Maja Izetbegović: Prvim korakom na scenu, svi strahovi nestaju

Uprkos činjenici da se bavi javnim poslom, Maja skromno voli čuvati svoju privatnost. Naša rubrika „Jedan dan u životu sa…“ bila joj je izazov, jednako kao i nove uloge za koje se priprema. Umjerena u izjavama, s našim je čitateljima ipak podijelila djelić privatnosti, te otkrila kako nije ranoranilac, koji su joj jutarnji rituali, s kim najviše voli provoditi vrijeme za ručak i koliko su joj važni oni trenuci pred izlazak na scenu

Priredila: Lejla Lojo- Karamehmedović

Foto: Edvin Kalić

Gluma je njena najveća ljubav, a čini se da su ti osjećaji obostrani. Jer, kad bi pozorište moglo govoriti, vjerovatno bi glumica Maja Izetbegović bila njegova miljenica. Jedna je od najperspektivnijih glumica mlađe generacije u našoj zemlji, a nakon što je završila ASU u Sarajevu, radno iskustvo počinje sticati u Kamernom teatru 55.  U svoju je biografiju već upisala brojne uloge, ali i značajna glumačka priznanja. Više puta proglašavana je najboljom mladom glumicom kako u BiH, tako i u Hrvatskoj, te Srbiji.

Prve proljetne dane u svom je poslovnom rasporedu rezervirala za pripremanje uloge u predstavi „Gospođica Julija“, koju režira Mirjana Karanović, a istovremeno sa Sabrinom Begović-Ćorić radi na adaptaciji „Knjige mojih života“, Aleksandra Hemona. Ovog će mjeseca putovati i u Beograd gdje će snimati kratki film.

Uprkos činjenici da se bavi javnim poslom, Maja skromno voli čuvati svoju privatnost. Naša rubrika „Jedan dan u životu sa…“ bila joj je izazov, jednako kao i nove uloge za koje se priprema. Umjerena u izjavama, s našim je čitateljima ipak podijelila djelić privatnosti, te otkrila kako nije ranoranilac, koji su joj jutarnji rituali, s kim najviše voli provoditi vrijeme za ručak i koliko su joj važni oni trenuci pred izlazak na scenu.

9:00

Nikada nisam spadala u ranoranioce, nažalost ili nasreću, to ne znam… Vjerovatno sam i zbog toga, između ostalih razloga, izabrala da se bavim pozivom koji nema striktno radno vrijeme. Međutim, jutro i jutarnja kafa su mi najdraži dio dana. Volim početi dan muzikom koju biram po raspoloženju s kojim se probudim i u ovisnosti o vremenu. Muzika je moja stalna podloga u obavljanju jutarnjih aktivnosti. Kako moj radni dan, kada radim neku predstavu, najčešće počinje u 11 sati, ujutro uz kafu učim ili ponavljam tekst, pakujem opremu za probu i često pogledam neki video koji me inspiriše za taj dan. I naravno, nezaobilazno, čitanje vijesti i suočavanje sa realnošću.

10:30

Volim pješačiti, volim posmatrati i sretati ljude. Tako da na posao/probu najčešće idem pješke. Odnedavno sam se odselila, pa sam otkrila novu rutu pješačenja do posla, od Marijinog Dvora do Kamernog teatra 55. Otkrila sam koliko je lijepo prolaziti svaki dan tu dionicu, naročito u proljeće, kada su bašte otvorene i prodavači cvijeća na svakom ćošku. Naravno, i u ovom slučaju mog puta do posla, muzika je nezaobilazna. Slušalice i korak u ritmu pjesme.

15:00

Vrijeme susreta sa prijateljima. Ručak, smijeh, kafa, smijeh, razgovor, smijeh. Volim da se smijem, a u društvu mojih prijatelja to je nezaobilazno.

18:00

Odlazak na predstavu. Vrijeme malih rituala. Dolazim u pozorište i kafa sa kolegama. Zagrijavanja za predstavu, ponavljanje teksta i koncentracija. Ulazak u kostim mi je posebno važan dio pripreme, to je momenat kada vršim tranziciju u „drugu realnost“. Tada napuštam Maju i njen svakodnevni život i ulazim u lik i njegov životni sadržaj. Ritual šminkanja je također dio procesa tranzicije. I napokon, pet minuta pred izlazak na scenu. Sama iza zavjese ili sa kolegama, vrijeme najvećeg uzbuđenja, treme i straha. Tada se trudim biti potpuno sama sa sobom u mislima, fokusirana na predstavu. Prvim korakom na scenu, svi strahovi nestaju i nastupa onaj dio dana koji mi uljepšava život, a to je igranje predstave. Predstava, igra, partneri na sceni, publika, komunikacija, emocija, sloboda…u trenucima na sceni to je moj jedini život. Kraj, aplauz, poklon…ispunjenost.