Nekom kesten miriše na kino i Vilsonovo. Meni na pobjede

„Meni se nekako poklopilo tako da su moje velike promjene dolazile uvijek s jesen“

Piše: Najra Krvavac

Dopustila sam sebi da na tren zaboravim koliko su promjene inspirativne.

Svejedno čega: godišnjih doba, mjesta stanovanja, frizure ili broja kilograma na vagi ispod vas. Uronjeni u mirne luke smo tromi i zadovoljni i iz njih, luka, lako je vidjeti zalaske i izlaske Sunca. Ono što nam promiče su bure i oluje. Dok nas lijepi zalasci i izlasci smiruju, vjetrovi nas čeliče i to je, prosto, tako. Malo kad iz mira donosite radikalne odluke ili pravite kardinalne rezove. Za to je, ipak, potrebno i zrno nemira.

Zrno je nemira opet bitno da bismo smiraje više cijenili. I tako ukrug.

Silno sam sretna što je zaborav trajao samo tren. Nisu stvari uklesane u kamenu da ih se ne bi, jednom kada dostignu određenu formu, trebalo mijenjati. Često na promjenu i ne možemo utjecati. Ona dođe, silovito nas zgrabi za ramena i premjesti iz jednog mjesta na drugo, bez da upita jesmo li spremni. Tada je, čini mi se, važno sjetiti se da se nikada ništa ne događa bez razloga. Ono što vam se večeras čini nepremostivim problemom, već ujutro može biti fantastična prilika. Može i obratno, naravno, samo što ovo nije tekst o obratnostima.

Meni se nekako poklopilo tako da su moje velike promjene dolazile uvijek s jeseni. Zato, mimo svijet, kad namirišem pečeni kesten imam fizičku reakciju i napipam malu grudicu nemira u grlu. I svaki, ali baš svaki put ta grudica iz grla prsne u glasan bojni poklič, rasterećenje muke i priliv slobode. Na sve što se tiče nas i naše kože, zapravo na gotovo sve, možemo utjecati. Ne možemo utjecati na tuđe percepcije, pa je to jalov posao koji valja posve zanemariti jer smara i ne vodi nikud niti će čime procvjetati. Ali, na vlastite promjene, e to je već i rodno i plodno tlo koje valja tu i tamo zaorati, more u koje nekad treba mrežu baciti i vidjeti šta ćemo ove sezone uloviti.

Nekom kesten miriše na kino i Vilsonovo. Meni na pobjede.

Dobar dio te pobjede i promjene je unutar mene. Spoznaja da je nije čistoća tijela, nego duha, pola zdravlja meni je bila fenomenalna: čista će vas savjest uvijek sačuvati od kojekakvih zala i nevolje. Ni kada je noć najtamnija, molim vas nemojte u to posumnjati. Retrogradni Merkuri i direktni Saturni nemaju ništa s tim: promjena će doći onda kada vama bude najpotrebnija, a ne nužno kada ste za nju spremni. Zato je zagrlite, razvijte kao zastavu koja slavi slobodu vaših izbora i poštujte njen osjećaj za tajming.

S vedrije strane, krajolik je eksplodirao u milion boja. Volim ovo vrijeme u godini, uvijek me podsjeti na raskoš, mir, sitost i vedrinu: police su pune plodova ljeta, brižljivo spremljenih u tegle i teglice.

A sreća i veselje zbog svega novog što dolazi spremljena u srce i dušice. Pravo je vrijeme, dakle, da odjeću složimo po toplini, začine po ljutini, a ljude po dobrini.