna nema dobar utjecaj. Pitajte stručnjake, elaborirat će i argumentovati. I podijeliti iskustva nekoga iz blizine, koji je primio vakcinu i ono što mu se desilo – ledi krv u žilama. I ostali klick bajtovi.

Treći detalj je da nakon vakcinacije odašiljete signal. Sad ne znam je li ovo zbog čipova ili ima i neka antena koja se ubrizga s vakcinom. Ali, signala ima. Ne znam ni kakav je signal u pitanju, ali ako je recimo wi – fi, to bi moglo biti praktično. Zbogom skupi operateri i roaming. Odete na more, imate svoj besplatni i nepotrošni internet i možete ravno s plaže objavljivati svaki svoj korak na društvenim mrežama. Veoma praktično. Ima i tu živih, pravih iskustava iz prve ruke nekog što je primio vakcinu i udario ga grom, zbog signala koji je odašiljao i privukao munje i gromove. I baš taj što vam to priča baš je blizak s ovim što ga od tada zovu Gromobran i koji je na sreću preživio, jer je valjda prošlo nekoliko mjeseci od vakcinacije i signal je oslabio.

Da ne bude da držim samo jednu stranu (jer ne držim), podijelit ću s vama i četvrti detalj koji su prešutjeli – od vakcine se ne postaje besmrtan. Ni blindiran. Čudesni sastojci vakcine neće učiniti da se postane otporan na viruse, bakterije, metke i udare vozila. Ne garantira vječni život i vječnu mladost. Nakon što se ovi koji su se zbog ove spoznaje šokirali i upitali sami sebe pa zašto su se onda uopće vakcinisali, uključuju se stručnjaci za analize i statistike. I važno saopćavaju u tačnim i pouzdanim (i provjerenim) procentima, da vakcina predstavlja zaštitu koja smanjuje statističku šansu od teškog obolijevanja. Ili ne daj Bože, goreg. Previše informacija za ove što su spoznali da su smrtni i neblindirani, svakako sada imaju druga egzistencijalna pitanja.

Prešutjeli su još toliko toga, ali bezbrižna sam. Svi znamo sve o svemu i neko će ih već do kraja raskrinkati. Samo treba strpljenja. I Bože, zdravlja.

I na kraju, budući da u zadnje vrijeme imam nekih problema oko razumijevanja i sporazumijevanja – cijela ova kolumna je sarkastična. Djelimično. Kakva sam i sama, ponekad. Sarkazam je pojačan od vakcinacije, a to je nuspojava na koju me niko nije upozorio. Eto, nemam signal ni internet, ali imam neki odašiljač, jer se ovaj sarkazam iz mene širi nezaustavljivo. Vjerovatno sam dobila neispravan čip.